Neki dan me prijatelj čije mišljenje cijenim zateče svojom konstatacijom kako je Visoko.co.ba u službi visočke opozicije i protiv aktuelne vlasti!? Dobar prijatelj, često me navraćao da idem gledati utakmice FK Sarajeva ove međunarodne i to na Istoku premda sam “Demon” i navijač NK Bosna. Ali otkako sam jednom na radiju pustio Tifinu “Grbavicu” i nakon toga nisam htio da mu pustim “Divove” od Benjamina Isovića prestao me zvati na utakmice jer sam postao opozicija. Njegova konstatacija me malo zatekla, posebno iz razloga što nije tačna i što je lako i jednostavno provjerljivo uvidom u arhivu tekstova. Sa druge strane sasvim je prirodno da se najviše priča i da je pod najvećom medijskom lupom onaj ko je trenutno vlast, u čijim rukama je politička moć i novac zbog kojeg i jesu u vlasti. Sportskim žargonom rečeno sasvim je prirodno da ljudi puno više pričaju o FK Sarajevu i FK Željezničaru nego recimo o Rudaru iz Prijedora. Odnosno puno više ljude zanima šta se dešava u Barceloni i Realu i čime se zanimaju Ronaldo i Messi, negoli ko uopšte igra u Osasuni i Levanteu, zar nije tako?
U Visokom su se dešavali neki značajni politički tokovi proteklih mjeseci, matematički gledano vrijeme brzo leti, aktuelna vlast je već potrošila 10% svog mandata. Da, tačno je da smo najviše pisali i komentarisali poteze onih koji su pozicija, jer nisu usvojili budžet u zakonskom roku i na snazi je bilo privremeno finansiranje, po općinskim hodnicima su se počele pojavljivati nove face koje će platu da primaju od izdvajanja poreznih obveznika, Preventov otpad koji se trenutno miješa sa gradskim i kao takav ide na Mošćanicu je jako interesantna tema, trezorsko poslovanje još više, sport je na samrti, Konvencija SDA ništa novo nije donijela u odnosu na mandat Ahmeta Kurspahića opet nas nema u višim instancama najjače stranke u Bošnjaka itd, itd… Ali zanemarimo sada poziciju, pričajmo malo o opoziciji i razbijmo predrasude.
Bez obzira na mnoštvo poteza koji nemaju logično uporište u razumnom i objektivnom sagledavanju političke situacije i poteza izvršne vlasti, upravo ta SDA je metaforički FK Sarajevo i FK Željezničar u odnosu na sve ostale koji su na nivou FK Azota iz Vitkovića. Politički kadar okupljen oko najužeg rukovodstva SDA još uvijek izgleda kao reprezentacija Bosne i Hercegovine u odnosu na reprezentaciju Slovenije koju su glatko pobijedili sa 0:3. Predsjednik OO SDA Visoko još uvijek ima igrački autoritet Messija u odnosu na protivnike, koji po kvaliteti i razumijevanju ove plemenite igre, ne bi mogli igrati na dva gola u vlastitoj mahali. A sve je to tako upravo zato što nemaju adekvatnog protivnika. Sadašnja visočka opozija je smiješna, nedorasla, politički neuka i bez trunke hrabrosti da bi se suprotstavila aktuelnoj koaliciji. Sve to naravno iz više razloga, a najviše je privatnih uslovljenih funkcijama po ovim firmama koje primaju plate s budžeta i pokojim tenderom.
Formalno i suštinski jedina stvarna opozicija su SBB i SDP. Nakon četiri mjeseca od izbora njihovo djelovanje se može svesti na djelovanje predsjednika kućnog savjeta neke zgrade sa 15 stanara. Osim što ništa konkretno sa svojih 7 ujedinjenih ruku ne mogu da urade izuzev što igraju epizodnu ulogu u kukuruzima, oni ništa ne poduzimaju ni tamo gdje bi mogli, a to je u vlastitim redovima. Očito je da nisu ostvareni zacrtani predizborni planovi i sasvim je prirodno kao u svakom normalnom klubu da trener odlazi kada ekipi ne ide. Oni i dalje zasljepljeni misle da im ide dobro, što je tačno, ide im ali nizbrdo. Očekivalo se od ovog dijela opozicije koji nije pristao na vazalski i robovlasnički oblik koalicije da makar postavljaju ozbiljna vijećnička pitanja i direktnije uđu u političku diskusiju i neslaganje sa pozicijom. Međutim, oni su se zadovoljili time da postave pitanje, dobiju odgovor, konstatuju da im se to ne sviđa, sve se to zabilježi, protokoliše i nikom ništa. Svi njihovi prijedlozi i amandmani se uredno odbijaju i nemaju nikakvu moć da nešto učine tim povodom. A sve to nam ukazuje da su politički još uvijek nezreli i nedorasli “majstorima” ove političke igre koji su uspjeli u vremenu kada ima sve svoju cijenu pridobiti “lažnu opoziciju” koja je ustvari “priljepak iz interesa” pobjednicima izbora čiji rezultat im nije omogućio da formiraju samostalno zakonodavnu vlast. Bezlični bivši A-SDA-ovci, koji funkcionišu na daljinski upravljač, nevješto pokušavaju nekim nevažnim inicijativama prekriti taj podanički odnos u koji su uvučeni. Možda bi im najbolje bilo da poslušaju savjet Bakira Izetbegovića koji je na nedavnoj Konvenciji SDA BiH rekao da bi se A-SDA trebala vratiti u gravitaciono polje odakle je izašla, onda bi ova četiri vijećnika koji su dobili glasove pod zastavom A-SDA i imali neki politički smisao jer bi činili potrebnih 13 ruku u Vijeću, što bi opet nama koji sa strane pratimo lokalnu političku scenu dalo neki logičan smisao i izbjegli bi diletantsko naprđivanje lažne opozicije.
