Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Svi su oni, ali fakat, isti

alt“Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen jer pribavlja moć. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.”

Nije riječ o “copy/paste” kolumni od ranije u kojoj sam također koristio Mešino viđenje vlasti i onih oko vlasti. Ovo je jednostavno radnja koja traje bez obzira na daleki period iza nas kada je opisana. Ovo viđenje vlasti je i danas aktuelno od predsjednika stubišta, preko predsjednika mjesne zajednice, načelnika općine, premijera kantona, predsjednika Federacije, predsjednika stranke, RS-a, Brčko distrikta pa sve do tročlanog predsjedništva. Jednom kada okuse vlast više je ne ispuštaju, najjači je to afrodizijak. Tema kolumne je trebala biti visočki kadrovi unutar svojih stranaka na ključnim i višim instancama vlasti. Međutim, sjetih se kako je Josip Broz bio izabran na prtijskom Kongresu 1974. za predsjednika republike bez ograničenja trajanja mandata, a onda uočih da ta želja u svim strankama kod njihovih lidera postoji i danas, i radnja je koja traje baš kao i Mešin opis vlasti i onih koji se žele okoristiti o vlast.

Kad smo već kod Broza i onih koji po potrebi baštine njegov lik i djelo, da se prisjetimo od kada je Zlatko Lagumdžija na mjestu prvog čovjeka SDP-a BiH. Još daleke 1997. je Zlaja zasjeo na čelo ove partije, a prije toga se riješio drugova puno zaslužnijih u svemu od njega kao što su Nijaz Duraković Bogić Bogičević,  Žaljko Komšić koji je, uzgred, 2010. godine u Visokom blago rečeno razvalio po broju glasova u odnosu na Izetbegovića i Radončića.

Haris Silajdžić, osnivač i utemeljitelj SBiH na čelu te stranke, od dana kada ju je osnovao 1996. godine, više puta se povlačio i opet vraćao u politiku, a kada je zadnji put doživio totalni krah na izborima onda se zaista i povukao. Proglašen je počasnim predsjednikom stranke.

Alija Izetbegović je bio na čelu SDA od 1990. kada je stranka osnovana pa do 2001. godine, i on je još i najkorektniji jer se povukao kada je osjetio da se više ne može nositi sa tom odgovornom funkcijom. Ali zato njegov nasljednik Sulejman Tihić nije imao namjeru da se odrekne mandata prvog čovjeka stranke pa je u februaru ove godine produžio sebi predsjednikovanje za još dvije godine famoznom Konvencijom, tek toliko da ko čovjek ode u penziju, a pod izgovorom da je popis stanovništva puno važniji od Kongresa stranke koji se po Statutu trebao desiti. Sulejman Tihić je predsjednik SDA punih 12 godina, još od 2001. godine, što je više i od mandata Alije Izetbegovića.

Nije samo u politici moć i vlast draga i bliska ljudskoj pohlepi. Mustafa ef. Cerić je zvanično obnašao funkciju prvog čovjeka Islamske vjerske zajednice u BIH kao reisu-l-ulema od 1998. do 2012. godine.

Situacija ništa nije drugačije ni u drugom bh. entitetu, tamo je predsjednik SNSD-a “Milence” Dodik na tronu sve od 1996. godine. Ako pogledamo Hrvatsku slučaj Kosor, Sanader ili isključenje Vuka Jeremića u Srbiji iz DS-a zato što nije htio da odstupi sa stranačke funkcije – onda Mešin uvod ove kolumne dobija još značajniji smisao, a jasno je i kako se pada sa vlasti, i to je Meša napisao u dijelu gdje kaže:”I niko ih ne bi oborio da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada.”

Kako su Sanader i Kosorka pali od ruke svojih najbližih, isto kao i Jeremić kojeg su srušili njegovi, tako treba da sazrije vrijeme pa da i Zlaji Vječnom Lagumdžiji njegovi kažu:”Dosta te bilo”, kao što će Tihiću za dvije godine svakako to njegovi reći, a možda neko stisne pa se i Dodiku usprotivi iako je to teško povjerovati, bliža je varijanta da će šerif iz Laktaša trajati kao Fidel Kastro ili Hugo Čavez.

Spuštajući ovu priču na niže instance i poluge vlasti sagledavamo kako stvari stoje po ovom pitanju u našoj lokalnoj društveno-političkoj zajednici. Neprikosnoveni vladar na čelu jedne stranke je Vahid Hećo, predsjednik je od osnivanja OS SBiH Visoko. Pokušali su ga njegovi srušiti prije lokalnih izbora, ali nije im uspjelo, vratio se Vahid u obliku povjerenika i Povjereništva, kandidovao se za načelnika, od sedam kandidata završio na šestom mjestu, prije toga slično je doživio na Općim izborima 2010. godine, ali i dalje se Vaha suvereno drži na mjestu predsjednika i nema ga namjeru povjeriti nekome drugom.

