Visoko nikad nije imalo “tanji” sastav u Općinskom vijeću, čast izuzecima koji se svakako utapaju u sivilu neznanja i nepoznavanja onoga što se zove politika na lokalnom nivou. To dođe isto kao da Lionel Messi potpiše za ekipu “Dijamanta” iz Grđevca, džaba mu što je najbolji na svijetu kada mu je ostatku ekipe ipak krajnji domet donji dio tabele Općinske lige iz koje se nema gdje ni ispasti osim u potok i gdje se ima pravo igrati i u priglavkama. Međutim, kroz slučaj poremećenog Mevlida Jašarevića, po ubjeđenju vehabije, prisjetih se dešavanja iz mjeseca februara 2005. godine koji se desio ovdje u Visokom i prisjetih se kako je tada reagovala zvanična politika i tadašnje Općinsko vijeće. Naravno, govorim o slučaju kada se Visoko s(k)rozalo nisko, kada smo bili prva i udarna vijest u Dnevniku 2 Federalne televizije. Nakon toga su se naslađivali i šprdali našoj provincijalnosti i ograničenosti svi ozbiljniji mediji u državi od Avaza, Slobodne Bosne, preko DANA do nekolicine medija iz Srbije i Hrvatske.
Šta želim reći?
Ni tada, te 2005. godine zvanična politika u Visokom i Općinsko vijeće nisu bili ništa bolji nego ovi danas, iako je poimenično to možda i izgledalo tako. Na tom vehabijskom slučaju iživljavanja nad nezavisnim medijima, radnicima Gradskog kina, građanima druge nacionalnosti i novinarima, tadašnje Općinsko vijeće je dobilo čistu jedinicu koju nisu ispravili ni na popravnom ispitu. Izgubili su godinu kao i sve naredne po raznim osnovama u političkom smislu. Dobro se sjećam, jedini koji su tada reagovali i pokušali ukazati na divljanje vehabizma u Visokom su bili nejaki liberali (LDS) i lično u ime SDP-a gospođa Lejla Spaho. Ostali politički miševi su se posakrivali kao i većina “visočkih dušebrižnika”. Zvaničnih reakcija političkih stranaka nije bilo. Nisu imali vremena, trebalo je pokrasti i privatizirati ostatke svega društvenog, a to što četiri novinara Visoko.co.ba hodaju po Visokom u pratnji policije i što im policija čuva vlastite stanove petnaestak dana nakon prisilnog otkazivanja koncerta grupe Skroz i Hladnog Piva zvaničnu politiku u Visokom je zanimalo isto onoliko koliko mene sad zanimaju previranja u OS SBiH Visoko koja se otvoreno dijeli na “građane” i “seljake” po uzoru na “Brotlija sistem”, odnosno koliko me zanima podjela u OO SDA Visoko. Da ne zaboravim, u to vrijeme nekoliko dana nakon 04.02.2005.godine kada smo fizički napadnuti Nusret Smajović i ja, prolazeći pored Caffe-a “Bolid” neprikosnoveni vladar u OO SDA Visoko Aziz Brotlija ironično me pitao ima li gdje kupiti karata za koncert grupe “Skroz”. Nisam mu to nikad zaboravio niti ću, a to i najbolje ilustruje kakva je tada bila SDA.
