Uskoro će 99 godina od „demokratskih“ izbora za gradske zastupnike birane iz reda uglednih ljudi kojim je birač znao vjerovati, kulturnom, školovanom, uglednom, iz njihove sredine, a prije svega, bogatom članu tadanjeg društva jer se opravdano vjerovalo da poštenje zavisi od trenutnog imovinskog stanja, prvo „soja“ pa onda stanja pojedinca, ma koje vjere bio, jer je svaka konfesija imala svoje veličine koje su uvjek poštovali kao svoje sugrađane. Danas nije tako jer postoji drugačiji red vrednovanja ličnosti izraslih u vremenu društvenih previranja.
Tekst letka je primjenjiv, pa nije na odmet da se primjeni i danas jer je veoma aktuelan.
Gragjani (građani) birači su bili snaga koja je odlučivala o svojoj sudbini u okviru teritorije koju je zaposjedala narodna zajednica koncentrisana oko gradskog središta, grada, koji se i onda kao i danas, zva Visoko.
Da li je to isto općinsko središte, da li je to isti grad, da li su ljudi bar po nečemu slični i da li ih i danas krasi ljubav prema svom gradu, opštinskom središtu svih stanovnika u kom je bila koncentrisana upravno pravna vlast svih političkih sistema kroz koje prođe do sada?
Kome li je ovo poruka upućena ako nije nama svima?
Visoko i danas postoji samo nekako drugačije jer i na Google Earth , snimak zemlje iz satelitskih visina, pa mu ime napisano ni dstranci ne umiju pročitati. Dase ne govori sada o tome koliko nas sadašnji položaj čini bitnim u opštem okruženju. Ko je kriv pa smo tamo gdje jesmo, vraćeni stotinama godina unazad u vrijeme kad smo izgubili bastion državnog središta.
Kako nam je tako nam je i zar bi morali biti zadovoljan trenutnim stanjem u koje nas uvali i uvaljuje dvadesetogodišnja rašomonijada. Imamo vode, ne tukne više bar u gradu k'o nekoć, imamo hrpu pekara , a nije k'o nekoć 8, a i mesare 3 kad nam više i ne treba i 2 za pileće meso, ali zato imamo 3 trgovačka centra i 2 koja se prave, e ko kaže da smijemo biti zadovoljni, sve nam je po taman, kažu nam. Turista „pun“ grad , pokoji dođe do Semićeve ćevapčimce, pokoji kupi štošta u Buce, pokoji uđe u Restoran Vidikovac, pa onda u Žutu Gredu kod Ese, malo kod Crtanog, u Ribarski kod Ređe Muje i onda u tradicionalno ugodan restoran No.1 i predivni restoran kod kod Šolje. Ima još nešto objekata, nek mi oproste oni što ih ne spomenuh, postadoše izdvojeni restorani za naš narod kad odluči malo prošetati. Eto, imamo i to, pa što kukamo i za 1. maj idemo u Makarsku kad dolazi juli i august i opet treba ići na godišnji i u Grčku i u Tursku i Albaniju, da ne govorimo o onim destinacijama na koje se zapuca od „ ljutnje“ što se u Visokom ne može dahnuti od monotonije života „apatične“ političke scene. A knjige za školu, pa haljinka, pa obuća, pa ogrijev, pa iladži, a snijeg evo pade na „beharli grane“, kako dalje, gdje raditi i zaraditi da bi kupili sve iz vana i bili zadovoljni?
Ko može nek se hvata u kolo i zaigra zarad svih nas, a ko hoće neka razmisli..
Imamo „zaposlenost“ kojom se „diče“, imamo oko 500 radnika poslanih na privremeni poček radnog mjesta kod kuće zbog nove ekonomske krize u Evropi.Tako kažu pa nek vjeruje ko hoće i ako hoće. Dolazi nam novi kablovski operator, narode pripazi se đabnog wireless-a Mi ostali nemamo pravo da se ljutimo jer postoji „politika“ koja vodi računa o tome i koja se zna hvaliti. Komunalni zahvati su u toku, ulice se još peru od zime, stambeni objekti se kopčaju za vodovod sa novim cijevima od ¾ “ (cola) posebno tamo gdje je asfalt otišao do vraga i to je dobro jer je planski. Iskopa se koji metar dužine, izbaci koji kubik zemlje i razrezanog asfalta i opet se ne treba ljutiti jer će sve biti asvaltirano pred izbore, strpite se građani sve će doći na svoje mjesto za koji mjesec samo da se sjedne i iznenada dogovori „strategija“ za ubuduće. Nema veze što se u ulici Mule Hodžića nekoliko mjeseci stere asfalt i opet struže, kažu zbog toga što treba narod da shvati kako se troše pare poreskih obveznika, neka se sačeka da prorade naplatne kućice pa će biti dovoljno para da se stavi i koji cenat više asfalta iznad granitne kocke koju smo derali godinama, ali joj ne dohakasmo pa i danas „viri“ ispod jako prostrtog asfalta. Dođe nam maj mjesec, sunce ogrija iako nije ni sa kim u koaliciji, možda malo s kišom ili sa snijegom, ali prirodnim koalicionim partnerima, a ne ko
I nemoj narode sa strane da ne vjeruješ kao mi, neko će kazat, kažnjeni smo zato što više vjerujemo svojim očima nego tuđim riječima.
