Čitaocima našeg portala, kao i ostalim građanima općine Visoko, dobro je poznato da već godinu dana Vlada Federacije BiH, zajedno sa NO i upravom KTK Visoko, intenzivno radi na reorganizaciji i privatizaciji ove poznate firme. Na svojoj sjednici u maju 2012. godine Vlada je donijela odluku o reorganizaciji KTK Visoko i odluku o prodaji dvije tehno-ekonomske cjeline (Topuzovo Polje i Goruša) preko Agencije za privatizaciju Federacije BiH putem male privatizacije. U sklopu tih aktivnosti intenzivno su vođeni razgovori sa Prevent grupacijom, koja je pismom namjere početkom prošle godine izrazila spremnost za kupovinu navedenih dijelova KTK Visoko i preuzimanje 300 radnika. Krajem prošle godine objavljeni su dva puta Javni pozivi za prodaju dvije tehno-ekonomske cjeline na koje se zvanično niko nije prijavio. Tragom informacije o pokretanju generalnog štrajka od strane Sindikata KTK Visoko pokušali smo saznati šta se događa u nekadašnjem nosiocu privrednog razvoja općine Visoko. Iz izvora bliskih Vladi Federacije BiH i APF BiH saznali smo jednu jako lošu vijest za radnike KTK Visoko, a i sve stanovnike općine Visoko, da je Prevent (glavni potencijalni kupac), na kome se bazirao koncept privatizacije, definitivno odustao od daljih pregovora. Razlog takve odluke uprave Preventa, što se moglo i pretpostaviti, jeste visoka cijena i trenutna situacija u autoindustriji na globalnom planu, zbog koje je Prevent morao smanjiti obim posla i bio prisiljen na otpuštanje više stotina vlastitih radnika.
Ovaj razvoj događaja je poprilično zakomplikovao i onako tešku situaciju u KTK Visoko u čijoj se evidenciji vodi oko 550 uposlenika. Veliki broj njih, skoro 300, ne dolazi na posao više mjeseci, pa i godina. Za taj period im se redovno obračunava plaća i doprinosi. Radnici su skoro svi podnijeli tužbe (preko 600 tužbi), pokrenuli izvšne postupke, blokirali bankovne račune, zaplijenili mašine na kojima su radili i sada ih prodaju u bescijenje. Najinteresantniji priimjer je prodaja potpuno novih mašina iz fabrike regenerata, koje su prije rata plaćene preko 10 miliona dolara, u staro željezo za nešto više od 200.000 KM, a sve po tužbi nekoliko radnika. Trenutno samo radi Fabrika obuće Goruša (oko 150 radnika), koja radi lohn posao za izvoz. Oni svojim radom uspiju zaraditi neto plaću bez doprinosa i pokriti dio troškova. Firmi ostaje obaveza izmirivanja PIO-a i zdravstvenog osiguranja. Trenutno KTK Visoko duguje po osnovu penzionog i zdravstvenog osuguranja oko 13 miliona KM. U sklopu KTK povremeno radi i pogon za preradu krzna (pored Bugojna) jedini u ovom dijelu Evrope. Pogon koristi jedna visočka firma, koja ne plaća KTK-u zakup, struju, vodu i ostale troškove, a radnike isplaćuje direktno. Radnicima KTK nije isplaćeno i do 50 plaća i dug po tom osnovu iznosi više desetina miliona KM. Ko je kriv za trenutno stanje? Razgovarali smo sa dosta radnika KTK i zaključili da se teško može reći da postoji samo jedan krivac. Problemi su subjektivne i objektivne prirode. Krivci su:
Vlada Federacije BiH, kao većinski vlasnik 67% (bivše i sadašnja) sa resornim ministarstvom
Dugi niz postratnih godina Vlada je pomagala ovoj velikoj firmi, a posebno od 2008. godine kada se intezivno uključila u proces privatizacije. Ta pomoć se uglavnom ogledala u podršci pokrenutim procesima privatizacije, dijelom i materijalno u periodu kada je resorni ministar bio naš sugrađanin Vahid Hećo. Vladi se najviše zamjera neizmirenje ratnog duga prema KTK Visoko (preko 4 miliona KM) i preblaga kotrola rada firme preko dva od tri člana NO. Ne možemo se oteti utisku da je Vlada mogla i morala više pomoći KTK-u, ako se uzme u obzir kako i koliko su pomogli npr. Krivaji iz Zavidovića, Konjuhu (privatna firma), namjenskoj proizvodnji Naftni terminali. Kožarstvo je u svim zemljama strateška grana. Vlast BiH je dopustila da novopečeni tajkuni, koji se bave trgovinom kože, istu izvoze u sirovom stanju i nije zaustavila taj izvoz kao npr. izvoz trupaca.
Nadzorni odbor (bivši i sadašnji)
Sastoji se od tri člana (dva predstavnika Vlade Federacije BiH i jednog predstavnika malih dioničara). Radi se o ljudima koji imaju svoj život i obaveze i o KTK-u se brinu dok traje sjednica NO. Uglavnom usvajaju odluke i prijedloge koje im servira direktor i Uprava. Intenzitet njihovog interesovanja se direktno odražava na kvalitet rada firme. Zamjera im se na dosta nonšalantnom pristupu u radu (izuzimajući neke pojedince). U zadnje vrijeme podlegli su potpuno pritiscima sindikata, koji redovno u većem broju prisustvuju sjednicama NO. Desetine odluka vlade i NO nisu realizovane, jer nisu odgovarale pojedincima iz Uprave i Sindikata.
Uprava (bivše i sadašnja)
Nesporno je da Uprava snosi veliki dio odgovornosti za rad firme. Presonifikacija Uprave je direktor. Od prije rata pa i sada, kažu nam, direktor uglavnom samostalno upravlja firmom. Razlika je što je predratni direktor donosio vrlo važne poslovne odluke uz konsultacije sa saradnicima, što danas nije slučaj. Zadnjih nekoliko godina nije održana ni jedna sjednica Uprave KTK.
Sunovrat ove velike firme je krenuo još nekoliko godina prije rata, jer od kraja osamdesetih godina u KTK nije primljen ni jedan školovan, stručan čovjek iz oblasti kožarske i obućarske industrije, niti je poslan na školovanje. Zato je KTK došao u situaciju da su zadnjih godina na rukovodnim mjestima, kao direktori fabrika, postavljani nestručni i neškolovani ljudi sa daktilografskim kursom ili dvije godine zanata. U isto vrijeme stotine mladih obrazovanih ljudi traži posao. