Nedavno sam napisao jedan tekst koji je u naslovu imao samo pet slova “Zašto?”. Suština je bila u pokušaju da se doðe do ogovora zašto se Visokom dešava sve ovo što se trenutno dešava, a što za rezultat ima poniženo i na kraj svijeta odbaæeno Visoko koje se nalazi pod okupacijom svake vrste seljakluka i na dnu.
Epilog svega je bio da svako ZAŠTO ima i svoje ZATO. Nakon objavljenog teksta došao sam u posjed veoma interesantnih dokumenata i slika koje sam pažljivo isèitao i pregledao, te dijelom dobio odgovore na postavljena pitanja. U dokumentima i na slikama vidio sam ko je u Visokom doèekao Džafer Bega Kulenoviæa, ministra u NDH i potpredsjednika vlade Ante Paveliæa, proèitao sam ko su bili najveæi poltroni svih vlasti koje su prolazile kroz Visoko, malo povezao sa današnjim vremenom, spoznao ko su im potomci i konsekventno tome sve mi se samo kazalo.
Otprilike uvijek su isti bili i balije i ustaše i komunisti, a danas su i veliki Bošnjaci koji iz prvih safova vaze ko, šta, gdje i kako. Naravno sve po potrebi, jer preci istih tih su doèekivali ustaše, šmekali za komuniste i bili uzorni ateisti. Porazila me èinjenica kako su se ponašali neki Visoèani prilikom Njemaèke okupacije, jedne lijepe srijede, 17 maja 1941, a još više èinjenica iz aprila 1942 godine kada je 16 i 17 aprila izvršena najveæa racija kojom prilikom je uhapšen veliki broj Visoèana mahom Srba, nekolicine uspješnih muslimana i ono malo Jevreja što je ostalo. Svi su završili po raznim logorima od Jasenovca do Norveške, rijetki su se vratili živi. Ne treba zaboraviti da je i u Visokom bio ustaški logor i da o tome postoji obimna dokumentacija.
I tako nakon objavljenog teksta dobio sam raznorazne reakcije, sugestije, kritike… od onih “svaka èast” do onih “ti si Jasho islamofob”, preko onih “jebo te srbi šta ih braniš”… meðutim odavno kritike i sugestije mjerim po onome ko ih daje, a ne po tome šta u njima iznosi.
Ali u svemu tome dobio sam jedan interesantan mail, odnosno dio teksta od 15 stranica koji je pisao neko stariji od mene, ko bolje poznaje prilike u Visokom, neko ko voli Visoko i ko dijeli mišljenje sa mnom da se Visokom trenutno dešava samo logièna naplata aferima od ranije. Stoga æu objaviti pomenuti dio teksta, oni koji treba da razumiju shvatit æe njegovu poruku.
…”Uostalom tako je to vrijeme bilo, ali je pokazalo da se sistem stvaranja èovjeka od “uspjeha ” nije ni za zeru promjenio od sistema koji su njegove amidže i otac provodili da bi sebi ostvarili ugled kod Nijemaca u toku predhodnog rata. Jedino je krv falila u obraèunu ovog sa samim sobom, znao je reæi. Zato su i odgovarali pred sudom naroda, a da im nasljednici to nikada nisu zaboravili, niti oprostili. Jedan od amidža bio je strašan krvolok koji je skrivao svoja nedjela iza prevodilaèkih poslova, a noæu hapsio Jevreje otimajuæi im dragocijenosti potrebne za finansiranje pijanki sa Nijemcima ili za djevojaèko ruho njegovih pajdaša.Od svega osta izreka : “prodo bi mater Nijemcima za flašu rakije“.
Narod ko narod, zaboravi „krvoloka“ ne pamteæi da je taj isti „crko“ u Njemaèkoj kao izbjeglica jer nije smio ponovo doæi kuæi i umrijeti kao èovjek, na svojoj zemlji i u svojoj kuæi i biti ukopan u mezar pored svojih.
Dugo se govorilo poslije „odlaska“ komšija , trijezan je, sinoæ niko nije nestao. A bilo je noæi, govorila mi je kona Hatidža, kad su gluhe kuæe jeèale, koraci nestajali u tuðim trbusima i leðima.
Jutra su bila bez glasa, kuæe bez èeljadi i jezive.Govorilo se, odoše i oni, jadni bili. E taj dan se niko nije pomaljao pred otvorenim vratima avlija. Neki su mahmurali. Naravno, plijen se zorom dijelio uz prigušene psovke. Slika ista. Niko nije ulazio, a nakon nekoliko dana osvanule bi krpe na sokaku. Sve je odnešeno i to uz potvrdu. Slika koja se ponavljala i u ovome ratu. Hoæe li iko osjetiti grižnju savjesti, govorili su, a ja se pitam danas?. A haram je bio tuðe dirati i u onom, o kom slušasmo kao i u ovom koji doživjesmo, ratu svakako, ime mu se nikad vise ne izgovorilo”…