Preživjeli smo evo i prvih 100 dana pod novom visočkom vlašću. Dobili smo iscrpan izvještaju putem kojeg je načelnica informisala visočku javnost i simpatizere o svom i radu svojih podređenih. Moram priznati da sam od svih dosadašnjih vlasti u našem Visokom, od ove visočke vlasti očekivao najviše. Svoja očekivanja sam bazirao na kao nikada do sada agresivnom predstavljanju nove redizajnirane snage, zatim pompezno najavljivanog programa za preporod oronule visočke privrede, te programa same stranke koja je u prvi plan isticala svoje nove kadrove, za koje su tvrdili da su bez konkurencije snaga Visokog.
U prvih 100 dana nisam prepoznao tu snagu u tim vijećnicima koji pripadaju najjačoj političkoj opciji u Visokom. Dosta su glasniji bili u predizbornoj kampanji u kojoj su imali „rješenje“ za svaki problem, stoga ne znam gdje je sad zapelo kada imaju vlast i kad bez problema mogu da realizuju sve projekte i rješenja koja su nam nudili.
Suština djelovanja ezdeaovskih vijećnika svodi se uglavnom na slijepu podršku prijedlozima koji dođu od strane načelnice, često bez neke kvalitetne argumentacije, te pruzimanju uloge zastupnika načelnice ako je slučajno ko od opozicionara malo kritikuje. Nisu to diskusije koje obećavaju napredak i koje nam ukazuju na snagu koja može napraviti neke značajnije iskorake u pravcu stvaranja boljeg ambijenta za življenje naših građana.
Možda uzrok lošeg djelovanja u Vijeću ezdeaovskih vijećnika leži u činjenici da sadašnju politiku u SDA vode pojedinci u stranci, a ne stranka. Moraju ti pojedinci koji hoće da upravljaju strankom i Općinom shvatiti da se rukovođenje i upravljanje svojim privatnim firmama dobrano razlikuje od upravljanja državom i vođenjem države, odnosno općine. Upravljanje državom, organizovanje njenih organa, zatim samo vođenje države odnosno naroda, te rješavanje osnovnih egzistencijalnih problema građana je dosta kompleksnije od vođenja privatnih društava. Biti na čelu države zahtijeva dosta znanja i iskustva, počev od teoretskog pa do praktičnog, a još ako imate državno uređenje poput našeg situacija je još kompleksnija. Da li oni koje smo mi birali imaju znanje da vode općinu odgovor je u onoj narodnoj „da slika govori više od hiljadu riječi“.
U privatnim društvima vi imate određeni broj ljudi koji su prema privrednom društvu i vlasniku preuzeli Ugovorom o radu prava i obaveze, dok s druge strane kod vođenja države izabrana vlast preuzima na sebe sve građene, sva njihova prava koja imaju prema državi i svakako obaveze. U jednom od prošlih reagovanja sam upozorio da država nije ničija privatna prčija niti to smije biti. Ukoliko se to desi onda je to propast.
Ne smiju izabarani dužnosnici upasti u zamku moći i sile koju vlast nosi sa sobom, pa da to iskoristi za razračunavanje sa neistomišljnicima to vodi anarhiji, podjelama i svakako sukobima koji štete prije svega državi, odnosno općini, a zatim, i poziciji i opoziciji.
Vođenje državom je umijeće, a politička borba nije borba sa neprijateljima, u politici nema neprijatelja. U politici postoji samo konkurencija. Ko ovo shvati na pravi način taj može da se uspješno bavi politikom i da postiže rezultate za dobrobit svih, u protivnom sve drugo je gubljenje vremena. Od konkurencije treba uzeti ono što valja i što može koristiti za dobrit svih, a ne odbacivati sve po svaku cijenu.
U ovih 100 dana bilo je nekih dešavanja, ali malo je od toga svega narod imao koristi, osim ako se i sadaka od svemoćne Turske računa kao pomoć.
