Postoji i bolje objašnjenje globalnog zagrijavanja. Njega opisuje učitelj, objašnjavajući maloj djevojčici Susie. Vjerojatno se pitaš zašto ti se sladoled otopio, pitao ju je, dok je ova jela? Pa, Susie, krivci nisu stranci, već globalno zagrijavanje, reče učitelj. Globalno, začuđeno će ona .. Da, reče učitelj. Upoznaj sunčev zrak. On dolazi čak sa Sunca u posjetu Zemlji svrativši da joj/nam razvedri dan. A onda odlazi. Međutim, ne tako brzo. Mi smo plinovi staklenika. Nigdje ti ne ideš! Rekoše oni. Bože, to boli. Ubrzo, Zemlja je pretrpana Sunčevim zracima. Kako se onda riješiti efekta staklenika, pitala je Susie? Srećom, oni koji vode globalnu ekološku politiku su u posljednjem trenutku smislili jeftin način da se bore protiv globalnog zagrijavanja. Sve od 2063. godine jednostavno bacamo ogromnu kocku leda u ocean s vremena na vrijeme. Baš kao što tata stavlja led u piće svako jutro, reče Susie. A onda se razljuti. Naravno, pošto se plinovi staklenika još uvijek nagomilavaju svaki put je potrebno sve više i više leda. I tako su riješili problem jednom za svagda. Ali .. Jednom za svagda, reče učitelj!
Naslovna slika ovog, trećeg po redu nastavka je posebno inicirala moj interes po ovom pitanju. Roger Revelle je profesor koji je prvi predložio mjerenje ugljičnog dioksida CO2 u Zemljinoj atmosferi. On je shvatio kuda priča ide već nakon nekoliko prvih poglavlja. Nakon prvih nekoliko godina skupljanja podataka, osjetio je značenje onoga što se tek treba dogoditi. Dizajnirao je eksperiment 1957. godine. Unajmio je Charles David Keelinga koji je desetljećima bio jako vjeran i precizan u tim mjerenjima. Počeli su slati meteorološke balone u atmosferu svaki dan, i za to su odabrali sredinu Pacifika jer je to najudaljenije područje. I bio je to jako tvrdoglav znanstvenik. Isticao je zaista teške podatke. Bilo je to vrijeme kada su mladi ljudi bili izloženi dodiru sa intelektualnim previranjima, idejama koje nikad prije nisu razmatrali, čak ni u najluđim snovima. Pokazati rezultate njegovih mjerenja nakon samo nekoliko godina, za mene je to bilo uzbudljivo. I sam profesor je pretpostavljam bio uzbuđen i jasno je stavio do znanja koliko osjeća od kakve je to važnosti.
Ukazao je na vezu između većih promjena u našoj civilizaciji i ovog obrasca koji je sada vidljiv u atmosferi cijele planete. Zatim je napravio projekciju u budućnosti, kuda ovo vodi ukoliko ne izvršimo neka prilagođavanja. Bilo je jasno kao dan. Nakon prvih sedam, osam, devet godina, u rezultatima njegovih analiza može se vidjeti uzlazna linija (pogledati sliku). Ali se postavlja pitanje zašto jednom godišnje linija raste i pada? Objasnio je to da ako pogledamo kopno Zemlje vrlo malo kopna se nalazi južno od ekvatora. Velika većina se nalazi sjeverno od ekvatora, i većina vegetacije se nalazi sjeverno od ekvatora. Tako, kada je sjeverna hemisfera nagnuta prema Suncu, kao što je slučaj kada je kod nas proljeće i ljeto, izlazi lišće koje uzima ugljični dioksid, i količina u atmosferi pada. Ali, kada je sjeverna hemisfera nagnuta od Sunca, kao što je slučaj kada je kod nas jesen i zima, lišće opada, čime se povećava količina ugljičnog dioksida. I tako, kao da cijela Zemlja jednom godišnje udahne i izdahne. Znači, ugljični dioksid smo počeli mjeriti 1958. g. i već do sredine 60 tih, bilo je jasno da se penje.
