U velikoj sali Općine pred oko 30-ak mladih ljudi, većinom učenika i studenata, ali i profesora, održana javna tribina na kojoj je gost predavač bio mr.sci. Emir Demir. Iz opravdanih razloga je odsustvovao Ibrahim Hadžić koji je bio ranije najavljivan. Uz gosp. Demira skupu se obratio i dipl.ing. Elvedin Šabanović.
Cijeneći kako je Božija riječ na prvom mjestu, kraći odlomak iz Kur'ana najprije je proučio Behaija ef. Zeherović. Prisutne je potom poselamio Edžnan ef. Hajrić koji je ukratko govorio o razlozima zašto, kako, i na koji način je došlo do realizacije ove javne tribine.
U svom 45 minutnom izlaganju gosp. Demir je istakao veliki broj korisnih stvari. Podsjetio je na terminološke značajke vezane za naziv ekologija. Istakao je da je Zemlja sa kopnom, vodom i zrakom načinjena odgovarajućim ambijentom za život ljudske vrste. Potom je spomenuo okosnicu razvoja ekološke svijesti na Zapadu sa posebnim osvrtom na različite tendencije i interpretacije ekologije u Evropi i Americi. Podrobnije je pojasnio izvor i razvoj ekološke misli u islamu, ističući da je razvoj ekološke misli i svijesti duboko utkan u originalne tekstove Kur'ana i Sunneta, te iznoseći pojedinačno argumente za to. Naglasio je da je ekološka svijest u islamu tretirana kroz tri aspekta: prvi je stimulativno djelovanje šerijatskih preporuka, obećanjem nagrade za počinjena djela, vezana za održavanje naše okoline, za razliku od današnje konvencionalne legislative koja uglavno djeluje sankcijski, npr. riječi Poslanika, a.s.: „Ko zasadi sadnicu ili posije usjev, pa sa njega budu jeli ljudi, ptice ili ostale životinje, za to ima sadaku.“ Ili: „Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci jednog od vas bude sadnica – neka je zasadi”; drugi je razvoj visokog stepena kolektivne odgovornosti putem radnji koje su sa ekološkog aspekta opće korisne za jedno društvo, npr. Poslanik, a.s., kaže: „Meni su prikazana dobra i loša djela moga Ummeta, pa sam vidio da u dobra spada i uklanjanje uznemiravajućih zapreka na putu.“ ili oporuka Ebu Bekra, r.a., jednom vojskovođi da ne smije uništavati usjeve i voćke prilikom osvajanja određenog područja; treći aspekt se ogleda u principu davanja prava i izvršavanja obaveza, svako pravo, pa i ono vezano za ekologiju, bilo da se radi o pravu čovjeka ili životinjskog svijeta, nalaže izvršavanje istoimene obaveze, jedno od prava životinja je da budu lijepo tretirane i da ne budu predmet iživljavanja, za što postoje predaje koje govore o proklinjanju onih koji se iživljavaju nad živim bićima bez jasnog opravdanog motiva.
Sveobuhvatnost i univerzalnost islama kao vjere i koncepta života, su sigurno specifikumi koji ga stalno čine aktuelnim i aktivnim sudionikom u svim dešavanjima kroz historiju čovječanstva, tako da jednostavno ne postoji područje niti oblast u kome islam nije dao svoj sud i opažanje, često i mnogo prije onih koji se smatraju začetnicima neke oblasti ili ideje. Jedno od savremenih pitanja kojim se bavi ”civilizirani svijet” jeste pitanje zaštite prirode i životne sredine, tako da se skoro svakodnevno, a posebno u medijima raspravlja o ovoj temi. Svjedoci smo da savremeni čovjek, brzim razvojem industrije i tehnologije nemilice uništava svoj okoliš, tako da se istrebljuju i potpuno nestaju mnoge biljne i životinjske vrste, koje su hiljadama godina održavale svoj kontinuitet. Problem ne ostaje samo na istrebljenju tih vrsta, već dolazi do globalnih poremećaja klime koji će itekako uticati na budućnost čovječanstva, a neke od posljedica ove priče osjećamo i ovih dana kroz jako brze smjene visokih i niskih temperatura u iznimno kratkim vremenskim intervalima, ili npr. povećane količine padavina uz istovremeno smanjenje ukupnog broja dana u kojima se padavine spuštaju na Zemlju. Održavanje čistoće tijela, kuće, radnog prostora i uopće okoliša je opća dužnost u islamu, uvijek aktuelna i sveprisutna. Islam u vezi sa ovom činjenicom kaže: “Zaista je Allah dž.š. lijep (prijatan) i voli ljepotu (prijatnost), čist i voli čistoću, plemenit i voli plemenitost” i zato držite čistim svoju prolaznost, odnosno ovaj svijet. Islam pridaje veliku pažnju ekologiji, jer nam je zemlja data u povjerenje i mi smo na njoj kao njeni zaštitnici. Međutim, svakodnevno vidimo i primjere kako svijet uništava zemlju, a onda postaje jedna od glavnih tema i rasprava kako da se spasi uništeno. Islam nam stoga govori i opominje nas. Večerašnja javna tribina je svojevrstan pokušaj da se govori o stanju ekološke svijesti kod ljudi kako i na koji način nas vjera usmjerava kako bismo imali čist, lijep i zdrav okoliš u trenutku kada svi vidimo i osjećamo naš loš odnos prema okolišu i prirodnom bogatstvu kojeg ovaj naš životni prostor nudi, rekao je u svom izlaganju gosp. Šabanović, koji je pri tome naglasio da je žalostan večerašnjim saznanjem dvije stvari: prvo, saznanjem o zaista niskom nivou ekološke svijesti kod građana Visokog, jer je i ovaj skup potvrdio opšti sociološki princip, kako je rekao, da mladi ljudi pokazuju i veća znanja i više volje za rješavanjem bitnih pitanja u oblasti zaštite okoliša, što je pojava već uočena u našem društvu; i drugo, izostanka podrške svim ovim mladim ljudima od strane općinskih zvaničnika koji su bili posebno pozvani na ovaj skup.
Tribina je završena uz razmjenu sugestija, postavljanje pitanja i davanje odgovora. Na kraju, bilo je i vrlo zanimljivih pitanja poput onog jedne mlade gospođice: “Ima li općina Visoko ekološke policajce, ako nema zašto nema ili ako ima zašto oni ne rade svoj posao“?