Da skratim ovu priču o slučaju broj tri, kojem je prethodio slučaj broj dva kada je ista skupina zabranila projekciju filma “Go West” Ahmeda Imamovića, koji će pet godina kasnije upravo u Visokom snimati veći dio svog filma “Belvedere” sa temom Srebrenice koji je naš ovogodišnji kandidat za Oscara. Prije ova dva slučaja desila se situacija broj jedan kada je u diskoteci “Puls” Radio-televiziji Visoko zabranjeno održavanje tzv.”Hajneken Party-ija” jer vrijeđa nacionalne i vjerske osjećaje muslimana Visokog bez obzira na prisustvo druga dva naroda koji žive ovdje u manjini i koji nemaju ništa sa vjerskim osjećajima većinskog visočkog naroda . Na sve ove slučajeve onih 25 vijećnika koji bi trebali biti zakonodavna vlast, koje smo izabrali na lokalnim izborima da štite interese građana i koji su sjedili u OV Visoko djelovali su licemjerno i nikako. Pa da su čak bili i muslimani znali bi da datum održavanja koncerta koji se poklapao sa vjerskim praznikom “hašurom” nema nikakve veze sa nama ovdašnjim muslimanima koji smo suniti za razliku od šijita koji obilježavaju tu hašuru. Na kraju se sve završilo tako što su oni koji su po vlastitom ubjeđenju bili paralelna neka šerijatska vlast i policija očito utjecajnija od Munibove tužili Visoko.co.ba za klevetu, dobili prvu Kantonalnu presudu, sve naredne izgubili od Vrhovnog do Ustavnog Suda BiH bez prava žalbe. Međutim pravosudni sistem u našoj zemlji je takav da smo nakon neke apelacije opet izgubili i morali platiti 4000 KM onima koji su nam napravili puno problema u privatnim životima. Mogli smo se mi ganjati i dalje, pisati apelacije, ali nam je advokat savjetovao da bi visina naših troškova na kraju bila veća od pomenute 4.000 KM. Dakle, Visoko je jedini poznati slučaj u regionu gdje je jedan internet sajt izgubio sudsku presudu za klevetu na internetu, iako su svi dokazi ukazivali da nikakve klevete tu nije bilo jer i ako je bilo uvreda bile su pisane u komentarima ispod objavljenih tekstova o zabrani koncerta. Severina Vučković koja je tužila one koji su joj objavili privatni kućni video za odrasle nije uspjela dobiti sudski spor sa onima koji su to postavili na internet, a mi svi gledali. Nasuprot tome vehabije su dobile Visoko.co.ba. Nije mi poznato da je iko poslije dobio neki sudski spor za klevetu na internetu.
Vehabijama to nije bilo dovoljno, dvije godine kasnije 2007. nevješto su mi naštimali i da radim za tajne službe sa ciljem uhođenja znamenitih muslimana u Visokom. Sve i da se slažem sa ovom prvom kvalifikacijom zasnovanoj na falsifikovanim potpisima i lažnim izvještajima, koji su ništa drugo do tekstovi sa Visoko.co.ba, ipak se ne mogu složiti s ovom drugom kvalifikacijom o znamenitim bošnjacima Visokog, jer zaista među pobrojanim i nema neke pameti. Falsifikovaše mi potpis, dadoše kodno ime “Jašar” i odmah napisaše u svom glasilu SAFF veliki tekst pod nazivom “Špijuni su među nama”, a kao ilustraciju staviše sliku moga stana, što znači da su mi dolazili i na kućna vrata. Tada sam naivno tražio pomoć od lokalnih “moćnika”, u nadi da će me nekako zaštititi, nisam se bojao, ali mi je žena bila trudna, treći mjesec, i bio je to neki drugi strah za moje najbliže. A tih miševa koje nisam viđao po visočkim rovovima nije me strah bilo ni tada kao ni danas, svoj džihad su trebali dokazivati u periodu od 1992-1995, a ne preko niskotiražnog SAFF-a. Ni tada kao ni 2005. godine niko od zvanične politike nije stao u zaštitu nezavisnog novinarstva, sa izuzetkom Asmira Hodžića koji je jedini nazvao i odmah rekao “sve ti je namješteno, što se više budeš pravdao sve će više misliti da stvarno to jesi, ko ih jebe nek misle šta hoće”. A što se tiče osobe sa kodnim imenom “Jašar” ona je još uvijek tu i još uvijek je aktivna i dalje falsifikuje potpise i na kraju dana pravi službene zabilješke, samo što je dekodirana i samo je pitanje trenutka kada će to putem ovog sajta biti i objavljeno, pa kada zna Parlamentarna skupština, OSA i SIPA neka zna i narod ko su šmekeri među nama.
Gdje je tada bila zvanična politika Visokog? Gdje su tada bili OO SDA, OS SBiH, OO SDP-a …!? Ovo danas u Općinskom vijeću Visoko, u OO SDA Visoko, OO SDP-a i OS SBiH je samo logičan slijed stvari od 2005. naovamo, svi su oni svih ovih proteklih godina u koaliciji. Razloge današnje političke krize u Visokom, koja uzrokuje opći haos u svim ostalim društvenim sferama, treba tražiti u godinama koje su iza nas, a ne u naivnim istupima današnjih malih političkih pijuna onih koji su bili vlast od 1996. do danas. Svi bi se oni danas prepucavali preko podobnih i nepodobnih medija po principu – drugi jebu, a ti se Muzafere kupaj. Samo naprijed, ali nakon njihovog snošaja iz interesa i samo interesa nema potrebe da se mi kupamo i to hladnom vodom.
