U godinama nakon rata bila je premija za nekog fudbalera da ode iz naše zemlje u bilo kakav respektabilan klub, a Bešlija je, Rahimića, Hotu, Pelića i Samira Muratovića, bio pokazatelj da i naša liga može dati nešto kvalitetno. Nakon godina provedenih u Bosni iz Visokog, potpune eksplozije u Željezničaru, Bešlija je svoju životnu egzistenciju gradio u belgijskom Genku i škotskom Hartsu prije ponovnog dolaska na Grbavicu.Igrao je u Želji tu i tamo, ulazio, pokazivao da, iako u poznim godinama, može dati još. To se posebno pokazalo u meču Evropske lige između Željezničara i Šerif Tiraspola, da bi nakon osvojene dvije titule prvaka i dva Kupa ove jeseni odlučio reći zbogom fudbalu.
Malo ljudi zna da je Bešlija to kanio uraditi nakon epizode u Škotskoj, ali da je oproštaj prolongirao jer se na neki način želio odužiti Želji zbog svega što mu je dao. Ostat će tako upamćen možda najviše po golu koji je dao Sarajevu na Koševu (3:0), što simbolički predstavlja trenutak Željinog uzdizanja početkom novog milenija. Bešlija je rođen 6. jula 1979. u Živinicama. Za reprezentaciju je odigrao 37 utakmica i postigao četiri gola.