Namjeravao sam poslije izbora napisati jednu analizu Općih izbora iz “Visočkog” ugla; nadao sam se da će to biti kolumna pisana subjektivno i u prvom licu jednine u kojoj ću trijumfalno saopćiti svima koji je čitaju da smo došli pameti i da imamo svoje predstavnike na sva tri nivoa vlasti za koje smo glasali visočki. Naivno sam se nadao da će slušaoci Radija Q i posjetioci www.visoko.co.ba shvatiti suštinu naše tromjesečne kampanje pod nazivom “Glasajmo visočki”. Nažalost, to se nije ostvarilo. Nažalost, opet smo samo sluge gradova koji su puno prije nas shvatili suštinu glasanja na općim izborima i koji su ponovo iskoristili svu nakaradnost izbornog zakona. Visoko će ponovo igrati podaničku i epizodnu ulogu u Državnom parlamentu, Federaciji i u ZDK, unatoč broju glasača koji izlaze na izbore, jer nema “disciplinovane birače”
Umjesto da shvate suštinu slogana “Glasajmo visočki” sitnomahalaški interesi političkih diletanata u Visokom iz svih stranaka težište kampanja usmjerili su na vrijeđanje drugog, tako da su biračima stvarali samo još veću smutnju u glavi od postojeće. Kada smo se počeli pripremati za Opće izbore i dogovarali način kako ih pratiti kolegica Alma Beganović i ja krenuli smo od osnovnog; našli smo kvalitetne sagovornike koji su nam do najsitnijih detalja objasnili suštinu izbornih pravila. Prevashodno nas je zanimalo kako to da Visoko jako loše kotira na višim instancama vlasti i kako je to moguće glasanjem promijeniti? Bio je to mjesec maj, nakon iscrpnih i kvalitetnih informacija na osnovu kojih smo spoznali srž i put kojim visočko biračko tijelo treba biti usmjereno kako bi ostvarili zacrtani cilj zbog kojeg ljudi i izlaze na izbore, a to je da daju vlast onima kojim vjeruju, odmah smo se složili da cjelokupna kampanja treba biti zasnovana na sloganu “Glasajmo visočki”. Suština je trebala biti slijedeća: bez obzira sviđa li ti se Lepi Hare, Princ Izetbegović, Zlaja reketaš, Lijan 100KM ili zaštitnik bošnjačkih interesa iz Ivangrada, odnosno neka od njihovih partija, suština slogana „Glasajmo visočki” bila je bazirana na tome da je sasvim svejedno za koga glasaš, samo da glasaš, a kad već glasaš da unutar kvadratića označavaš samo ljude iz Visokog! Malo nekorektno, ali prilagođeno nakaradnom izbornom zakonu kako bi se ostvario visočki interes. Tako rade i u Tešnju i Zenici i Kaknju, zašto ne bismo i mi, šta je tu sporno!? Da smo bili shvaćeni sad bismo u Federalnom parlamentu imali i Jasminu Zubić (SDP) i Alinu Čabaravdić (SBB) i Amru Babić (SDA) i Džemaila Silajdžića (SBiH) koji su svi redom poraženi sa smiješnom razlikom glasova u odnosu na protukandidate iz svojih stranaka, ali iz drugih gradova koji pripadaju izbornoj jedinici 6.
Istom logikom u Skupštini Kantona među 35 poslanika bi sjedili i Edita Lepić i Dženan Hodžić i Emir Imamagić i dr. Senad Karavdić i Mirza Ganić i Halim Pihljak i Mirzeta Džonlagić i Meldina Ugarak i Kenan Vilić …. Nije iluzorno, bilo je matematički praktično potpuno ostvarivo da deset Visočana bude u Skupštini Kantona, da se glasalo visočki! Zamislite deset ujedinjenih visočkih ruku u Skupštini ZDK i četiri federalna poslanika, zamislite te poluge vlasti na kojima bi Visoko ostvarivalo svoje interese! Da je to moguće ilustruje činjenica da se to upravo nakon ovih izbora desilo u Kaknju, samo 19 kilometara od nas, gdje se ljudi ozbiljno bave politikom i na ozbiljan i praktičan način svojim biračima objašnjavaju kako glasati za kakanjske interese, te od pojedinih visočkih izdajica prevashodno unutar SDA, SBiH i SDP-a napraviti hamale i sluge kojima bacaju malo budžetskih mrvica koje ove IZDAJICE ljubomorno čuvaju samo za sebe, a zarađuju ih IZDAJOM svega visočkog!