Visoko danas, tačno godinu dana prije lokalnih izbora, nema nikakve vizije niti političkog nagovještaja da bi moglo biti bolje. Užas je od lopovluka u Općini i javnom sektoru, ali se klupko počelo polako razmotavati. Povjereništvo u OO SDA Visoko, padaju teške riječi i optužbe. Lokalni novinarski lešinari jedva dočekaše da se dodvore svojim sponzorima i naručiocima poltronskih priča gdje se istina svjesno zanemaruje i koji u padu Ahmeta Kurspahića pljujući po njemu odrađuju već naplaćeno. Stoka sitnog zuba i kreteni svih boja i dezena dolaze na svoje, naglo su pametni i sve znaju. Politički i društveno nepotrebne osobe za Visoko ničim izazvane sebe nazivaju uglednim građanima i po slobodnom ubjeđenju vide sebe u SDA raskolu. Najjača politička stranka u Visokom se nalazi na raskrsnici kao one 2000. godine kada tada “mali” Aziz Brotlija pobijedi nadobudne “Visočane” i u Statut stranke uvede pravilo 25 mjesnih zajednica po kojem nikad niko sa adresom stanovanja u Visokom ne može napraviti u političkom smislu ništa. Ta savršena formula manipulacije i odlučivanja u SDA je dovela do onoga što je danas Visoko, a Visoko danas nema niti jednu karakteristiku grada, osim Gradskog muzeja.
Visoko nema jasne vizije. Nisam poštovalac politike koju je sprovodio ratni i poratni načelnik općine Kenan Jusufbašić, naprotiv. Ali on je imao viziju aerodroma, pa čak i ako je bila pogrešna, bila je vizija, pokušaj. Danas nemamo ništa. Ali jedno ne treba zaboraviti, ratni načelnik Visokog je imao stav, petlju i svoje JA, ma kakvo ono bilo. Dobro se sjećam 1993. godine kada je odjednom uočen veliki broj vojnih policajaca po gradu, rat je, ne misliš puno o stvarima koje te se ne tiču, misliš na to ima li struje i vode i puca li idiot iz Vele i sa Pijesaka. Nekoliko dana kasnije sam saznao da se tada desio veliki obračun u džamiji na Šadrvanu, tadašnji načelnik nije dao da neko agresivno ruši i skrnavi tradiocionalni Islam koji baštinimo mi ovdje zadnjih 600 godina. Tada se odigrao okršaj sa vehabijama gdje je Visoko pokazalo karakter koji će kasnije izgubiti i danas ga nikako neće imati.
Da li je Povjereništvo u OO SDA Visoko rješenje, vidjet ćemo. Da li mislim nešto loše o Ahmetu Kurspahiću, naprotiv. Visoko je malo naseljeno mjesto (namjerno ne kažem grad) koje nema taj luksuz da se odriče svojih ljudi, pametnih ljudi bez obzira koja su stranka. Visokom trebaju ljudi koji će idiotima koji pokušavaju zabraniti projekciju nekog filma u Gradskom kinu reći da su idioti i staviti ih na marginu društvenih dešavanja. Visokom trebaju ljudi kojima će “Hajneken Party” biti nešto sasvim normalno kao što je normalan i aktivizam mladih muslimana, Udruženje građana Josip Broz Tito, odnosno ukrašavanje ulica sa natpisom “Sretan Božić”. Visokom treba načelnik koji će doći na koncert grupe Skroz, a ne isti zabranjivati, a u autu slušati Šabana Šaulića i hit singl “S namerom dođoh u veliki grad”.
Visokom treba jasna vizija i politika, kada postoje ove dvije stvari mediokriteti sami odu tamo gdje im je mjesto i odakle nisu trebali nikada ni doći.
http://www.youtube.com/watch?v=8OrXkERWelg