Nogometna euforija je nakon dugo vremena čini se opet zahvatila Visoko. Godinama je Bosna sezonu otvarala sa puno problema koji su onda obično prouzrokovali i “kikseve” na domaćem terenu, što bi onda opet značilo tavorenje pri dnu tabele i na kraju grčevitu borbu za opstanak.
To kako je Bosna opstala prošle sezone će se sigurno prepričavati godinama, ali tek sada izgleda da dobija na značaju. Nakon dva kola Bosna je prva sa dvije pobjede bez primljenog gola, a nogometno “napaćenoj” visočkoj publici je to sasvim dovoljno da uživa kao da je Bosna osvojila neki trofej. Ima Bosna već i to ove sezone jer je osvojen Kup kantona, ali prvenstvo je ono pravo i te pobjede se uzimaju za ozbiljno. Ima i onih zlobnih koji će reći da je pobjeda u Žepču slučajna, da i “ćorava koka zrno nađe”, da Bosna ne može više to ponoviti…itd, ali puno je više onih koji osjećaju da bi ovo mogla konačno biti jedna lijepa sezona, bez turbulencija, stresnih utakmica i sličnih stvari.
Realno gledano, Bosna nije ni igrački, ni finansijski među najboljima u ligi, odigrana su tek dva kola, sve se može vratiti na početak već u subotu protiv Budućnosti, ali zašto uvijek gledati negativno. Uživajmo u trenutku, ispunimo tribine stadiona Luke u subotu, pomozimo Bosni da pobjedi neugodnu Budućnost, da Šabić ostane nesavladan, da ostanemo lideri, da opet sretni i ponosni sutradan kupimo novine i pogledamo tabelu.
Ostanimo čvrsto na zemlji, ali nemojmo zanemariti ni prognozu “vječitog bolesnika Bosne” Vejsila Ašlame koji mi je pogledavši Bosnin raspored ove jeseni hladno rekao: Bit ćemo jesenji prvaci! Možda i nećemo, ali sama prognoza umjesto one prošlosezonske od istog čovjeka: Nećemo ispasti!(i tada je bio upravu kada skoro niko nije vjerovao) je pobjeda. I zato uživajmo, pa koliko traje, da traje!