Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba



Zašto ljudi viču kad su ljuti?

Jednom je jedan stari mudrac, zatekao svoje učenike kako se žestoko prepiru i viču jedni na druge. Njegovom pojavom rasprava je utihnula, a on je iskoristio priliku da ih nauči jednu važnu životnu lekciju. Upitao ih je: – “Zašto ljudi viču kad su ljuti?” Učenici su razmišljali neko vreme, dok jedan ne odgovori: – “Zato …


Da li postoji zlo?

Jednog dana profesor na fakultetu je odlučio da sa studentima započne raspravu. Pitao je: “Da li je Bog stvorio sve što postoji?” Studenti su u glas rekli da jeste. “Baš sve?”, pitao je profesor. “Da, sve.”, bio je odgovor studenata. “U tom slučaju, stvorio je i zlo, zar ne? Jer, zlo postoji.”, rekao je profesor. …


Sjenka vremena

Koračajući ispod usnulih cvjetnih krošanja, u noćnom zagrljaju neba i zemlje, učini mi se kako je rijeka vremena stala. Tada spazih sjenu koja je koračala pokraj mene. – “Tko si, zašto me pratiš?” – upitah – “Vrijeme sam i već dugo pratim tvoje tragove utisnute u trajanje. Od tvog dolaska na zemlju, ovdje sam kraj …


Priča o ljubavi i ludosti

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.” Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: “Skrivača? Kakva …


Vrijeme je postati bolji čovjek

Vrijeme je penjati se, vrijeme je napredovati stepenicu više, iako ni prethodna stepenica nije još potpuno osvojena niti utvrđena kako treba. Govoriti malo, ne govoriti zlo, glupo, površno ni uzaludno, ili čak ne govoriti uopće. Sve su to stepenice na putu osobnog napretka i usavršavanja koje u tijeku života, kao teren u ratu, osvajamo, gubimo …


O životu danas i o životu kojeg ostavljamo za “sutra”

Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi. Izvadi jedan zamotuljak u posivjelom papiru i reče: “Ovo nije bilo što, ovo je nešto specijalno.”. Odmotao je paketić i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New Yorku, …


Grijesi kao kamenje

Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet. „Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?“, upitaše ga. „Kažite mi svoje grijehe“, reče im sveti čovjek. . „Učinio sam veliki grijeh“, odgovori prvi muškarac. …


Srce jednog mladića

Živjelo jedno pleme u predjelima močvara i mraka. Životarili su kao biljke bez sunca. Pokreti su im bili spori i bez cilja, misli sumorne i bunovne. Glavinjali su kroz pomrčinu, ispod tmastih krošanja, udišući otrovne hlapove baruštine. Tako je prolazilo vrijeme, smjenjivala se pokoljenja i doba, dok jednoga dana jedan dječak po imenu Danko, pomisli …



Oproštajno pismo

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam. Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih razmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih …


Knjiga žalbi

Tu sam gdje sam, i ponekad, kad otvorim oči kako bih na tren, dva zbrisao iz svog filma, bacim pogled na veliku zastakljenu sliku ulice u čijem se okviru neprestano smjenjuju prizori. Stakla knjižare su, inače, malo zatamnjena, tako da svi koji prođu ispred njih ne odolijevaju samozaljubljenosti; obično zagledaju lice ili odjeću, pažljivo popravljaju …


Uspomena na jednu ljubav, davno izgubljenu…

Zimska idila, podsjeća me na dane provedene sa svojom prvom ljubavi. Bilo je to davne 1970 i neke. Ljubav u punom jeku, pogled je govorio sve, zagrljaj grijao hladne zimske dane. Njegove ruke grijale su moje, njegov zagrljaj moje tijelo, u starom tatinom kaputu. Jedan park i jedan dvorac, naše drvo pod kojim smo se …


Starac i sreća

Čovjek, star 92 godine, omalen, ponosnog držanja, dobro obučen i uredno obrijan, koji ustaje svako jutro u osam, uredno počešljane kose, seli danas u starački dom. Nakon strpljivog čekanja od nekoliko sati, osmjehnu se prijateljski, kad ga obavijeste da je njegova soba pripremljena. Njegova 70-godišnja supruga je nedavno umrla i zato mora i on seliti. …

Proudly powered by WordPress