Da se vratim na početak i hronološki objasnim svoju ulogu u cijeloj ovoj priči oko izbora jer osjećam potrebu zbog nepravednog spočitavanja da sam se priklonio nekoj od političkih opcija, odnosno da sam medije koje uređujem stavio u funkciju neke od politika. Da bi ovako razmišljao moraš biti potpuni politički diletant, glupan jednom rječju moraš biti šupak i balijski pihtijar koji ne prepoznaje suštinu, a suština je bila Visoko iznad svega! Međutim da bi to kreteni shvatili moraju prvo voljeti ovaj grad i nadrasti nametnute podjele na selo i grad. Eto vam sad i selo i grad, sad se jebite zajedno i vi sa sela i vi iz grada, jedite govna koja ste za vrijeme izborne kampanje izasrali i na taj način najdirektnije oštetili sve visočke kandidate iz svih stranaka koji su popušili foru i mandate zbog vaših kompleksa ko je odakle! U toku izborne kampanje nisam htio o ovome govoriti, poštovao sam svaku visočku političku stranku i nisam htio da joj odmažem u zajedničkom cilju da budemo relevantan politički faktor u Kantonu, Federaciji i državi, jer smo za te nivoe i glasali i imali dobre kandidate iz različitih stranaka. Sa druge strane, nije moja krivica što su na jednoobrazne marketinške ponude sa identičnim cijenama marketinškog oglašavanja za sve stranke na www.visoko.co.ba i Radiju Q odgovorili i medijske prostore zakupili samo SDA, SBB i SDP! Da li vam je ovdje nešto indikativno? Da, naravno. To su tri partije koje su ostvarile i najbolje rezultate na proteklim izborima u Visokom, što dovoljno govori i o utjecaju visočkih medija.
Nije mi namjera ovom pričom pravdati se bilo kome, niti to bilo kad radim, jer kretenima nikad neke stvari ne možeš objasniti samim tim što su kreteni i što i oni mene doživljavaju kao kretena. Ovo bi trebala biti priča o tome kako smo se izradili i kako su nas izradili i izdali, a dokaz su pirove pobjede i značajni rezultati SDP-a, SDA, SBB i NSRZB na lokalnom nivou od kojih nećemo imati gotovo nikakve koristi na višim instancama vlasti, što je bio cilj. A cilj opravdava sva sredstva! U protivnom ne treba nikako u Visokom ni izlaziti na izbore, što bih ja, recimo, uradio da živim u Olovu, Brezi ili Varešu, ko razumije zna o čemu pričam.
Nakon što smo krenuli u kampanju “Glasajmo visočki” u mjesecu julu sa jasnim gore objašnjenim ciljem, nazvao me Džemail Silajdžić i tražio da se vidimo. Sjedili smo u Caffeu “Karo” i on mi je najdirektnije ponudio da radim kampanju za SBiH i kažem svoje uslove. Iz kurtoazije nisam odmah odbio ponudu i rekao sam da ću mu odgovoriti kad razmislim. Naravno nisam pristao iz meni znanih razloga, istih onih razloga zbog kojih sam kasnije odbio i dr.Senada Karavdića koji mi je isto ponudio u ime SDA. Da ne bi bilo zabune, zvanično sam odbio SDA, ali sam privatno javno podržao dr.Senada Karavdića i njegova lokalna pobjeda sa najvećim brojem glasova za Kanton je potvrda ispravnosti mog stava da je bio najbolji visočki kandidat. Isto tako sam javno podržao i Željka Komšića jer u njih dvojicu nisam imao nikakve sumnje. I da su bili u bilo kojoj stranci moji bi glasovi išli njima. Na ovom sajtu smo odmah objavili i anketu sa imenima svih visočkih kandidata za sve nivoe vlasti bez stranačkih prefiksa u želji da još jače utječemo na visočki način razmišljanja kod birača. Žalosno je što su to samo rijetki razumjeli! Još je žalosnije što su neki, po ubjeđenju, novinari iza svega toga vidjeli kako grad opet želi politički dominirati nad selom kao prije 2000-te, u eri rahmetli Kenana Jusufbašića, braće Šahinović i Džemala Čabaravdića!? Da bi tako razmišljao moraš biti izdajica visočkih interesa ili medijski plaćenik, i pustiti da manipulišu tobom jer je suština zaista nešto drugo.