Aziz Brotlija je bio također interesantan predsjednik u OO SDA Visoko. Dobacio je sa svojim mandatom duže nego i sam Alija Izetbegović po dužini trajanja, a onda je mjesto ustupio Ahmetu Kurspahiću i posvetio se ministarskim pozicijama u Kantonu u dva mandata. Kurspahića je također uklonilo Povjereništvo iako je samo par mjeseci kasnije trebalo da se održi redovna Skupština stranke koja je trebala izabrati novog predsjednika, ali ništa nije prepušteno slučaju u razmišljanjima nove, kako vole reći, “redizajnirane” SDA Visoko. I Munibu Alibegoviću se vlast bila osladila, bio je načelnik 8 godina i na lokalnim izborima prošle godine tražio je od birača još jedan mandat kao nezavisni kandidat i nije ga dobio. SDP Visoko punih 13 godina predvodio je Nihad Čengić, a od 2009. godine na mjestu prvog čovjeka ove stranke je Faruk Salčinović, nekadašnji načelnik općine Visoko u periodu od 2000. do 2004. godine.

Javnost u Visokom je pokazala na lokalnim izborima 2012. godine da je umorna od starih, izlizanih i istrošenih političkih faca koje su dale od sebe sve što su mogle, iako su u vrijeme svojih mandata puno više uzimali nego su bilo šta davali gradu koji je čak i bolje i perspektivnije izgledao 1995. godine odmah nakon kraja rata. Djelimično ovoga su svjesne i same stranke. Sve je počelo sa OO SDA Visoko, Povjereništvo i masovne čistke na svim poljima, odmah zatim desio se unutarstranački prevrat u OS SBiH, kada stranku preuzimaju i nekoliko dana predvode Halim Pihljak, kojeg su i izabrali za novog predsjednika, te još tri tadašnja vijećnika. Međutim, stari vuk Vahid Hećo je iskoristio svoje veze u Sarajevu i također uveo Povjereništvo, napravio čistku, ali narod i birači to nisu prepoznali kao dobar potez te je stranka ostvarila najgori rezultat od osnivanja. U međuvremenu su nastale i dvije nove stranke A-SDA i SBB, i većinom vodeći kadar ovih stranaka su bili odmetnici i otpaci od prijašnje SDA. U 2012. godini političkih prevrata u Visokom uspjele su ove stranke vrlo brzo se angažovati i još brže posvađati, pa je tako A-SDA ostvarila odličan rezultat na lokalnim izborima, a samo nekoliko dana nakon toga svi vijećnici koji su ostvarili mandate su napustili stranku i prešli u “Nezavisni klub vijećnika”, a koliko je to nestabilna politička opcija pokazuje i podatak kako su se i nakon toga rasuli kao riža po ostalim strankama. I oni su slijedili put Povjereništva, pa je tako Refik Kurgaš uveo takvo stanje po uzoru na SDA i SBiH. Džemil Ugarak je utemeljio SBB u Visokom, bio prvi predsjednik na period određen Stautom stranke, zatim je izabran i prvi zvanični predsjednik na mandat od četiri godine. Od izbora su očekivali mnogo, a dobili i puno više nego su objektivno zaslužili po kadru koji imaju i pristupu politici. Tikva je pukla prošlog mjeseca kada je Džemal Kadić, tada još uvijek predsjednik stranke, poslao dopis u Predsjedništvo SBBBiH u Sarajevo gdje je jasno napisao kako se od ove stranke pravi društvo jednog lica i OO SBB Šareni Hanovi. To je bio povod da se i u ovo stranku uvede neki vid Povjereništva, predsjednik je isključen iz stranke, a istu je napustila i vijećnica Delila Novokmet-Halilović, za v.d. predsjednika je izabran ponovo Džemil Ugarak.

Nisu ovo ni loše stvari, dešavaju se promjene, lažu oni kada kažu da to rade iz interesa naroda i općeg interesa, oni to prevashodno rade iz svojih interesa i interesa svojih guzova, dobre plate državnih namještenika, službenika, aktivnih članova izvršne vlasti, upravnih, nadzornih odbora, kojekakvih tijela… I neka je to tako, svako ima mogućnost politički se angažovat i tražiti sebe u tome. Samo nervira kada lažu da to rade iz ljubavi i kao fol i našem interesu. A kad je naš interes u pitanju, on bi se mogao ogledati kroz njihovu moć na višim instancama odakle bi nešto novca i investicija moglo doći u Visoko. Od trenutnog sirotinjskog budžeta od kojeg 30% ide na njihove plate, ne može se pokrenuti nikakva dobra trgovačka radnja, a kamoli šta više.

