Nekada su utakmice Bosna i Rudara imale svoj smisao i bile najveći derbi tadašnje treće lige Jugoslavije. Nekada smo te utakmice i te derbije čekali kao ništa drugo i kao nešto najvažnije. Mi u Visokom smo tražili stare čizme “rudarke” i na dan utakmice ih stavljali na sva vidna mjesta pored kojih mora proći autobus sa Rudarovim igračima, dok smo sa druge strane na gostovanjima u Kaknju susretali se sa raznim vrstama “crijeva”. Rivalitet dva grada udaljena samo 19 kilometara bio je puno veći od utakmica Bosne i Rudara, najveći izdajnici su bili oni koji bi dres jednog kluba eventualno zamijenili dresom drugog. To je bila prava rijetkost, lično se sjećam pred sami rat da je Mirza Kapetanović kao nezadovoljni kapiten Bosne uradio nešto slično, Paprica je bio proglašen “personom non grata” bez obzira što je iz Sarajeva, ali je izdajnički otišao u Rudar i nikad mu nije oprošteno! Poslije rata to nogometno kurvanje i prelasci iz Rudara u Bosnu i obrnuto postalo je uobičajena stvar koju najvijači više i ne primjećuju. Sportski animozitet između “Crijevara” i “Čizmara”nestao je onog trenutka kad se prestalo srcem igrati, a obrazom plaćati.
Utakmice Bosne i Rudara zadnjih deset godina više uopšte ne liče na utakmice, a kamo li da se mogu nazivati derbijima. Nažalost, nekada najveći derbi postao je piljarski kusur nadobudnih poslijeratnih tajkuna koji komplekse niže vrijednosti liječe kroz Uprave klubova i prodavajući utakmice jedni drugima. Uništili su fudbalsku filozofiju po kojoj se srcem igra, a obrazom plaća. Navijači i ljubitelji fudbala su to prepoznali pa tako broj gledalaca i u Visokom i u Kaknju na prvenstvenim utakmicama njihovih klubova za cijelu sezonu ne dobaci ni blizu jednog prijeratnog derbija ova dva kluba. Kao dokaz ove tvrdnje dan prije 13 kola Prve lige federacije već mogu napisati izvještaj u kojem je Rudar pobijedio Bosnu u Kaknju jednim golom razlike (maksimalno sa dva gola razlike, ukoliko zaluta neka neplanirana frljoka u mrežu Bosne). Žalosno je to i jadno, na ovaj način funkcioniše cijela Prva liga Federacije, to je takozvani princip “3 za 3” i svi ga se pridržavaju. Na pola prvenstva nađe se žrtva uz već neke klubove koji finansijski ne mogu da podnesu takmičenje i tako se odredi ko će ispasti, neko su tu ušlepa i provuće za narednu sezonu. Oni koji skupe na jesen više bodova, to bolje prodaju na proljeće pa tako možemo reći da je rad u prvoligaškim klubovima i svojevrstan biznis. Utakmice se prodaju od 10.000 do 50.000KM, izuzev ovih gdje se klubovi ranije dogovore da odigraju “3 za 3” ili jednostavnije “ja tebe pobijedim kod kuće, ti pobjediš mene kod kuće” i tražimo žrtvu koga povaliti do kraja prvenstva.
Ali da se vratimo tzv “derbiju” 13 kola u kome Bosna gostuje u Kaknju. Bez obzira što ove sezone Bosna igra puno bolje, nalazi se u samom vrhu tabele dok je Rudar na samom začelju. U nepopularnoj tradiciji zadnjih pet – šest godina uvijek pobjeđuje onaj kome to više treba u datom trenutku. Istini za volju, Rudar je u nekoliko navrata spasio Bosnu sigurnog ispadanja iz lige jer su se navodno poklapali rezultati u kojima je Rudar direktnim pobjedama “sahranjivao” Bosnine konkurente za ispadanje, dok bi Bosna tu i tamo tijesno uzimala neke bodove u Kaknju i Visokom. Sa druge strane Bosna je to vratila u zadnje dvije sezone, Rudar se kao borio za ulazak u Premijer ligu i vječito ostajao na drugom mjestu i redovno uzimao bodove u Visokom. Pitao sam jedne prilike najdirektije jednog člana Uprave Bosne…”do kada se imate namjeru kurvat ovako sa Rudarom i pitat se što vam to nema navijača na stadionu?” Dobio sam odgovor tada da smo sad načisto i da više niko nikom ništa nije dužan, a onda sam otišao u Kakanj i gledao još jedan užasan derbi nakon kojeg sam rekao nikad više sa Bosnom na gostujući derbi!
Istina, prošle sezone su u Visokom Rudaru više trebali bodovi u borbi za prvo mjesto, dok je Bosna bila sigurna na sredini tabele, međutim Bosna je pobijedila Rudara na opšte nezadovoljstvo predstavnika kluba iz Kaknja sa kojim sam sjedio u tzv “loži” stadiona Luke. Stoga možda možemo i očekivati neki pošten derbi sutra, ali …. sumnjam, sutra će Rudar sigurno da pobijedi, a u revanšu u drugom dijelu sezone u Visokom pobijedit će onaj kome bodovi više budu trebali. U toj i takvoj situaciji samo gubi fudbal i navijači koji su već odavno okrenuli leđa svojim nekadašnjim ponosima grada, pa tako sve više ljubitelja pravog fudbala u Visokom gleda Zanatlije, a u Kaknju gledaju Mladost iz Doboja, ako ništa tu se još uvijek igra srcem i plaća obrazom.