U tom ambijentu ušli smo u zvaničnu izbornu kampanju od čije je prljavštine visočki interes postao nebitan u odnosu na interese pojedinaca i njihovu pohlepnu želju za paušalima i državnom plaćom od 1.000 – 5.000 KM, zavisno od nivoa vlasti. Umjesto da se nastavi forsirati priča o visočkom interesu uslijedilo je medijsko izdrkavanje jednih po drugima. Prednjačila je SBiH koja je, istini za volju ako se izuzme ovaj momenat, imala jako organizovanu kampanju po pitanju javnih nastupa, TV-a, i plakatiranja. Međutim, to nije bilo dovoljno i to nije moglo anulirati Avaz koji je dvije godine selektivno uništavao Vahida Heću kao i FTV, a loš imidž “Lepog Hareta” odrazio se i na visočko biračko tijelo. Najiskrenije, bez obzira šta ko mislio o ovoj stranci, jako je žalosno da Visoko baš ovoliko kazni SBiH. Znao sam da će se to desiti, rekao sam to i Džemailu Silajdžiću, i Naimu Kavaziću, Esmeru Delibašiću, Halimu Pihljaku sjedeći tri dana prije izbora u prostorijama OO SBiH … nisu mi vjerovali. Čak, ukoliko pogledate neke tekstove koje pisah ranije, jasno sam naveo i zašto će ih birači kazniti! Ali bez obzira na sve ipak je taj Vahid Heću “spustio” sa državnog nivoa značajne pare u Visoko u protekle četiri godine; najdirektnije je uticao na uvezivanje staža u KTK, pomogao je RK Bosna Visoko, “Elektro Visoko”, i na kraju nespretno je odabrao pojedince tipa “Premium Group” kojima je na ime poticaja isplatio 280.000KM, a zauzvrat u Gračanici nije napravio nikakav rezultat, a na upit direktoru famoznog “Premium Groupa” da makar plati 1.100KM KSC”Mladost” za održavanje predizbornog skupa stranke ovaj se oglušio!? Ili recimo slučaj Mirzete Džonlagić koja je za četiri godine kao ministrica poljoprivrede u ZDK u obliku raznih poticaja u Visoko “unijela” ogromne novce, zauzvrat nije dobila ni 700 glasova. Pa da su samo uposlenici onih kojima je davala poticaje glasali za nju imala bi 2000 glasova i tako dobila mandat u Skupštini ZDK. SBiH je očekivala rezultat kao prije četiri godine i samouvjereno na listu za Federalni parlament ponudila dva kandidata, Džemaila Silajdžića i Azeminu Neimarliju, da to nisu uradili i da su recimo Azeminini glasovi otišli Džemi Silajdžiću on bi sad obnovio mandat u Federaciji, tako da su sami sebe izradili pogrešnom procjenom. Meni se može ne sviđati što ja nisam bio dio ovih novčanih transakcija, ali je to fakat koji je nepobitan, a eto kako su Visočani zahvalili ovim ljudima!Istinska šteta za Visoko je baš ovako katastrofalan poraz OO SBiH, jer su oni filigranski tačno poredali strukturu vlasti od mjesne zajednice preko Općine, Kantona pa do države i u svim tim nivoima svoje ljude. Vahid Hećo je neupitni autoritet koji kao lider stranke nikada ne bi dozvolio da bude nečija sluga u Kantonu, svoj gard je pokazao štiteći interese visočkih kandidata SBiH koje je kasnije instalirao u sve instance vlasti sa kojih je puno novca po raznim osnovama stiglo u Visoko. Kako se štiti visočki interes unutar sopstvene stranke u Kantonu lideri svih ostalih visočkih stranaka trebaju prepisati od Vahida Heće.
