Koliko je samo sablji polomio i velikih bosanskih junaka, svoje braće, i saboraca izgubio još veći Husein-beg kapetan Gradaščević u svojoj pravednoj i ispravnoj borbi protiv turskog okupatora za nezavisnost, suverenitet, čast i dostojanstvo Bosne i Hercegovine… Koliko nam samo smeta kada u zapadnom Mostaru i Banja Luci iskazuju više ljubavi i poštovanja prema Hrvatskoj i Srbiji, a u isto vrijeme iskazuju neshvatljivo podaništvo spram nečega što nema nikakve veze sa Bosnom i Hercegovinom. Baš kao u onom Kusturicinom filmu kad Malik kaže da im je draže rusko govno nego američka čokolada. I koliko samo u svoj toj svojoj političkoj nezrelosti, nepismenosti i sljepilu kao Bošnjaci, muslimani visočkog sreza ne vidimo da smo isti kao i oni u svom podaništvu i mazohističkoj potrebi da se ulizujemo i dodvoravamo “majci Turskoj”. U istoj onoj mjeri u kojoj nam smeta ulizivački odnos Mostara i Banja Luke spram Zagreba i Beograda, sasvim je normalno da tim tamo ljudima isto tako smeta naš pušački odnos prema Istanbulu.
A gdje je u svemu tome Bosna i Hercegovina?
Što ima više Bosne i Hercegovine i sljedbenika Kulin-bana, Tvrtka I Kotromanića i Huseina kapetana Gradaščevića, sve je manje prostora za političko i svako drugo djelovanje tih bijednih mediokriteta na sve tri strane od Une do Drine i od Save do mora.
Visočki mazohizam, ulizivanje i potreba za dodvoravanjem “majci Turskoj” izražena je do te mjere da se bratimljenje sa tamo nekim gradom u Turskoj stavlja kao prva tačka Dnevnog reda 2. Sjednice Općinskog vijeća Visoko, dok se budžet nalazi tek na šestoj tački tog istog Dnevnog reda, iako u svakoj ozbiljnoj i politički svjesnoj sredini to je tačka broj jedan, pogotovo ako se prekrši zakonski rok za usvajanje istog. Moj komšija Kenan Šečerović je prije nekoliko godina izrekao da je:“Visoko ludnica poluotvorenog tipa”, a neki dan sam čuo još sadržajniji opis mjesta mog zavičajnog odrastanja kada me prijatelj pitao kako izgleda najveći cirkus na svijetu?
Šutio sam, otkud mene u toj priči, a šutnjom sam se sakrio iza eventualne gluposti koju bih izvalio.
Odgovor je glasio: “Samo pokriješ Visoko ceradom”.
Dobio sam i dopunu te konstatacije i komentar na moj zadnji tekst:“Samo što se u tom cirkusu istina ne sviđa onome koji kroti rijetke lavove, dok brojne majmune kroti na trapezu. Lavovi odavno leže u ćošku i samo se sjećaju starih dobrih vremena, a majmuni se jednako množe i cerekaju, sve bi učinili za bananu.”
Sukladno ovome izgledao je izvještaj lokalne TV Visoko sa pomenute sjednice. Bilo je to ulizivačko izvještavanje i propaganda kojoj bi pozavidjeli i “veliki” Smiljko Šagolj odnosno pokojni Risto Džogo. Odvratno sa nagonom na povraćanje je to bilo, nema tu nikakvog novinarstva, ali u Visokom gdje kreteni sve više metodom uvlačenja u guzicu novoj vijećničkoj većini postaju po vlastitom ubjeđenju kao nešto i važni, moguće je i da svaki bezveznjak uređuje nekad važnu informativnu emisiju “Aktuelnosti” koja to odavno više nije, na žalost svih nas poreznih obveznika koji smo dijelom njihovih plata na kraju mjeseca. Ponio sam neke od tih “The Best Of uvlakačkih radova” da pokažem na radionici studentima koji dolaze na praksu na FTV kako bih najslikovitije pokazao šta to novinarstvo ustvari nije. Vjerujem da su se tog izvještaja sa druge sjednice OV Visoko postidjeli i oni kojima je najviše i najdirektnije obećavano za vrijeme predizborne kampanje, jednako kao i oni koji trenutno kroz sigurnu platu državnog službenika, namještenika i simpatizera vladajuće stranke stvari posmatraju iz perspektive materijalne lagodnosti i budžetske hladovine.
Ne mogu, ne želim i neću da se identificiram s ovim što je trenutno Visoko. Nije ovo put kojim želim da hodam i ovi novi koji primaju dobre i redovne plate od naših poreza i čine vlast još me nisu ubijedili da su idejno i suštinski drugačiji od prethodnika koji nas učiniše tamnim vilajetom.
