Okrugli sto o temi 3.maj Dan otpora agresiji bila je prilika da sudionici događaja koji su predhodili četverogodišnjem ratu u BiH po prvi put iznesu do sada javno neobjavljivane činjenice i navode. Jedan od najzanimljivijih govornika okupljenih u maloj sali općine Visoko, bio je Halim Avdagić koji je govorio o aktuelnim događajima, te razlozima podnošenja ostavke na mjesto komandanta Teritorijalne odbrane.
Zanimljiv je podatak da se 21.04.1992.g. Avdagić zajedno sa tadašnjim predsjednikom Skupštine općine Visoko Kenanom Jusufbašićem, susreo sa predsjednikom predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem. Prisutni su bili i komandant Mahmutović te predstavnici općina Ilidža i Ilijaš. Razgovaralo se o izlazu ratnog predsjedništva iz Sarajeva, te se razgovaralo o njegom izmještanju u Visoko, konkretno u Gorušu.
„Tada mi je bilo naređeno da se napadne kasarna, što sam ja odbio i prolongirao za kasnije. Kasarna je bila predata 24.aprila 1992.g.Tu smo noć izvršili i pripreme za izuzimanje naoružanja iz kasarne. Teritorijalci su izvukli naoružanje, a ne neki drugi kako se to danas prikazuje.Tog jutra, subota je bila, 16 je kamiona naoružanja izuzeto. Dio je otišao u Matres, dio kod gosp. Sadikovića i time je naoružana Teritorijalna odbrana. Ja znam da se nekome neće svidjeti ove informacije, ali ja sam komandovao TO i to znam.
Od mene je tog dana traženo da se dio naoružanja i municije izuzme za Sarajevo. Ja sam to odbio, jer ti ljudi koji su meni pokušali da narede nisu imali nikakva ovlaštenja. Munib Bisić koji će kasnije biti general, a tada je bio zamjenik ministra odbrane, uputio me je da ne izvršavam usmena naređenja. Kasnije sam dobio Odluku ratnog predsjedništva općine Visoko, da se to oružje uputi za Sarajevo. Nažalost oružje nikada nije stiglo na odredište. Tada je poginuo rahmetli Nedžad Gazibara Pećo. To je bilo najbolje oružje, udarno koje je krenulo za Sarajevo. Potpisnik tog dokumenta bio je Kenan Jusufbašić i ja taj dokument imam i danas. To je razlog zašto je Prvi odred TO krenuo 03.maja slabo naoružan i znamo kako prošao. Da je ovo oružje vraćeno, vjerovatno bi i ishod bio drugačiji. Ja sam taj dan podnio neopozivu ostvavku nakon čega sam bio i razrješen dužnosti. Nekoliko dana prije toga po mom naređenju rejonski štabovi su zauzeli vitalne objekte. Ono što je tada zauzeto uglavnom, u 85% slučajeva je i dočekalo kraj rata 1995.g.“ – vidno potresen podsjećanjem na ove dane izjavio je Halim Avdagić.
On je izrazio i svoje mišljenje da je na području Visokog u to vrijeme bilo puno bivših oficira bivše JNA koji se nisu htjeli prihvatiti dužnosti
„Svi su bili neki savjetnici, na kraju su došli na gotovo, bili su kod kuće i čekali su šta će se desiti. Ja sam više puta bio kod Gagule Mustafe i danas čuvam njegovu zdravstvenu knjižicu da mu se otvori bolovanje ukad je pobjegao iz gornje kasarne (Majevica op.a), a nije nam htio predati naoružanje. Kada sam bio u genaralštabu vidim da su se svi prijavili u TO od 10.04.1992.g. Nije mi jasno onda ko je izvršio agresiju na BIH, izgleda upravo oni ljudi koji su kasnije preuzeli ove dužnosti…- završio je svoje izlaganje Halim Avdagić.
Na naše traženje da napravimo fotografiju Odluke o slanju naoružanja u Sarajevo u aprilu 1992.g. Avdagić to nije dozvolio, te najavio da će taj dokument biti dostupan javnosti u knjizi koja će uskoro ugledati svjetlo dana.