Sve mi je ovo ličilo na onu „Martin iz Zagreba, Martin u Zagreb“.
Usvojen je budžet za 2013. godinu i program rada za 2012-2016. godinu, i jedno, i drugo je lijepo čitati i slušati kada neko prezentira, međutim pretenciozno i nerealno. Od ove vlasti također sam očekivao malo više objektivnosti i iskrenosti. Svjestan je narod vakta i zemana u kojem se nalazi pa mu ne trebaju dodatne obmane.
O ekologiji nećemo, o tome smo govorili i govorit ćemo još u periodu koji je pred nama, ali ono što je već sad evidentno jeste da ni ova vlast nema rješenja za ovo goruće pitanje, a obećali su da ga riještiti, pa pred nama je, vidjet ćemo, možda se i desi čudo.
Rak rana ove kao i prethodnih vlasti su tenderi. To smo vidjeli odmah na početku ovih 100 dana vlasti. Preko noći jedni odustaju od tendera, dok drugi uskaču i to uz samo jedno šturo obrazloženje, nije se imalo vremena za raspisivanje tendera – pada snijeg, ostat ćemo zatrpani.
Posebno je u ovih 100 dana aktuelna priča o famoznoj sistematizaciji koju mnogi očekuju. Zanimljiva će svakako biti ta kadrovska križaljka, koja već počinje prijemom volontera u Općini. To je sigurno jedan od prvih velikih testova za općinsku vlast da nam pokaže praktično svoju transparentost u koju se zaklinju. Ako se ne varam, u Općini je formirana i počela je s radom dugo najavljivana Služba za razvoj čiji je osnovni zadatak prikupljanje novca s viših nivoa vlasti i novca iz europskih fondova. Služba je formirana, plaće redovno idu, a para nema.
Ne mogu a da u ovih 100 dana zaobiđem našu opoziciju koje kao da i nema, pa je time i odgovornost vlasti u neku ruku manja. Ako nema ko da upozorava da nešto ne valja onda je logično da mislimo da smo na pravom putu. Ono čime se drugovi iz SDP-a bave je zapošljavanje još od vremena bivšeg načelnika, ali su oni najnepozvaniji da govore o toj temi jer su svoja šurovanja i aminovanja nekih odluka pogubnih za građane Visokog debelo unovčili kroz upošljavanje svojih kadrova ili njihovih najbližih, direktorske fotelje, kao i fotelje Upravnih odbora. Drugovi krenite se baviti bitnijim stvarima od kojih nam zavisi budućnost, ne zaboravite da ste i vi u određenom procentu vlast (istina jako malom, gotovo beznačajnom procentu, ali to vas ne oslobađa odgovornosti). Iskoristite to, ne za uhljebljenje sebe i sebi bližnjih, nego za prosperitet naše Općine i našeg grada, baš kao u predizbornim obećanjima.
Fahrini novinari još spavaju zimski san, pa možda sanjaju da su i ovi sukubi u stranci samo san, a ne java. Bojim se da ih ovi sukobi dodatno ne uspavaju pa da ne prespavaju i burno proljeće. Samo primjećujem da “novinari” na visočku političku scenu uvode jadnu novinu, a to je da biraju Izvršni odbor i Predsjednika mimo Skupštine, što svakako nije uobičajena praksa u demokratskim društvima. Posebno je to iznenađujuće od “novinara” koji se slomiše dokazujući da nisu isti kao drugi. Isti su, samo drugačije upakovani. Ne mogu ni biti drugačiji kada ih je većina političku školu završavala po političkim akademijama SDA, počev od velikog lidera pa na dolje.
Na kraju ovih 100 dana visočka politika mi liči na onu narodnu „Martin u Zagreba, Martin iz Zagreba“.
(Svoja reagovanja, komentare, mišljenja i političke stavove možete slati na visoko.co.ba@gmail.com)