Najčešće sam slušao priče o sebi kako sam se preko Halima Zukića prodao SDA-u, što je također proizvoljna konstatacija onih skromnije pameti koji od drveta ne vide šumu. Istina je, jako sam dobar prijatelj sa Halimom Zukićem, koji je čitajući moje tekstove na www.visoko.co.ba prepoznao šta mislim i šta mi je cilj, a to nas je i zbližilo po pitanju političkih promišljanja. Prije toga smo imali zajednički jezik po pitanju njegove želje da utemelji Fondaciju koja bi se bavila izučavanjem i proučavanjem baštine dvojice najvećih bosanskih lidera ikad, a koji su stolovali u Visokom, naravno pričam o Kulinu Banu i Tvrtku I Kotromaniću, podržao sam ovu ideju i Halimovu želju da stipendira studente putem ove Fondacije koji bi zauzvrat radili na promociji tih BH i visočkih dokazanih istorijskih vrijednosti. Halim je simpatizer SDA, ali i čovjek izuzetno širokih shvatanja koji poštuje moju odluku i moje razloge glasanja za Željka Komšića koji ne pripada njegovom političkom opredjeljenju, osoba koja se odavno izdigla iznad sitnomahalskih interesa političkih hijena u Visokom. Njegova materijalna baza mu dozvoljava da bistrije posmatra stvari oko sebe. Puno smo razgovarali o izborima i smislu slogana “Glasajmo visočki”, čak mi je odgonetnuo neke stvari koje ni sam nisam uviđao u nakaradnosti izbornog zakona na osnovu kojeg Visoko stalno puši foru. Halim Zukić je Visočanin koji pod zastavom SDA u zeleno – bijelom dresu igra za Visoko i visočke interese. Nema on interes dijeliti Visočane na građane i seljake iz prostog razloga što su osiguranici VGT-a čiji je većinski vlasnik i oni što žive u Visokom kao i oni koji žive oko Visokog, a isti su i birači. Bio bi glup da misli drugačije, a teško da glup i uskogrudan čovjek može biti najbogatiji čovjek u Visokom radeći u privatnoj firm, još je samo jedan takav u političkom okruženju kojeg također iznimno poštujem i koji za razliku od drugih koji ulaze u politiku zbog toga što žele nešto zaraditi on kao privrednik samo ulaže svoje pare u stranku preko koje želi ostvariti interes povoljnijeg ambijenta za privrednike, njegovo ime je Džemil Ugaraki. Kad smo kod SDA kampanje, bila je umjerena i sa jasnim ciljem u kojem su kroz svoje javne nastupe također biračima savjetovali da glasaju visočki, na što ih je SBiH dočekivala na nož i pljuvala po njima na najnekulturniji i prizemniji način, pri tome zaboravljajući da zastupajući visočke interese, bez lokalnog SDA kandidata za Državni parlement indirektno sugeriraju biračima da glasaju za najveću lokalnu SBiH facu koja se nalazi na toj listi, Vahida Heću. A kad je kap prelila čašu i kad su sve granice ukusa i pristojnosti pređene, zadnji dan kampanje SDA je odgovorila istom mjerom sa dva saopćenja za javnost i nokautirala SBiH na lokalnom nivou koja teško da će se dozvati i do lokalnih izbora. Međutim OO SDA nisu bile problem druge stranke. Izborni štab OO SDA imao je puno veći problem sa sopstvenim članovima koji su po Visokom odrađivali poslove za Kakanjce, Tešnjake i Zeničane, to su one IZDAJICE i sluge koje spominjem cijelim tokom ovog teksta. Ideja “Glasanja visočki” je puno šira od kvadrature stranačkih prostorija svih političkih subjekata u Visokom, zato ću se ponovo vratiti na Halima Zukića, koji je znajući to usred kampanje uz moje posredovanje razgovarao i sa Farukom Salčinovićem (SDP) i sa Asmirom Hodžićem (SBiH) u namjeri da glasanje pokuša usmjeriti pravim smjerom. Šteta što se sa nekim “zadojenim” slijepcima nije moglo razgovarati.