Pobratili smo se mi sa tom nekom novom turskom općinom, verifikovalo je Općinsko vijeće taj politički izlet u Tursku, nije to loše. Ali zar to nije nešto što smo već imali i od čega nikakvog hajra nismo vidjeli? Zar mi nismo već pobratimljeni sa turskom općinom Kartal? Išao je i Munib u Tursku, grlio se, ljubio s braćom Turcima, razmjenjivao poklone i smješkao se ispred fotoaparata i tv-kamera sa svojim pomoćnicima dok su članovi KUD-a Visoko igrali stara bošnjačka birvaktilska kola. Bratimili smo se mi i s Bjelovarom koliko se sjećam, ali osim simpatičnih izleta za Općinsku administraciju ne sjećam se da smo imali neko opće dobro i od te, nazovimo, hrvatske braće? Naravno, sad će ovi novi reći: “eeee mi smo drugačiji, a ti si Jašo kočničar i negativac koji ne razumije našu viziju”. Od tih sllnih vizija o kojima slušam zadnjih 20 godina, ja sa svog prozora u Musali broj 1 vidim samo Ademovu “Viziju”. Ali kako bilo kome više vjerovati kada svi svaki put isto pričaju i isto rade, a sve ko fol u ime naroda kao u filmu Tesna koža, kada Lane Gutović naručuje Lepu Brenu za četiri osobe, a sve preko računa državne firme.
Međutim šta je indikativno, nova općinska administracija svu svoju kampanju na prethodnim izborima zasnivala je na priči o Turskoj i turskim investitorima, pričale su se velike priče i objavljivale slike sa Recep Tayyip Erdoğanom, nije se krila bliskost sa njegovom AK Partijom. A tu dolazimo i do velikog upitnika – Munibova SDA se bratimila s općinom Kartal, a to su sljedbenici i zvanični nasljednici “Kemalizma”, oni pripadaju Ataturkovoj partiji i najveći su protivnici AKP-a!? Zaigrali smo opasnu igru sa Turcima, sjedimo na dvije stolice, a od toga zna i glava da zaboli. Velika je mržnja u Turskoj između Ataturkovaca i AK Partije. Doživio sam to sa FK Zanatlija prije dvije godine kada smo bili gosti kod Fenerbahčea. Dočekali su nas Turci u Karamurselu na način koji nikad ranije nisam doživio, a vjerovatno neću nikad ni kasnije. Imali smo neviđeni tretman sve dok se u jednom trenutku u mjestu gdje smo bili smješteni nisu pojavili “prijatelji” iz Kartala. Došli “Ataturkovci” do kolega sa TV Visoko da razmjene neke poklone jer se znaju od ranije preko Munibove administracije. Cijelu noć je Hamo Husić proveo objašnjavajući našim domaćinima da posjeta političkih protivnika Erdogana nema nikakve veze s nama, Fenerbahčeom i razlozima našeg dolaska, sve je ustvari bio nesporazum. Tada sam shvatio kolika je mržnja između AK Partije i sljedbenika Kemala Ataturka.
Ali u analizi toga šta su nama Turci i šta smo mi njima ne treba ići daleko. Imamo iskustvo iz vlastite avlije. Turci su došli u Visoko sa kompanijom Kent Elit, znamo kako su ušli u Visoko, sjećamo se protesta ispred zgrade Općine i lomljenja krvavog hljeba očajnih radnika te pokušaja provaljivanja do kancelarije načelnika s namjerom dokazivanja pravde i prava na vlastiti život i platu. Radili su Turci u Visokom šta su radili i kako su htjeli. Radnici Kenta iz tog Turskog vremena najbolje znaju kako je bilo raditi s Turcima. Srećem ih svakog dana na ulici, svi manje-više imaju isti problem, osim problema sa kičmom nastalog radom u tri smjene. Svi imaju problem sa neuvezanim radnim stažom, jer im u tom periodu nije uplaćivan PIO/MIO. Frišak primjer je nedavno samo dan nakon Oktobarskog Ekonomskog Foruma održanog u Visokom, Turci nas počastiše sa 100% poreza na uvoz mesa iz BiH.
Opće je poznato da Turci već godinama ozbiljno ulažu u Srbiju dok nas tapšu po ramenu. Nedavno je i SDA ministar Erdal Trhulj u neformalnom razgovoru iznio vrlo interesantnu tezu, posebno ako znamo da je upravo on obećavao da će Turci pomoći KTK Visoko. Citiram njegovu izjavu iz jednih dnevnih novina: “Pomalo sam sit priče o turskim ulaganjima u BiH koja se svake godine najavljuju, a rijetko ostvaruju”.
Trhulj je kazao da su, prema onome što je on uspio vidjeti obilazeći Evropu i svijet, Turci, ustvari, najveći robovlasnici koji uveliko izrabljuju svoje radnike.
