– Na to ja idem sobom te curu prevedem u drugu odaju, i kad sam naišao ondik u onu odaju gdje sjedi Smailaga i kadija i ostali ljudi, ondaka velim istom kadiji : „Deder kadija, ja sam ovdik, mal-sahibija ( bogati gost) je ovdik u drugoj odaji – da vjenčamo“. Na to je kadija poblijedio kao krpa i reče mi:“ Dok joj otac ne dođe iz Sarajeva ja vjenčati neću“. Na to mu ja zađoh: „ Ti odavlen iz odaje izići nećeš dok ne vjenčaš“. Na to Smailaga skoći na noge i nama reče: „Prođite se inada, kadija će vjenčati“ . Te ne to kao što je odmah vjenčao i jesam ja bio Smailagi našao drugu kuću, kao što su iza vjenčanja svi otišli, a ja sam ostao.I jest u Visokom adet punici i puncu šećera i kahve opremiti kao što jesam i ja to uradio, te mi je punica vratila nazad da ne smije primiti dok Junuzbeg Z. ne dođe. Kada je Junuzbeg došao, ja sam još pokušao jedanput i opet su mi vratili nazad. Svadbe nikakve činio nijesam, jerbo zaboravio sam prije popisati i (1292.g u mjesecu kjanuni – evvelu (prije zakona) jesam zaiskao od valije (guverner) urlaub 8 dana (8 dana godišnjeg odmora) da odem u K: (mjesto rođenja) da vidim oca i mater,jerbo nisam ih vidio od 1286. (1869.g) te mi je dao urlaub. Otišao sam u K. i sve sanm zdravo našao osim mlađega brata ženu, prije mene na tri dana i to od buneili vručice, te je meni treći dan došao brzojav od valije (guvernera) da idem natrag u Visoko, jerbo će doći kura-memuri (čovjek koji radi regrutaciju) te sam četvrti dan izašao iz K. I onu noć jest mi se otac razbolio i do osam dana umro.
Tako isto za njim do tri dana brat Mujo, tako za Mujom mati do dva dana, tako za materom najstariji brat Avdo do 20 dana i mlađi Meho brat jest kod mene bio te sam njega opremio kako je otac umro u K. te se je i on od iste bolesti razbolio i umro.Iza toga do mjesec dana ja sam se oženio, t.j. 1293. ( 1876) u martu 20, te gori rečenu svadbu nisam pravio, ali baš da nije ni tog slučaja bilo,ja svadbe ne bih činio, jerbo kod mene gorega batakčiluka (bespuslica) nejma, nego kad se tko oženi te svadbu čini.I jest do mjesec dana kad sam se oženiodošao brat Hadži Salih-aga i Sulejman. Tu su večer po noći od punice na vrata opremili 3-4 momka sa ruhom, te sam ih ja vratio kao što su i oni meni kahvu i šečer vratili.A jeste Junuzbeg moj punac bio tapu-memur (čovjek koji izdaje tapije-zvanična potvrda o nekoj nepokretnoj imovini) te nije meni u odaje htio ulaziti kad mu je služba.Na to sam ja dozvao mal-mudira te mu kažem da kaže Junuzbegu: kad je služba da on meni mora unići u odaju, ili neka ostavku dade, ja ću na njegovo mjesto nači novog tapu- memur.Na to je počeo Junuzbeg dolaziti u moju odaju i potlije godinu dana sam ja otišao punici.
U 1293. (1876.g) jesm ja posebi namjestio pisare i komisare za desetinu i jest bila desetina izašla 1293 (1876.g) u visočkom kotaru 18 jukova, a ja kad sam došao bila je u 1291 (1874.g) 7 jukova (juk- tovar( obično 100 oka, oka= 1kg i 280 gr.)To su sve memuri, kajmakami ( sreski načelnici) i kadije (sudije) u onom vremenu krali s memurima. I jest bilo po zakonu žito od desetine kupiti te sasipati u hambare.Ja sam 1292/1293 ( 1876/1877) namjestio na jaliji (ulica na obali) dva hambara i to koji su držali 13.000 tovara žita. U novcu me nisu koštali nego 9.000 groša.
I jesam sasvim sasvim kotar uredio, ali u 1294 (1878.g) sasvim buna se povišila i kad je bilo u mjesecu temuzu, ( juli), jest meni došao brzojav iz Carigrada da će Austrija granicu preći i da ne bi puška pukla i da će svi carski memuri ( činovnici) na mjestu ostat, samo će vojska unići da red postavi zemlji da ne bi bilo kakve bune.Na to sam ja dozvao odličnih ljudi od svake vjere u svoju odaju u konak.Bilo ih je preko 80 kad sam im brzojavku pročitao i na to sam im kazao da biše se pazili i po naredbi da ne biše pušku ispalili.Na to su me preupitali i to turci:“ Zar ti se nama nećeš vojevati?“ Ja sam im na to odgovorio: „ Ja bih volio da me vi ubijete, nego li da od carske strane da me ubiju.“ Na to su se oni na me ražljutili i kad bilo 5 ( jula) temuza, dođe glas iz Sarajeva po noći da je u Sarajevu puška pukla među narodom carskim i memurima i carskom vojskom.Na 6 jula sabahilenskupiše se Visočani i seljaci Turci preko 300 ljudi uzeše Lemeša Salih eff. Te ga nazor ustovariše na konja i odoše u pomoć u Sarajevo. I kad se se spremali,dođe meni Alija Oruč i zapriti mi da više u konak nisam došao i ako bi došao, dok bi se oni vratili iz Sarajeva, da će me ubiti i kuću porobiti.I doduše, ja više u konak nisam smio doći i kod kuće jesam sjedio.