Ljudi, u želji da svoj život učine udobnim, pa često u sjenci izvanrednih uspjeha u raznim oblastima svoje djelatnosti: tehnologije, nauke, saobraćaja, proizvodnje zdrave hrane i slično, dovode u početku i nezapaženo do degradacije i zagađivanja životne sredine, da se skoro već može postaviti pitanje opstanka ljudske vrste. Kada je čovjek postao „bogatiji“, kada, u posljednjih 150 godina misli da dominira prirodom, shvatio je da su posljedice uspjeha u današnje vrijeme poražavajuće, a za budućnost katastrofalne. Nazvao ih je „ekološkom krizom“.
U kojoj mjeri javna komunalna preduzeća, koja djeluju na području BiH, uspijevaju u ispunjavanju cijeva misije poslovanja, čime u znatnoj mjeri utiču na kvalitet života, umnogome ovisi o specifičnostima svake lokalne zajednice u kojoj djeluju. I dok su jedni to pitanje riješili na efikasan način i mogu se pohvaliti kako korisnici njihovih usluga imaju kvalitetno vodosnadbijevanje, ispravnu kanalizacionu mrežu, čiste gradske zone i prigradska naselja i deponije uređene po najvišim važečim standardima, drugi u znatnoj mjeri zaostaju u rješavanju navedene problematike. Kakvo je stanje po pitanju obavljanja komunalnih djelatnosti na području općine Visoko i šta je neophodno uraditi da bi bilo još bolje, neka su od pitanja na koje je odgovore dao Ermin Dlakić, prvi čovjek JKP „Visočica“.
Gospodine Dlakić, kako bi se, u najkraćim crtama moglo predstaviti poslovanje JKP „Visočica“ od osnivanja do početka devedesetih godina prošloga stoljeća, uzimajući u obzir tada važeće ekonomske zakonitosti i ukupan društveni i privredni ambijent?
JKP „Visočica“ osnovano je početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća s ciljem kvalitetnog rješavanja pitanja vodosnabdijevanje, kanalizacije i tretiranje komunalnog otpada, zbog činjenice da se Visoko kao naselje nalazilo u fazi intezivnog privrednog razvoja. Taj period ekonomskog prosperiteta lokalne zajednice pratilo je kvalitetno tehničko rješavanje pitanja iz djelokruga nadležnosti i zaštiti izvorišta vode, sa poštivanjem tada važečih standarda. Ipak, sve navedene aktivnosti bile su bazirane na uže gradsko jezgro, dok su prigradska naselja i ruralna područja općine pitanje vodosnabdijevanja rješavala parcijalno i u određenoj mjeri nekvalitetno. Rezultat takvog načina pristupa ovim pitanjima bilo je stanje početkom devedesetih godina u kojem je samo 50 odsto područja općine imalo kvalitetno riješeno pitanje vodosnabdijevanja, 30 odsto kanalizacije, a odvoz smeća vršen je samo iz užeg gradskog jezgra. Ništa kvalitetnije nije bilo riješeno ni pitanje gradske deponije, nastale eksploatacijom materijala za potrebe izgradnje puta Sarajevo-Zenica, koja se nalazila u neposrednoj blizini rijeke Bosne, sa svim negativnim uticajima i posljedicama, obzirom na strukturu mase koja se odlagala.
U kojoj mjeri je preduzeće, u periodu od 1992. do 1995. godine , kvalitetno vršilo usluge vodosnabdijevanja, jer su, sasvim je sigurno, sve druge aktivnosti, obzirom na ratne neprilike, bile svedene na minimum?
Opisujući stanje koje se tiče navedenog perioda bitno je naglasiti da su se radni prostori preduzeća nalazili na prvoj liniji odbrane i samim tim bili izloženi znatnoj devastaciji, kao posljedice borbenih dejstava. Uprkos takvim okolnostima vodosnabdijevanje je vršeno u kontinuitetu, što je u znatnoj mjeri doprinijelo da ratne nedaće, barem sa ovog aspekta budu ublažene. Raspoloživi vozni park bio je na raspolaganju Armije RBiH. Ipak, kao i u svim privrednim oblastima, posljedice ratnog perioda na preduzeće bile su višestruko negativne, od devastacije poslovnih i drugih objekata, stagnacije u obnavljanju voznog parka, do nemogućnosti kvalitetnog održavanja vodovodne i kanalizacione mreže.