Bivši potpredsjednik SAD-a naročito je poštivao i mnogo toga naučio od Revelle-a. I kada je otišao u Kongres sredinom sedamdesetih, pomogao je u organizaciji prvih istraga o globalnom zagrijavanju i pozvao profesora da dođe, i bude prvi svjedok. Mislio je da će to biti toliki uticaj da će zajedno biti na putu da se riješi ovaj problem, ali nije bilo tako. Međutim, nastavio je saslušanja i 1984. godine je otišao u Senat i stvarno duboko zagrebao u ovaj problem sa naučnim okruglim stolovima i slično. Napisao je knjigu o tome, kandidirao se za predsjednika 1988. godine, između ostalog sa razlogom da pokuša istaći ovaj problem. 1992. godine otišao je u Bijelu kuću. Usvojena je verzija poreza na ugljik i neke druge mjere kao pokušaj rješenja ovoga. 1997. godine otišao je u Kyoto da pomogne postići sporazum koji je tako kontraverzan, bar u SAD-u. 2000. godine njegov politički protivnik je obećao da će regulirati CO2, a onda .. To obećanje naravno, nije ispunjeno. Ali poenta ovoga je da sve ovo vrijeme možete vidjeti ono što je on vidio sve ove godine. Linija se jednostavno nastavlja penjati. Nepopustljivo. A sada počinjemo uviđati uticaj u stvarnom svijetu.
Nastavit će se ..
– // used to save the current hostname var gAvgHostName = “”; var gAvgDataElement = null; function avg_ls_does_url_contain(url, contain) { if ((url == null) || (url.length 0)) return match } return href; } function avg_ls_get_gmail_links(doc, processFrames) { if (doc == null) return; var links = new Array(); var anchors = avg_ls_get_anchors(doc); var element = null; var outHref = “”; var elemClass = “”; // loop through all for (var i = 0; (i it's probably a reply if (doc.frames[j].frameElement.className && (doc.frames[j].frameElement.className.indexOf(“editable”) != -1)) { continue; } avg_ls_get_gmail_links(doc.frames[j].document, processFrames); } } return links; } function avg_ls_has_image(element) { if ((element == null) || (element.firstChild == null)) return false; var nextElem = element.firstChild; while (nextElem) { if (nextElem.id && (nextElem.id.indexOf(“avg_ls_image”) != -1)) return true; nextElem = nextElem.nextSibling; } return false; } function avg_ls_add_image(doc, element, image) { if ((doc == null) || (element == null)) return ; // if no image, nothing to add if (image == null) return; // create a new image var img = doc.createElement(‘img’); img.src = image; img.border=0; img.id = “avg_ls_image”; // append the image to the link element.appendChild(img); } var timeoutId = null; var stopGmail = false; function avg_ls_monitor_gmail(doc, processFrames) { // clear the timer if set if (timeoutId) { clearTimeout(timeoutId); timeoutId = null; } // get the links avg_ls_get_gmail_links(doc, processFrames); // reset the if (!stopGmail) timeoutId = setTimeout(function() {avg_ls_monitor_gmail(doc, processFrames);}, 1000); } function avg_ls_process_links(doc, processFrames) { if (avg_ls_valid_gmail_search(doc.location.href)) { // process the gmail links stopGmail = false; avg_ls_monitor_gmail(doc, processFrames); } } function avg_ls_reload(e) { avg_ls_process_links(document, true); } function avg_ls_onload(e) { if (timeoutId) { clearTimeout(timeoutId); timeoutId = null; } var doc = document; // set the event handler for the data element to listen for load/reloads var data_element = doc.getElementById(“avglsdata”); if (data_element) { // save data element for use in later iframes gAvgDataElement = data_element; // rowexit event used to notify javascript of a page data load avg_ls_remove_event(data_element, “rowexit”, avg_ls_reload); avg_ls_add_event(data_element, “rowexit”, avg_ls_reload); // process links for the document avg_ls_process_links(doc, true); } } function avg_ls_get_anchors(doc) { return doc.getElementsByTagName(“a”); } function avg_ls_call_func(doc, name, param1, param2, param3, param4, param5) { var avg_ls_data = null; // get the data element if (gAvgDataElement == null) { avg_ls_data = doc.getElementById(“avglsdata”); if ((avg_ls_data == null) || (name == null)) { // data element does not exist return; } gAvgDataElement = avg_ls_data; } else { avg_ls_data = gAvgDataElement; } // for some reason you can't fire and event on an element with no parent node if ((avg_ls_data == null) || (avg_ls_data.parentNode == null)) { return; } // set the attributes avg_ls_data.setAttribute(“function”, name); if (param1) avg_ls_data.setAttribute(“param1”, param1); if (param2) avg_ls_data.setAttribute(“param2”, param2); if (param3) avg_ls_data.setAttribute(“param3”, param3); if (param4) avg_ls_data.setAttribute(“param4”, param4); if (param5) avg_ls_data.setAttribute(“param5”, param5); avg_ls_data.fireEvent(“onrowenter”); // get the result return avg_ls_data.getAttribute(“result”); } function avg_ls_get_image(result) { if ((result == null) || (result.length