Način na koji je iz reprezentacije Hrvatske otišao (čitaj otjeran) Ivano je manje više bio očekivan. Zadnji put sam Ivana intervjuisao u Londonu nakon osvajanja brozne na OI. Na diretno pitanje da li mu je to bila zadnja utakmica za Hrvatsku, Ivano se nasmijao i odgovorio zagonetno da ne zna, da je uvijek za tu repku davao sve. Ali ono što je meni ostalo u sjećanju (a mislim da se vidi i na snimku) je to da je prilikom odgovora skrenuo pogled.
A to je FRAJER koji nikada nije skretao pogled, koji je čitavu karijreu šutio i trpio strašne batine od onih koji su s Ivanom u istu rečenicu mogli ući samo ako ga povrijede. To je bio tren kada je on već znao da ga u reprezentaciji više neće biti a danas je sve samo potvrđeno. Tokom godina često smo se sretali i uvijek me oduševljavalo što je bio brutalno iskren i sa onim neviđenim sjajem u očima kada priča o igri koju je više promjenio nego ijedan rukometaš u istoriji. A na terenu je radio šta je htio, kako je htio.
ILUSTRACIJA: Polufinale EP u Norveškoj protiv Francuske, rezultat u egalu, Lino poziva zadnji time-out i daje instrukcije da se drži lopta do kraja, da ovo, da ono. Kreće igra, uzima Ivano loptu i već u petoj sekundi napada uradi neko svoje voodoo čudo i riješava utakmicu…
Mozda u ovim godinama više tijelo ne može da uradi šta Ivano zamisli (vjerujte da to njega najviše nervira od svih) ali i dalje je to mr.handball for me.
Jer djecu ne možete folirati a djeca na asfaltu iza zgrade mojih roditelja ljeti razbace rukometa na male, jer se to u Visokom radi, i svako malo nakon dobrog poteza i gola čujete IVANOOOO BALIĆ…
Jer djecu ne možete folirati a djeca na asfaltu iza zgrade mojih roditelja ljeti razbace rukometa na male, jer se to u Visokom radi, i svako malo nakon dobrog poteza i gola čujete IVANOOOO BALIĆ…
To je zaostavština koja ostaje iza velikog majstora.