Ljubav ? Divan osjećaj dok traje. Svi su imali priliku iskusiti je. No, nije svima uspomena od koje srce brže zakuca. Nekome i gorka, Boga mi. Nije se svima pojavila u proljeće, kad sunce ljubi prirodu nakon smrknutih dana koji ne daju ničemu lijepom da dođe do izražaja. Neke se ljubavi uvuku tiho, nečujno, kao šapat vjetra u jesen. Tada se ona zaljubila. Proljeće, ljeto ? Ma prošli, a ništa dušu nije ugrijalo. Jesen je imala dobar tajming. Kao što sunce nudi zadnje zagrljaje, barem na sekundu da ugrije, tako se pojavio i on. Da je spasi. Svi bi sve spašavali jer zvuči romantično. Kažem vam, tajming (koji znači sve). ”Da li ljubav od nas pravi budale ili se samo budale zaljubljuju?”
Imala je i ona te fensi-šmensi ružičaste naočale. Pravi budale, eto šta radi ! Promijeni se dijoptrija i ne trebaju ti više naočale. Da, tebi. Kao da se ti nikad nisi razočarao ? Zamagljena slika nastala iza leća je sada bila jasna i nije je sprečavala gledati svijet . Nastavi dalje. Ne možeš. Valja pisati novu životnu stranicu bez brisača koji uvijek priskoči u pomoć, kao što je moj meni dok sam pisala ove riječi. Pokušavam odvadit’ spleen iz njih, a upravo sve što si pročitao je patetično i meni smiješno dok pišem. Šta imaš kod sebe? Omote čokoladica, presovanu ružu s prvog izlaska , par plišanih igračaka , stranice dnevnika s tužnim stigovima koje si vjerovatno pročitala sa stranice ”Najljepši citati ” i praznine koje zjače u srcu. Ma nemoj. Nikad nećeš nać izgubljene djeliće srca? Ne, ne i ne tako govorit, radit, razmišljat…
Članak koji čitaš doista nosi naziv ”Zapisi jedne ljubavi”, ali tek sad nastupaju zapisi koje zaista želim da čitatelji i čitateljice upamte. U OVOME želim da se pronađete, ako ne sad, onda vremenom: DAJTE SEBI VREMENA i nemojte pomišljati, ili ako to već uradiš, dalje razmišljati kako ovo zvuči poput klišea i kako nisam mogla ništa bolje poručiti. Najjednostavije poruke su često i najbolje. Treba osjetit’ i živjet ono izgovoreno. Živi sad, živi za sebe, ne za stvari u kutiji od kojih si još više deprimiran/a. Ljudi u depresiji nađu utjehu i sigurnost, čudno, ali to im polazi za rukom. Neki nisu znali da su prirodni talenti dok nisu na starudije u kutiji ( a kutija kao da je Pandorina ) pogled bacili. (Razmišljam sad, a možda i ti, da li je depresija jaka riječ i hoću li je uopće upotrijebiti. Možda ti srce sad jače kuca jer si shvatio/la da ne zaslužuješ biti tužan i neraspoložen . Sad mi se riječ sviđa i ne želim da je brišem.) Bit ćeš novi čovjek do novog sunca, a na moju radost ,možda i ranije. Ako jedno ovo može, mogu drugi.
Ja sam jedna od tih…