Tribina o životu i radu Visočanina Nasuh Matrakčija, istaknutog historičara, matematičara, geografa, kartografa, kaligrafa, ratnika održana je večeras u zgradi Općine Visoko. Izlaganju izuzetno zanimljivih predavača: Kenana Šurkovića – urednika Islamic Arts Magazina, Harisa Derviševića – historičara umjetnosti i Nijaza Trake – historičara, prisustvovalo je nekoliko desetina Visočana željnih da saznaju nešto više o ovom, kako ga nazvaše „Anštajnu Visokog”.
Nasuh el Matrakči ibn Karađoz ibn Abdulah el Visokavi el Bosnevija je njegovo puno ime. Između ostalog je napisao i ilustrirao historiju sultana Bajezida i knjigu “Sulejman-namu”. Njegova djela također se čuvaju u Topkapi-saraju u Istanbulu.
Matrakči je uveo u slikarstvo i žanr putopisne reportaže sa putovanja sa sultanima – konkretno u osvajanju Bagdada i na tom putovanju je Matrakči oslikao više gradova.
“Nasuh Matrakči je bio tako velika figura da nije dovoljno napisati jednu knjigu o njemu da bi se prišlo ovom čovjeku sa više strana. Bio je suvremenik Leonarda da Vinčija – to su ti tipovi ljudi koji su se bavili umjetnošću i nekim drugim naukama i bili su vrhunski u tome. Osmanska umjetnost je bila i nacionalna umjetnost Bošnjaka iz prostog razloga – što smo mi učestvovali u formiranju te umjetnosti”, istakao je historičar Šurković i dodao kako je uz Visočanina Matrakčija i Sarajlija Nakaš bio jedan od osnivača islamske minijature. Sve to bi trebalo biti ponos Bošnjaka koji su učestvovali u stvaranju jedne velike umjetnosti duge 800 godina.
“Smatram da je Nasuh Matrakči najveći čovjek kojeg je Visoko dalo, a nažalost on ima samo jednu sporednu ulicu u Visokom. On je Anštajn Visokog. U sve ono što je bilo moguće saznati iz tog vremena, Matrakči je bio upućen. On je bio homouniversalis”, naglašava Haris Dervišević i otkriva zanimljivost kako Matrakči nikada nije oslikavao ljude, već su njegove minijature isključivo oslikavale građevine i reljef.
Historičar Nijaz Trako govorio je o vremenu u kojem je živio i stvarao Matrakči, te ljudima iz vrha otomanskog carstva koji su živjeli u 16.stoljeću. On spominje Sulejmana Kanunija, Sultana Fatiha, Bajazita Drugog, Selima Prvog…
Trako navodi kako je oko 1477.g. Visoko već imalo svoje tekije, hamame, mekteb, džamije, a već 1526.g. Visoko se pominje kao kasaba.
Izuzetno zanimljivo predavanje o velikom čovjeku porijeklom s ovih prostora koji je dao tako mnogo u više oblasti nauke potiče na razmišljanje o mnogim danas zaboravljenim zaslužnim osobama iz bliže i dalje historije, a koji su pali u zaborav.
Tribinu je organizovalo Udruženje Mladi muslimani Visoko.
{joomplucat:450 limit=10|columns=4}