Na analizu kampanje SDA nadovezujem odmah OO SDP-a i njihovu kampanju, kako bi bilo još jasnije oko ovoga jesam li se negdje i nekome prodao. Da se Adnan Jašarspahić nekome prodao, ne bi mu fakultetski obrazovana supruga sjedila u kući nezaposlena. Pa ako sam se prodao Halimu Zukiću, onda sam i Muhamedu Husiću, vrijednom radniku i entuzijasti SDP-a, koji također voli Visoko, a što sam prepoznao kroz FK Zanatlije i odlučio ga podržati. Jer i Muhamed Husić igra za Visoko, samo što je njegov dres crvene boje i zastava pod kojom igra je SDP zastava. Na početku izborne kampanje nisu im se davale nikakve šanse, imali su kampanju onakvu koliko su i para za istu imali. Imali su dva jingla na Radiju Q, jedno obavještenje na www.visoko.co.ba i koristili su svih sedam besplatnih minuta na TV Visokom. Ostvarili su najzapaženiji rezultat i najveći skok u odnosu na prije četiri godine, sad su najpoželjniji partner za koaliranje u braku u kojem su oni muško. Sve dok imaju pojedince unutar stranke poput Hame Husića koji igraju za Visoko, slobodno me etiketirajte da sam se i njima prodao, a kad porastete samo će vam se kazati šta to podrazumijeva. SDP je u svojoj kampanji bio korektan, nikoga nije vrijeđao, a tu korektnost su birači i nagradili. S tim da su i birači SDP-a bili toliko naivni da na skok od 3.000 glasova u odnosu na prošle izbore za svaki nivo vlasti ipak nisu uspjeli ostvariti niti jedan visočki mandat. Bio sam u noći izbora u prostorijama SDP-a, pojeo dva palačinka koje je napravila Amila Hodžić koji su uzgred bili odlični, malo porazgovarao sa mladom i finom rajom koja se tu zatekla, bliski su mi nekako, kontaju oni kako bi trebalo ali ih koče ovi stariji kadrovi koji im eto nisu ni znali smisao kako glasati da bi se dobio mandat. Nevjerovatno ali istinito zvuči podatak da je Jasmina Zubić (SDP) izgubila samo zato što su Visočani dali više glasova njenom SDP protukandidatu Imamoviću iz Kaknja u odnosu na ono što je ona dobila u Kaknju. Razlika je u 500 glasova. Ili recimo da SDP za Kantonalnu skupštinu kao stranka ima preko 3.000 glasova, a njihov Emir Imamagić samo 750!? To sve govori o naivnosti, prevashodno Izbornog štaba, pa tek onda i ljubitelja tekovina Josipa Broza na štetu Visokog.
Istu sudbinu SBiH, SDA i SDP-a doživio je i tek oformljena SBB na čelu sa Džemilom Ugarkom, stranka koja je ostvarila odličan lokalni rezultat i postala treća po važnosti stranka u Visokom. Ali ceh njihove naivnosti platila je Alina Čabaravdić nositeljica liste izborne jedinice 6 za Federalni parlament, njen poraz je i najbolniji visočki poraz jer je izgubila sa samo 51 glasom razlike, kakvog li čuda opet od stranačkog kolege iz Kaknja. Alina je imala bolje rezultate u Brezi, Varešu i Olovu od Zijada Alajbegovića, ali voljom visočkih birača u vlast nije ušla Visočanka!? SBB je u kampanji slijedio put svog osnivača, drčno, odvažno, prijeteći pesnicama i zatvorima, a raja voli tu priču pa ih je i nagradila u prosjeku sa 3.500 glasova za svaki nivo vlasti ukupnog stranačkog zbira glasova. SBB je imao najagresivniju reklamu na radiju, što je razlika između njih i ostalih, disciplinovano su se pojavljivali u svim debatama i uzimali marketinški prostor na svim medijima. Na kraju će se zadovoljti sa vjerovatno dva mjesta u Kantonalnoj skupštini, a gorak ukus poraza za Federalni parlament će, nadam se, biti razlog da umjesto pesnica koriste vokabular i politički pragmatizam te sjedu zajedno za isti stol sa ostalim strankama u Visokom i razgovaraju kako se to štite visočki interesi u situaciji nametnutog nakaradnog izbornog zakona.
