Nakon duže pauze članovi sarajevskog benda “Skroz” krajem maja predstavit će spot za pjesmu “Raj”. O novoj pjesmi, godinama provedenim na muzičkoj sceni i trenutnim aktivnostima, razgovarali smo sa frontmenom benda Adnanom Šaranom.
Dugo se niste pojavljivali na sceni, niste pravili mnogo svirki ili izbacivali neke nove stvari. Šta se dešavalo prije ove ideje da snimite spot za pjesmu „Raj“?
Nije da nas nije bilo, nego sviramo ko nas pozove, a posao je pao svima manje-više, pogotovo u prošloj godini, svi bendovi se žale. Tako da i mi radimo u skladu sa tim koliko se tih manifestacija napravi. A što se tiče samog autroskog rada, tačno je da nas nije bilo. Zadnji singl je bio „Amerikanac“ kojeg smo izbacili pretprošle godine. Onda smo prošle godine snimili tri singla u Pavarotti centru i za jedan od njih uradili video koji ćemo sada promovisati.
Novi album se dugo najavljivao, međutim, još uvijek ga niste završili. Kada bi se konačno mogao očekivati njegov izlazak?
Mi radimo, ali to polako ide, jer, uglavnom, svi u bendu rade, imaju svoje poslove, tako da je strašno teško okupiti sve ljude. Ali, evo, opet ćemo obećati da će biti novi album.
Kada pogledaš unazad na sve godine koje su iza grupe „Skroz“ šta se tu promijenilo među vama kao muzičarima i ljudima? Koliko se vaša muzika promijenila?
Svaki bend ima neki vrhunac koji dosegne, izgleda da smo mi došli do njega i sada idemo i plovimo lagano. A mi kao ljudi – mislim da smo postali bolji, jer kako vrijeme prolazi, ti učiš svaki dan, usavršavaš se, postaješ bolji, pogotovo što smo mnogi postali i roditelji u međuvremenu, a to te čini boljim. Što se same muzike tiče, sva tri albuma koja smo izdali su totalno drukčija. Uvijek smo se trudili da se ne ponavljamo i da nešto novo dajemo ljudima. Ne bih rekao da ostajemo isti, to je baš naša odlika – da se stalno mijenjamo.
Dugo ste prisutni na sceni, izdali ste tri albuma, mnogo je truda iza vas, ali, ipak, nikako da se svrstate među vodeće bendove BiH i regije. Šta misliš zbog čega vam uvijek tako malo nedostaje?
Adnan Šaran: Nama nije ni bio cilj svrstavati se među najjače bendove. Jer šta to znači, ko tu svrstava bendove? Važno je da ti dođu ljudi na koncert. Ako gledaš medije, onda je to tako, ali je na terenu totalno drukčije.
Jeste li se nakon svih ovih godina umorili?
Naravno da umor postoji, svi su umorni, narod je umoran, kompletna situacija ovdje na ovom prostoru je umorna. I ne samo kod nas, nego je evo i u Evropi počeo taj umor da vlada. Sve je doseglo neki vrhunac.
Imaš li neko proročanstvo, šta bi se moglo desiti?
Pa evo, već se dešava, obično budu ti balkanski ratovi, pa poslije njih, neki svjetski rat, koliko ja znam iz istorije, a ona se ponavlja. Tako da sada, poslije ovih naših balkanskih, trebao bi doći i taj svjetski rat.
Da li je pjesma „Raj“ suporotnost od svega toga lošeg što je moderno doba donijelo sa sobom?
Pjesma „Raj“ govori o onome u čemu smo uživali nekada, Sarajevo je dostiglo neki svoj vrhunac 1984. godine, kada se Olimpijada održavala, tako da se u novom spotu pojavljuje i Vučko kao simbol Sarajeva. Osam godina poslije toga, i manje, rat izbija na ovim prostorima i iz tog ludila, Olipmijade, organizovanosti, tog raja, odjednom neko klanje i šizofrenija. Pjesma govori o tome. Ljudi će vidjeti spot, prejednostavan je da se shvati.
Šta je Vučku, pije veliko pivo u spotu?
To znači da je nervozan, da mu je loše.
Kada priča grupe „Skroz“ bude gotova vjerovatno ćete ostati poznati po svojim socijalnim temama koje su se prožimale kroz pjesme. Je li ti nekada žao što tvoja tema nije mogla biti malo više ljubav?
Nema mi šta biti žao. Umjetnici su isto novinari svog vremena, ja pričam ono što vidim. Da sam rođen prije, onda bi mi ove sad generacije koje su rođene kada i ja j**** mater, jer nama su naši očevi napravili situaciju kakvu jesu. Žao mi je što nisam rođen negdje drugdje. Recimo u Švedskoj, da se gore bavim muzikom.
Kako nakon toliko godina izgledaju vaša bendovska okupljanja, odlasci na svirke i druženja. Da li ste se smirili?
Sada je sve profesionalnije, međutim, vožnja u kombiju je ostala šizofrenija i jeste ostalo ludilo, još veće. Mi se ne družimo svaki dan, nismo bend koji provodi svaki dan zajedno i zato se baš poželimo.
Šta misliš o sarajevskoj sceni i mladim bendovima koji se pojavljuju i zbog čega nas redovno zaobilaze velika svjestka imena, za razliku od Zagreba i Beograda?
Naravno da ima sarajevske scene, uglavnom se ona sada bazira na hip hopu i elektronskoj muzici i to je super. Momci se nađu kući i to naprave. A što se zaobilaženja Sarajeva tiče, to je zato što se kod nas ne ulažu pare u to, nekome nije u interesu da se to dešava. Najgore je kada narod zašuti, a ovdje se to desilo, a kada se to desi onda treba popustiti, a ovdje nema popuštanja nikakvog, tako da bi moglo doći do nekih nereda, a to nikome nije u cilju. Jamiroquai kada je svirao, to je bio super koncert, znam da su platili neki ogromni novac i taj frajer više nikada nije doveo nijedan bend, to je bio zadnji njegov potez. To je država kriva, država koja ne podržava kulturu, zatvara muzeje, sve što je pozitivno, što omladina radi ne možeš nigdje vidjeti, moraš po internetu tražiti satima da nađeš. Državi to znači nije interes.
Šta se desilo sa kreativnošću tokom godina. Da li si sačuvao onog dječaka u sebi?
Kreativnost ne nestaje, imam pjesama milion gotovih od ranije, možda mi te pjesme smetaju, ne znam…Ne stagnira kreativnost, uvijek se nešto novo pravi. Jeste, sačuvao sam dječaka, imamo baš novu pjesmu, i o tome govori. Ako nema djeteta, nema ničega.
Hilma Unkić/Adnan Jašarspahić/federalna.ba/Visoko.co.ba