Šta kao Visoko imamo u SDP-u? Ništa, samo Jasminku Limo u Sudu časti ove stranke, a i to je funkcija tek toliko da nam zamažu oči. Putem kompezacione liste dobili smo Jasminu Zubić kao poslanika u Federalnom parlamentu.

Šta kao Visoko imamo od SBiH? Opet ništa. Vahid Hećo je nagrađen i počašćen od Harisa Silajdžića da bude u Kadrovskoj komisiji stranke kad već nije prošao u Predsjedništvo. A i da jeste predsjednik na nivou države, šta bi to značilo Visokom kad je ta stranka potpuno izgubila kredibilitet.

Šta imamo od SBB-a? Džemil Ugarak je član predsjednistva stranke, ministar je u Vladi ZDK, Meldina Ugarak je jedina izborila direktno mjesto u Skupštini kantona- Navodno postoje neki milioni na razini kantona koji bi trebali pripasti Visokom, ali Visoko do sada od toga ne vidi ništa.

Čemu se nadati od A-SDA? Raspadoše se prije nego se i sastaviše, postadoše druga stranka po jačini u Visokom na osnovu dobijenih glasova, ali pohlepa, sujeta, samodopadnost i politički dilentatizam ih dovede u situaciju da danas nemaju niti jednog vijećnika. Refik Kurgaš je Povjerenik stranke u Visokom i predsjednik KO A-SDA, navodno trenutno najviše rade na terenu, najavljuju povratak dva vijećnika u staro jato i već se pripremaju za naredne Opće izbore, šta će od svega biti saznat ćemo u oktobru iduće godine.

SDA demokratija? Demokratija na SDA način je vrlo specifična i interesantna, oni su stvarna vlast u Visokom sve ove godine. Imaju simpatičnu priču za one sa skromnijom političkom pameću i logikom pa pričaju da su za sve loše u Visokom krivi oni prije njih, a prije njih su bili oni kao i oni prije njih. Odmah nakon izbora 2010. godine Visoko je imalo ministricu finansija i to je trajalo do pada vlade i koalicije sa SDP-om nakon godinu dana. Zatim je u skupštinske klupe ušao jedan kandidat iz Visokog. Politikom Aziza Brotlije Visoko je deset zadnjih godina igralo bezveznu i epizodnu ulogu na kantonalnom nivou, bitnije su bile ministarske pozicije i želje Mirsada Zaimovića nego interes Visokog. Na državnom nivou Suad Agić je bio u Sudu časti do famozne Konvencije, a Aziz Brotlija je bio član Glavnog odbora. Nakon održane Konvencije nema nas nigdje, osim što je Aziz Brotlija produžio članstvo u Glavnom odboru do 2015. godine kao i svi ostali. Predsjednik Tihić je predložio 18 članova Predsjedništva stranke – nikog iz Visokog! Ostalih 13 su postali članovi po funkciji. Šta je indikativno, i Mirsad Zaimović i Nermin Mandra su članovi Predsjedništva stranke, da dalje ne analiziramo prema Zenici i Tešnju… Opet je Visoko u tom smislu u podređenom položaju u kantonu! Opet igramo epizodnu ulogu i nadamo se da će prema zaključcima Konvencije da se mora izmijeniti 30% rukovodećeg kadra stranke na svim nivoima ipak desiti neka pozitivna kadrovska promjena u interesu visočke SDA, a što bi kasnije rezultiralo nekom ostvarivanju visočkog političkog interesa. Zašto ne bi nakon svega novi predsjednik KO SDA ZDK bio iz Visokog?

U konačnici, suština cijele ove priče o onima koji traže i pohotno žele vlast stoji u 42 sekunde videa u kojem Alija Izetbegović na II Kongresu SDA održanom 1997. godine govori i sugeriše za koga da NE glasate. Prepoznajte u njegovom mudrom govoru i poruci likove iz svoje neposredne blizine, komšiluka, stranke…

NEMOJTE GLASATI ZA:

1. ONE KOJI SU SE PRETVORILI U LOKALNE MOĆNIKE
2. ONE KOJIMA SE NE ZNA PORIJEKLO BOGATSTVA
3. ONE KOJI MNOGO GOVORE, A SAMO O PRIVATNIM INTERESIMA VODE BRIGU
4. ONE KOJI SEBE PROMOVIŠU KAO JEDINE KANDIDATE

http://www.youtube.com/watch?v=p8Cqw-a77cc

Proudly powered by WordPress