Apsolutni izborni hit ovih Općih izbora je mudri Deda Lijan i stranka njegovog sina NSRZB. Prije četiri godine imali su u prosjeku 400 glasova za sve nivoe vlasti, a nakon ovih izbora nevjerovatnom matematičkom preciznošću imaju skok od 2000 glasova linearno za sve nivoe vlasti. U gradu gdje živi 98 % Bošnjaka, stranka sa hrvatskim predznakom i ostvarenim izbornim rezultatom graniči sa nemogućom misijom, jer rezultatom u Visokom Lijanovići mogu parirati svakom gradu u Hercegovini od Širokog Brijega preko Posušja do Zapadnog Mostara. Kampanja im se zasnivala na kovertama koje su stizale na kućne adrese sa “tipovanjem” kako glasati, u narod su plasirali priču da glas za NSRZB sa sobom nosi 100KM što bi u visočkom slučaju značilo da će na osnovu ostvarenog rezultata u Visoko Lijanovići “upumpati” 250.000KM svježeg novca. Lično u to ne vjerujem, ali pred nama je da vidimo. Od ostalih elemenata kampanje nisu koristili ni radio, ni internet, nisu dolazili na radijske debate, dok su iskoristili besplatno pravo TV reklamiranja putem debatnih emisija; tu i tamo mogao se primjetiti pokoji plakat kandidata sa plavom majicom i srcem u sredini iste. Imali su jasan cilj zasnovan na 100KM i psihološkom momentu birača koji prilikom ulaska na biračko mjesto bude evidentiran od člana biračkog odbora NSRZB. Cilj je ostvaren, rezultat svega nakon prebrojavanja glasova su dva mjesta u Skupštini ZDK, falilo im je 2% da prestignu SBiH u izbornoj jedinici pa da Elbis Rašidović dobije četverogodišnji mandat kao federalni poslanik iz Visokog. Da li je vrijedilo oni znaju. Prijatelj Dino Martinović mi ispriča priču za Lijanoviće koju je čuo za mašinom u Preventu. Razgovaraju dva radnika i jedan drugom sasvim ozbiljno analizira moguće postizborne posljedice….” Jebo te, ako Lijanović pobijedi ode kokoš na 2,5KM”.
Kako prevazići ovu Visočku naivnost i glupost?
Jednostavno sve stranke prvo u svojim redovima moraju prepoznati IZDAJICE i one koji uživaju u mazohističkom mandatu sluga Kaknja, Zenice i Tešnja! Odmah i po hitnom postupku ih hirurški tačno i precizno odstraniti iz stranke. Nakon toga lideri Općinskih odbora svih pet najjačih visočkih stranaka iz glave moraju izbaciti kratkoročne i dnevnopolitičke prepreke koje ih sprječavaju da sjedu zajedno za stol i razgovaraju sa ostala četiri lidera. Ako treba može se koristiti i Deyton-metoda kada su Amerikanci u vojnoj bazi zatvorili sve lidere odgovorne za rat u BiH i nisu ima dali izaći dok se ne dogovore, pa da 2014. nakon Općih izbora ne bih opet morao objašnjavati smisao poruke “Glasajmo visočki”. Naravno, mazohista će uvijek biti, to je psihićka poremećenost koja rezultira sklonosti osjećanja zadovoljstva prilikom izloženosti poniženju. Ja nisam takav i nikad neću biti, ko misli isto nek se pridruži, bez obzira u kojem je dresu i pod kojom zastavom nastupa. Godine 2014. istu grešku Visoko ne smije ponoviti, a ako je ponovi onda bolje i ne zaslužujemo i nek nam je ovako i neka ministri iz Tešnja, Zenice i Kaknja na putu na radna mjesta u Državni i Federalni parlament u Sarajevu svraćaju u Visoko da izvršavaju malu i veliku nuždu dok mi zajedljivo jedni druge posmatramo po principu “nek komšiji crkne krava”!{jcomments off}