Ovih dana poljoprivredna kampanja je u punom jeku na poljima Visokog. Sigurno je da će magaze biti pune do zime, neće biti problema zimus, neće biti psovki da ništa ne valja, valja – valja, samo treba dobro razumjeti onu basnu „Cvrčak i mrav“.
Ima jedan problem koji nas sve muči, jer se naučno ništa ne istražuje po poljima. Jednostavno, nema ko. A ima svega, neka se zna! Sve je na dohvat ruke, tu između krompira i kukuruza. Prava je sreća da se nađu ljudi koji znaju prepoznati ovakve predivne ostatke prošlosti, ali je i velika šteta što ih ne nađu stručnjaci.
U Visokom niko ne „pokriva“ najveću arheološku riznicu Evrope. Kako bi bilo dobro za našu baštinu da svake godine bude naučno obrađena po jedna njiva poslije dizanja ljetine. A onda u proljeće da bude priređena izložba nalaza za one koji nisu imali vremena da posjete istraživanje u toku. Bilo bi dobro da nam nisu otišli stručnjaci koji su boravili u okolini Visokog, pa i u samom Visokom nekoliko proteklih godina. A sve je kultura Butmira, samo je treba istražiti i dati joj pravo mjesto. Dobro, možda bi nam ostavili stotine kilograma nalaza koji bi sigurno ostavili u nekim ćoškovima čekajući dosjetljivost da nalazi mogu postojati i kad ih neko umjesto naših kadrova pronađe, obradi i onda ih nama pokloni. A nama se desi da nemamo kadra koji bi osmislio način na koji bi prezentirali ono što nam vrijeme naših predaka ostavi u nadi da će neko i iz naše sredine i vremena učiniti da uživamo u ljepoti onoga što su ljudi imali bez sile tehnike kojom danas raspolažemo.
Doći će bolja vremena, nadati se je jer mladost treba samo znati usmjeravati školovanjem ka starosti našeg počela.
{joomplucat:280 limit=32|columns=4}