– Oni najave ulaganje u BiH, a donesu svu svoju opremu kojom će raditi. Ne može se desiti da uzmu nešto naše, neku mašinu, opremu. Pogledajte ovu njihovu firmu “Cengiz Insaat”. Oni sve živo uvoze iz Turske, od hrane pa nadalje. Čak nose i toalet-papir u BiH – rekao je Trhulj.
Da li je sad rješenje za Visoko da svako od nas kada krene negdje ponese neki bjanko potpisan ugovor iz Općine i da se bratimi s kim stigne i gdje stigne, usput nije loše imati i dobar fotoaparat pa se uslikati, možda Visoko bude imalo nekog hajra od svega toga. Nije loše imati vizije, dok pišem prisjećam se prije 15-tak godina kada sam išao na koncert James Browna u Pulu, super je to bilo iskustvo, imao sam sreću pa ušao u backstage, slikao sam se sa James Brownom, progovorio dvije tri, čak sam mu dao i dres NK Bosna Visoko, ali nikad nisam uspio da ga dovedem u Visoko u Puls da odsvira koncert, u međuvremenu je čovjek i umro, a ja bio jedan od miliona poštovalaca njegove muzike koji se uslikao s njim i bio desetak dana važan u svojoj raji zbog toga. Znam i neke koji su u Barceloni prilikom posjete stadionu Camp Nou uspjeli nafatati nekog od igrača i uslikati se, ali na stadionu Luke zadnje što smo vidjeli je bila mlada reprezentacija Češke. Recimo manje poznat podatak je iz 1996. godine, a vezan za Visoko, Erdogana i Teatar Total. Bio sam te godine sa Totalom u Turskoj sa predstavom “Hasanaginica”. Erdogan je tada bio gradonačelnik Istanbula, ako se dobro sjećam u mandatu 1994-1998. Primio je gradonačelnik tada nas Visočane, dao nam i hedije, obećao doći u Visoko i zahvalio se na posjeti. Imam njegov poklon i dan danas sačuvan negdje u podrumu, ali ga nikad nisam vidio nakon toga u Visokom.
Pitanje svih pitanja i suština ovog teksta je, šta su naše obaveze prema tim Turcima?
Međutim ne želim biti negativac, kočničar napretka i novih/starih demokratskih promjena, jer prijevremena smjena Muniba Alibegovića ozbiljnim ljudima sa vlastitim mišljenjem i stavom ne predstavlja opravdanje pred lošom SDA politikom zadnjih 8 godina. Ali isto tako želim jasno da ukažem na to da Turci i nisu baš tolika braća i ozbiljan investitorski partner na što ukazuju i ozbiljni ekonomski analitički podaci. Od vremena Ajaz Bega koji je utemeljio današnje Visoko 1463. godine, počevši graditi džamiju na Šadrvanu pa do danas, Turci su prije 500 godina bili isto što i prije 20 godina vojska susjednih država Hrvatske i Srbije, a to je ništa drugo do okupatori bez obzira što se dio bošnjačkog – muslimanskog naroda identificira s njima u istoj mjeri u kojoj se dio katoličkog i pravoslanog stanovništva identificira sa Hrvatskom i Srbijom. Na kraju krajeva, gledano historijski ti isti Turci su nas 1878. godine prodali i to jako jeftino na Berlinskom kongresu, dok su drugačije aršine imali prema Srbiji i njenom državnom jačanju.
Volio bih da se sva ova moja priča može svesti pod palamuđenje i zlonamjernost spram nove vlasti. Volio bih da me demantuju na svaki mogući način, volio bih da realizacija njihovih vizija ukaže na to da sam politički nedorastao ozbiljnom diskutovanju. Volio bih da njihova vizija i ideja pobjedi moj pesimizam i da počnem o novim visočkim političkim snagama opet misliti na isti način kako sam to mislio i bio dijelom toga 2010. godine. Ali ako i bude tako, ja ću opet biti na tragu velikog Huseina kapetana Gradaščevića i ovu ću novogodišnju kolumnu, ujedno i čestitku, završiti njegovim antologijskim dijalogom protiv okupatora:
Digao si se protiv carskog dvora Husein-kapetane!?
Jesam beglerbeže, jer ste zulum činili po Bosni! – odgovara Husein-kapetan.
A i fes ti smeta, šta imaš protiv fesa na glavi slavnog turskog vojnika, Huseine-kapetane?
Nemam ništa, ako je na njegovoj glavi, ali ako ga u Bosni na silu stavljate na našu bošnjacku, imam, beglerbeže!
Šta bošnjačku, i u Bosni ! Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine, gineš za državu koja nikad nije ni postajala, niti će.
Ima Bosne beglerbeže i Bošnjaka u njoj, bili su prije Vas i ako Bog da, biće i poslije Vas!!!