Šta je predstavljalo osnovne karakteristike prvih poslijeratnih godina kada je JKP „Visočica“ u pitanju?
Dolazak mira na bh.prostore, prevashodno je iskorišten za obnovu onoga što je tokom rata uništeno. Tako su i uposlenici „Visočice“, uporedo sa redovnim aktivnostima iz djelokruga rada, pristupili obnovi infrastrukturnih objekata preduzeća i relativno brzo iste stavili u funkciju. Ono najznačajnije što karakteriše period o kojem je riječ je mirenje sa činjenicom da je postojeća gradska deponije bila sve, samo ne na dobroj lokaciji i da je trebalo početi raditi na iznalaženju novog rješenja.
U to vrijeme ste, nakon nekoliko godina rada na operativnim zadacima, imenovani na mjesto prvog čovjeka preduzeća. Kakvo stanje ste naslijedili od prethodnika i šta su bile početne mjere koje ste poduzeli u cilju funkcionalnijeg rada?
Princip rada u prvim poslijeratnim godinama bazirao se na povećanje kapaciteta pumpanja vode sa postojećeg i povećanje broja izvorišta, bez kvalitetne i kontinuirane obnove vodovodnog i kanalizacionog sistema, pri čemu su problemi rješavani interventno. Takav pristup radu imao je za posljedicu da smo svakim danom raspolagali sa sve starijim i istrošenijim sistemima, sa velikim gubicima vode, bez bilo kakvih aktivnosti na zaštiti izvorišta. Prikupljanje i odvoz smeća bio je baziran na užu gradsku jezgru, sa ekološki nekvalitetno riješenim pitanjem deponije sa elementima otvorenog plamena, dima i neugodnog mirisa, te nadasve štetnog uticaja filtrata na rijeku Bosnu. Sagledavanjem svega navedenog pristupili smo istovremenom djelovanju u više pravaca. To se prije svega ogledalo u opredjeljenju da ono što je dotrajalo, nije funkcionalno i pravi gubitke, mora da se mijenja, čemu smo i pristupili. Bilo je neophodno uraditi i reorganizaciju rasploživog kadra, bez velikih „rezova“, sa jasno definisanim ovlaštenjima i odgovornostima, što je u relativno kratkom vremenskom intervalu počelo da daje rezultate. U oblasti vodosnabdijevanja, čija su osnova bili striktno razrađeni planski dokumenti, težište smo usmjerili na smanjenje gubitaka vode, što je zahtijevalo rekonstrukciju uličnih vodova, plansku zaštitu izvorišta s ciljem eliminisanja plavljenja gradske sredine, što je bio slučaj u ranijem periodu, osmišljavanje novih tehničkih rješenja koja su rezultirala novim načinom pristupa prikupljanju i odvoženju smeća, te adekvatnu pripremu kanalizacije i mehanizacije za zimski period. Tokom tri godine takvog pristupa radu i realizaciji planskih zadataka sa finansiranjem isključivo vlastitim sredstvima, naš rad je verifikovan i na način da smo počeli dobivati finansijsku podršku i od strane općine i to sve do danas ima svoj kontinuitet.
Šta je ono, čime, uprkos svim poboljšanjima u poslovanju, niste zadovoljni?
Još nikada institucionalno, putem općinskog vijeća, nije pokrenuto pitanje sveobuhvatnog rješavanja vodosnabdijevanja na čitavom općinskom području. Ovo zbog činjenice što znatan dio prigradskog i ruralnog područja ima evidentne probleme u kvalitetnom vodosnabdijevanju, što se posebno pokazalo tokom nedavnog dugotrajnog sušnog perioda. U cilju rješavanja navedene problematike predlagali smo jedinstvena tehnička rješenja ali je, nažalost, sve svedeno na parcijalan pristup, bez dugoročnih efekata. Isto to odnosi se kada kada je u pitanju tretiranje komunalnog otpada na što ekonomičniji i sveobuhvatan način.
