Poštovani bosanski robovi, mentalne sluge, etnovjerske potrčke, dragi moji slijepi, gluhi i nijemi (čast izuzecima), jer drugačije nas ne mogu zvati – te kriminalce, fašiste i zločince koji ruše decenijama Bosnu nagrađujemo svojim glasom i ponovno ih postavljamo da bi nas opet uzjahali i da bismo opet kukali i ništa se ne mijenja. Kad nekom ponudiš odgovornost ili ponudiš plan, akciju ili prijedlog za promjene, onda su većinom odgovori “ne mogu ja”, “nisam ja taj”, “šta ću ja”, “ne znam ja” “pitaj ovog” “ne možemo mi” “mi smo mali” “ne mogu danas, konj mi je bolestan”, raznorazna opravdanja da ne bi bili učesnici i da bi se izbjegla konfrontacija – samo da bi ostali dalje nijemi posmatrači i gledali kako im drugi kroje sudbinu, jašu, kradu, iskorištavaju kao stoku.
Neće Bošnjo, jer je Bošnji bolje to sve iz “sigurne” daljine posmatrati, po principu neće mene, daleko je to od mene – ali kad mu nesreća dođe u avliju, onda je to sve kasno i panika je golema!! Nekad treba i kroz koprive, da bi se negdje na vrijeme stiglo ….
Na zadnjoj utakmici repke, naših zlatnih ljiljana ili do jučer zmajeva, a danas reprezentativaca bez države, smo bili još navijači, sad ni navijači više ne možemo biti! Formirali su nas ko neku mekahnu glinu u nešto ne definisano, bez oblika, bez formi bez svijesti, bez glasa, u nešto što ovim fašistoidnim etnovjerskim aristokratima odgovora! Mi Bosanci smo za njih samo neki materijal, neki predmet koji se treba raskomadati i dalje oblikovati, mi za njih nismo ljudi i insani od krvi i mesa, sa vlastitom svijesti, za njih smo nešto sasvim drugo, neko roblje.
Ti katili koji nas oblikuju u tri besvjesne skulpture, koji nam ubijaju bosansku svijest, koje od nas prave zombije njihovih etnokratskih-vjersko-fašistoidnih torovskih politika, koji nas pretvaraju u njihove mentalne robove bez prava – su se dobro umrežili i zauzeli su sve odgovorne pozicije i funkcije u vjerskim, političkim i svim drugim javnim i društvenim ustanovama da bi izvršili svoju doktrinu, koja zasniva na uništenju svega bosanskog i zajedničkog, tako da ispada da smo kao neka nedefinisana robovska masa nemoćni da nešto uradimo i promijenimo.
Robovi Bosne, dojučerašnji Bosanci, mnogo toga ovisi od nas samih, mnogo toga zavisi od naše reakcije, na njihove akcije, jer neprijatelji Bosne traže kao i sve drugo put najmanjeg otpora, a kod su naišli na najbolji put bez ikakvog otpora – osim po koje skrivene psovke, negodovanja, pravog otpora prema njima koliko vidimo jednostavno nema – sve je to bijedno, jadno i žalosno!
Ukinuli su nam Republiku Bosnu i Hercegovinu, suspendovali su Ustav RBiH, dejtonskim sporazumom instalirali su nam dva etničko očišćena prostora tkzv. entiteta koji su na najboljem putu da postanu države (ako to već i jesu, jer imaju sve oblike država – ustav, vladu, državljanstvo itd.), ukinuli su nam vjekovnu zastavu Bosne ljiljane Kralja Tvrtka, koji su simbol blistave Bosne, ukinuli su nam himnu “Jedna si jedina”, ukidaju nam prefikse u nazivima gradova koji nose prefiks Bosne, Bosanski i Bosanska, ukinuli su nam i fudbal, nogomet kako vam god paše – nešto na čemu smo do jučer osjećali kao BOSANCI, gdje su, iako su to zabranili, se vijorili zlatni ljiljani, gdje se u glas pjevala himna “jedna si jedina”, na utakmicama je igrala BOSNA, sad nemamo ni to više!
Šta je slijedeće, da nije možda ukidanje ukidanje države Bosne i Hercegovine, da nije možda prozivanje genocidne države šumskog rajha republika srpska i ustaško-balijske državice tkzv. federacije BiH??? Gdje je u ovome svemu BOSNA, gdje su Bosanci, gdje su zlatni ljiljani, zašto smo se borili, zašto su nas ubijali, zašto su nas progonili, zašto smo ih za sve to još na kraju NAGRADILI, a jesmo ih nagradili jer smo ih birali, jer smo šutjeli – a ko šuti taj i odobrava, znači samim time smo saučesnici i svjedoci u nestanku BOSNE!
Poštovani robovi, Bosanci ako se ništa radikalno ne promjeni, ako se na vrijeme ne ujedinimo, ako se ne organizujemo, ako iz defanzivne reakcije ne pređemo u ofanzivnu akciju – crne antibosanske sile će pobjediti i ostati ćemo njihovi mentalni i fizički robovi, njihove sluge i potrčke, a izlaz će većina Bosanaca tražiti u drugim državama i državljanstvima, s čime je naša tradicija, kultura, historija i sve što još podsjeća na Bosnu osuđeno na nestanak.
Bosanski robovi, od zadnjih kraljeva mi nismo bili državotvorni, jahali su nas osmanlijski Turci, jahali su nas Austrougari, pa SHS, pa NDH, pa četnici, pa SFRJ, a 92-95 smo mogli biti država-ali su nas u Dejtonu izdali i prodali naši, koji nas i danas izdaju i prodaju.
Bosanki robe, budi čovjek na svom u svojoj BOSNI, probudi se, ustaj i pruži OTPOR, dosta ih je više ……….
(www.orbus.be)