Sumorna atmosfera oko reprezentacije nakon blamaže u Tallinu, koja je nažalost nastavljena i u Visokom, nekako je u drugi plan “gurnula” malu svečanost koja je održana uoči utakmice u KSC “Mladost”. Rukometne “legende” Visokog, Kemal Vražić-Ibe i Nevzet Sirćo-Čerko su od Rukometnog saveza BiH dobili posebna priznanja za doprinos rukometu u BiH, te doprinos rukometnoj reprezentaciji BiH. Za one koji slučajno ne znaju, kada je naša reprezentacija bila u “povojima”, neposredno nakon rata i kada je visočka Bosna bila neprikosnovena u tadašnjoj Prvoj ligi, bez klubova iz RS-a i “hrvatskog” dijela Fedreacije, Vražić je bio direktor te reprezentacije, a Sirćo selektor iste. Možda je to izgledalo kao “krnja” reprezentacija, ali nakon iskustava protiv Estonije, kada smo svjedoci da mnogim našim reprezentativcima igranje za dres sa državnim grbom, znači otprilike kao rekreacija, a selektoru je poprilično svejedno što su nas čak dva puta savladali “ribari” sa sjevera Evrope, onda se samo sa sjetom možemo prisjetiti dana kada se “živjelo” za reprezentaciju i kada su Šuman, Maglajlija, i društvo, uz obilatu pomoć Visočana Džudže, Grede, Hadžića, E. Sirće…, pobjeđivali jednu Dansku, a i kada su gubili, doživljavali su to i preživljavali, zajedno sa nama, kao poraz cijele države. Sada nam ostaje samo sjeta na te dane, a ako ćemo biti pomalo i zlobni, možemo zaključiti da su ovi, najcrnji dani našeg rukometa, stigli u vrijeme kada nijednog Visočanina, osim fizioterapeuta Husića, nema u reprezentaciji BiH.
