Veliko je čudo koliko ljudi imaju predrasuda uzrokovanih neznanjem. Franjevački samostan Sv. Bonaventure u Visokom je jedan od žrtava tog neznanja i takvih predrasuda. Mnogo ljudi ne shvata pravu i istinsku vrijednost ovog kompleksa i ustanova koje ga čine, čak velika većina i ne zna šta sve uokviruje visoka ograda postavljena oko kompleksa. Kada sam shvatila vrijednost i značaj Franjevačkog samostana za Visoko i okolinu Visokog, poželjela sam da i drugima ukažem na to. Priznajem da sam i ja u početku imala nekih predrasuda, ali te predrasude su uklonjene već nakon uspostavljanja prvog kontakta sa osobljem Franjevačkog samostana radi obilaska. Tada sam shvatila da to nije neka zatvorena zajednica, već otvorena zajednica spremna da pomogne svakome, ako može, bez obzira na vjeroispovijest. Očekivala sam da to bude neki dosadni obilazak, gdje ću ja sve vrijeme hvatati bilješke, dok neki stari fratar govori o svemu što zna o samostanu. Međutim, desilo se suprotno. Fra Ivan Nujić, koji je profesor hrvatskog i još nekih jezika u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, na vrlo zanimljiv i čak humorističan način predstavio mi je sve što se nalazi unutar Samostana.
Franjevački samostan u Visokom je izgrađen 1900. godine, ime je dobio po Sv. Bonaventuri, doktoru teologije, koji je bio poznat po svojoj skromnosti i jednostavnosti. Fra Ivan mi je ispričao anegdotu vezanu za njegovu skromnost: „Običaj je da fratri nakon objeda peru suđe koje su isprljali, tako je i fra Bonaventura prao suđe kada su mu javili da su ga proglasili kardinalom – što je značilo veliku čast. Kada su mu htjeli čestitati na unapređenju, on im je rekao da sačekaju da završi sa suđem.“ Time je pokazao svoju skromnost i dao do znanja da mu položaj nije bitan, sve dok može pomagati ljudima koji ga okružuju.
U sklopu Franjevačkog samostana su katolička crkva, Sjemenište, biblioteka sa oko 60 000 naslova, lapidarij s eksponatima iz neolita, ilirskog i rimskog doba, te perioda Stare Bosne, zatim etnografska zbirka s eksponatima vezanim za život Hrvata srednje Bosne – njihovu duhovnu i materijalnu kulturu, i na kraju zbirka vrijednih suvremenih umjetnina. Još jedna zgrada u ovom kompleksu je zgrada Franjevačke klasične gimnazije uz koju se nalazi lijepo uređen park, igrališta, te zemljište za povrtne kulture. Pored nje još postoji zgrada gdje borave školske sestre franjevke koje se brinu o održavanju čitavog Franjevačkog samostana i gimnazije.
(www.novinar.me)