Šta predstavlja resurse JKP „Visočica“ kada je u pitanju tehnička opremljenost i kadrovska struktura uposlenih?
U proteklih deset godina, pored aktivnosti na revitalizaciji vodovodnog i kanalizacionog sistema, vodili smo kontinuirane aktivnosti na obnavljanju i osavremenjavanju voznog parka, čiji potencijal omogućava pravovremeno i kvalitetno obavljanje svih usvojenih djelatnosti. I kvalifikacionu strukturu uposlenih, njih 85, mogu ocijeniti solidnom, obzirom na dugogodišnje radno iskustvo znatnog broja radnika. Isto tako, nije zanemaren aspekt edukacije u sferama koje nameće moderno poslovanje i praćenje svih bitnih, a za nas neophodnih informatičkih noviteta. Pored svega navedenog posebno smo ponosni na činjenicu da smo, osloncem na vlastito znanje i iskustvo, detektovali kvarove i izradili tehnička rješenja u cilju otklanjanja istih i izradili sve planske dokumente za sanaciju distibutivne mreže. Ista takva dokumenta, za potrebe komunalnih preduzeća u nekim drugim bh.gradovima, radile su firme iz Hrvatske i tu vrstu usluga „debelo“ naplatile.
Veliki broj komunalnih preduzeća u drugim općinskim sredinama ima izražene probleme naplate potraživanja od strane korisnika usluga, što im umnogome otežava funkcionalno poslovanje. Kakvo je stanje po tom pitanju u privrednom subjektu na čijem ste čelu?
Smatram da stepen naplate umnogome zavisi od kvaliteta pružene usluge i izgrađenog odnosa obostranog povjerenja. Uposlenici „Visočice“ danonoćno su mobilni, a sve u cilju kvalitetnog održavanja vodovodne i kanalizacione mreže. Intervencije na kvarovima realizujemo u što kraćem vremenskom roku, a sve navedeno prepoznala je većina korisnika naših usluga i „odgovorila“ na način pravovremenog izmirenja obaveza. Treba istaći da smo 2002.godine napravili presjek stanja po osnovu naplate potraživanja i od tada bilježimo konstantu poboljšanja stepena naplate, koja je iznad prosjeka u odnosu na iskustva kolega u okruženju. Bitno je naglasiti i nadasve dobru saradnju sa privrednim subjektima koji posluju na području naše općine.
Šta predstavlja težišne planske aktivnosti kojima želite u još većoj mjeri pospješiti funkcionisanje usvojenih aktivnosti?
Rasploživim sredstvima i mogućnostima održat ćemo postignuti stepen kvaliteta svih segmenata poslovanja, sa akcentom na nabavku opreme za rad u vanrednim prilikama, kao što je nestanak električne energije. Nastavit ćemo i na iniciranju donošenja zajedničke platforme za izgradnju vlastite deponije, što je, jedino kvalitetno i ekonomski najisplativije rješenje. Time bismo istovremeno dali lični doprinos globalnoj inicijativi o podizanju ekološke svijesti i borbi za ljepše i zdravije životno okruženje.
Pored svega navedenog evidentno je da komunalni otpad iz gradskog područja općine Visoko, nakon pretovara, završava na deponiji „Mošćanica“, što je sve samo ne kvalitetno i ekonomično rješenje. Šta je neophodno učiniti kako bi ovaj problem bio prevaziđen?
Rješenje ovog pitanja zahtijeva uključenje općinskih političkih aktera, privrednika i drugih faktora, jednom riječju „autoriteta“, koji bi, usvajanjem zajedničke platforme riješili postojeće pitanje. Izgradnjom vlastite deponije kvalitetno i dugoročno bismo riješili pitanje tretiranja komunalnog otpada, čime bi bili stvoreni preduslovi za odvoz smeća i iz ruralnih područja općine.
Ermin Dlakić rođen je u Visokom, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, u oblasti hidrotehnike, stekao je zvanje diplomiranog inžinjera građevinarstva. Prvi radni odnos, neposredno nakon rata, zasnovao je u JKP „Visočica“, a od 2002.godine obnaša dužnost direktora. Oženjen je i otac dvoje djece.
(BH Business Magazine – Novembar 2011)