A, joj narode što si takav , vjeruj, makar sve bila laž jer se njome niko nije udavio poručuju nam oni što su dužni da govore kako treba..
Znate li narode da su stećci stari oko 7.500 godina i da po njima niko nije ništa pisao zato što su svi bili nepismeni sve do srednjeg vijeka i onda kad su se opismeniliti i bili toliko civilizovani da su sve tragove „potrijebili“ te negdje turili, a mi do danas nismo postali toliko pametni da skontamo da smo nekad bili dobro pametni pa nam to danas drugi moraju napomenuti.
Fali nam mrve vremena da ubjedimo narode, kako kaže prezentator Mik, da u vrijeme prije našeg vremena i prije paleolita i neolita na ovim našim terenima bi jedna civilizacija koja je ostavila samo jednog koji osta da u naše vrijeme govori kao o svome vremenu. Ako ne vjerujete on je spreman da se zakune u tuđe ime jer još ova naša „zaostala“ civilizacija nije uspjela napraviti instrumente koji bi uspjeli detektovati svu pamet koja nas nije ponovo dostigla.
Ko vjeruje na vrhu Visočice vidi energiju koja izbija iz jeftino napravljene piramide koja još u otkrivanju nije dostigla cijenu od „previše“ miliona, a oni koji ne vjeruju vide na Visočici samo jedan jarbol za zastave, pa ako se neko upita zašto nema naše zastave nego samo Mađarska, mora mu se objasniti da energija koja izbija nije toliko „tvrda“ da nosi jednu krpenu zastavu pa je bolje da se više i ne postavlja naša. Bolje je da putnik namjernik vjeruje da iz vrha Visočice izbija naka energija, ne daj Bože ko što ova naša „bije“, a mi nemamo namjeru da povjerujemo.
Mik legendo, u pravu si.
Nemoj Dejo tako, top je glomazan za lapi – daruj (lapidarij) i govori o spremnosti inog da ubjedi Stručni savjet Zavičajnoga muzeja , a onda svih četvoro preostalih ubjediše Upravni odbor muzeja da je bolje gvožđu disati na svježem zraku i pokaže spremnost u odbrani postavljenih ciljeva u narednom periodu svakom onom ko se drzne napasti više godišnju stručnost u vezenju narodnih motiva, da svako ko dođe u Visoko zna da je top gvožđe koje nekad puca pa može i sutra. Bezpredmetno je dalje govoriti da u Bosni i brezova metla zna puknuti kao top, kad to prvo učini glupost..
Eto tope, da li si ti i dalje top ili postoji neko drugi? Čuvaj se dobro jer je tvoj čelik iz Švedske, a Krup te proizveo.
Sjeća li se iko da su slični topovi bili okrenuti na grad 1992.g. Ko ih onda postavi trag mu se zametnuo, kazasmo davno, a šta sad reći i kome?
Ni na ovo nema niko pravo da se ljuti jer je samo slučajnost da je top postavljen na „borbeni položaj“ iznad Sastavaka ,ušće , a da je drugačije niko ne bi shvatio simboliku koju top gura ispred ono malo cijevi.
I šta onda marode mili? Hoćemo li biti zadovoljni „šumom“ ili moramo tražiti drugu?
Ako nećemo ostanimo dosljedni svojoj nemoći, a ako hoćemo shvatimo da možda i upali sa ovim novim, dolazećim jesenas.
Narode mjenjaj se i traži sebi zadovoljstva, trebaš vlasti samo za rat i izbore, a rekli su nam to prije dvadeset godina:
„dolazi nesretno vrijeme, izgubićeš mnoge prijatelje, a kada prođe to vrijeme, mnogi od njih, uprljanih, poželjeće da ti se vrate. Ako prihvatiš svakoga od njih – pogriješićeš, ako ne prihvatiš nikoga – pogriješićeš,“ reče neko, a mi se debelo uvjerismo jer smo propustili podosta miliona investicionih para u strahu da ne „ofukarimo“ općinu , a svoje prihode pogrešno usmjerismo.
Jel’ da nećemo više ovako, narodeeeeee?