Čađava. Birtija mnogim znana, birtija u kojoj se tuga utapala u rakiji. Kuća uzdaha i neprospavanih noći. Kuća u kojoj su se porodice razilazile , kuća kletvi kojim su žene proklinjale temelje koji i danas stoje.Kuća osuđena da vječito podsjeća na ono ćemu nije bilo mjesta dostojnog civilizovanog vremena. Kuća šamara, koje su djeca i majke dobijale od pijanih očeva ispred ovih vrata kad su dolazili da vode oca kući nebi li šta sačuvali od plate.
Sve što bi se spomenulo kao zlo, malo je od onoga što je predstavljala u svoje vrijeme. Kažnjena jeste vječitim stajanjem, jer kako kažu nema gore kletve od one koja glasi, „ Ni Bog je neće sebi“. A, bila je tako lijepo zamišljena kao kuhinja prelijepe ljetne bašte nastale s mostom1928.g. iz koje su Julije Hahamović , nadzorni izgradnje i Adam Till izvođač radova, često gledali.
Porodica Tafro 1935g.
Most služi i danas ljudima, a ona presta služiti zlu, oronula kao spomenik jednog vremena i ne služi više svojoj svrsi nego osta kao spomenik sili koja se samo mogla roditi u alkoholu. Bašta je tu, ali nema namjene. Ljudi izgubiše osjećaj uživanja.
SOUR Velepromet
R.J. UGOSTITELJSTVO
Kafana „bosna“