Stranka za Bosnu i Hercegovinu, poznata kako na državnom nivou tako i u Visokom po tome da je uvijek uz pobjednike i uvijek iz vlastitog interesa, također je dio famozne i na čisto materijalnim interesima oformljene koalicije. Izet Smajević tu dođe nešto kao posljednji Mohikanac, neshvaćen i prepametan da bi ga svi ostali uopšte razumjeli, iskače iz sistema, ima vlastiti stav, pročitao je više knjiga nego svih ostalih 24 vijećnika zajedno, ali obično kod ključnih glasanja ide zeleni karton ZA upravo kako to radi i devet koalicionih partnera.
BPS igra interesantnu igru po sistemu da mi se malo pomazit’ ali da ne ostanem u drugom stanju. Ne može se biti malo trudan, ili jesi ili nisi? Ako si imao odnos s nekim naravno je da si u drugom stanju, međutim mazanje je očiju naivnim biračima nakon macanja sa najjačim izlaziti za govornicu, držati pokajničke govore, nekulturno se ponašati prema predsjedavajućoj Vijeća i nakon toga prilikom glasanja opet dizati zeleni karton i biti ZA, uz napomenu da ne žele snositi eventualne posljedice štetnosti svog glasanja. Takav politički infantilni pristup dozvoljen je u rijetkim igrama za djecu u vrtićima uzrasta do 5 godina, ali nikako u sali gdje bi se trebale donositi ozbiljne političke odluke. Iz lažne opozicije ostao nam je još Nezavisni kandidat, ali mislim da on do sada još nije ni izlazio za govornicu i obično se slaže sa većinom, tako da ćemo ovaj tekst poštediti viška riječi da bi izgledao kraće i lakši za čitanje.
Opozicija mora imati hrabrosti i fantazije, ali joj je potrebna i društvena klima koja odobrava političku svađu i ne tumači je kao nešto negativno. Njoj je potrebna politička atmosfera koja aktuelnoj vlasti ne daje pogrešnu prednost kakvu imaju autoriteti i koja ne osuđuje svaku kritiku nazivajući je raskolom. Osim toga, opozicija treba otvorenost za nove inicijative i za socijalna kretanja te spremnost na promjenu osoba u vodstvu kao šanse da se odobre novi društveni impulsi. U tom smislu opozicija je ovisna o izgradnji javnog mišljenja. Samouvjerena i kritički raspoložena javnost najbolja je pomoć kako opoziciji tako i poziciji. Sve je ovo naravno suprotno visočkoj političkoj zbilji punoj lažne ljubavi spram stranaka.
U konačnici, aktuelna visočka opozicija u trenutnom političkom životu Visokog ima ulogu kao “slijepo crijevo” u organizmu čovjeka, dakle nikakvu i tako će biti u preostalih 90% mandata aktuelne vlasti i njihovih jataka koji će s vremena na vrijeme pokušati mazati oči onima koji su za njih glasali iz potpuno drugih i suprotnih razloga od onoga kako se ponašaju. Nije suština ni bezveze izlaziti za govornicu i valjati gluposti tek toliko da bi te žena, mati, sestra ili poneki birač vidjeli na snimku sjednice u programu RTV Visoko ili na nekom od portala. Treba biti konstruktivan, prepoznati prevaru i podržati dobre stvari. Ali prije toga na već isprobanim metodama slijediti ono što je uradila SDA prije izbora, počistiti u svojoj avliji, napraviti neki novi ambijent i pokušati biti ozbiljan, ovo što danas imamo je neozbiljna opozicija i bolje da je nikako nema jer svakako nema ni paušala za prisustvovanje sjednicama već punih pet mjeseci.
Na kraju se opet vraćam sportskom žargonu, aktuelna politička scena u Visokom izgleda kao nogometno prvenstvo u Škotskoj recimo, pogotovo sad kako je Glazgov Rendžers istjeran u zadnji rang takmičenja. U tom ambijentu ostao je samo Celtic koji neumoljivo hara cijelom ligom, nevažno je da li igra kod kuće ili na strani – uvijek je kvota na njih 1,05, 1,15, 1,20 ili u najboljem slučaju nekad 1,35 i uvijek su favoriti. Oni su mjera stvari, sve se pitaju, kreiraju cijelo prvenstvo, ako si dobar s njima i ako ti zagusti zna se desiti da odigraju neriješeno ili izgube pa tako malo zamažu oči krajnjim konzumentima ove sportske igre. Istina tada malo povale kladioničare koji uplaćuju listiće i loše procjene u datom momentu, dok profitiraju na tim kvotama 6,50 ili 8,20 samo kladionice i pravi veliki igrači sa viših nivoa. U Visokom se zna ko igra za lokalni politički Celtic, tu najprije dobiješ šansu da nešto napraviš u karijeri, podanički klubovi koji su sretni kada Celtic uopšte igra s njima zbog punih tribina zadovoljavaju se time što ne ispadaju iz lige i ne doživljavaju sudbinu Glazgov Rendžersa.
Pojedinci, grupe i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, grupama i organizacijama koje predstavljaju bi trebali biti opozicija, samo je pitanje ima li toga u Visokom?
Srećom, čarsija pamti i šuti kad psi laju, a vjetar lavež nosi …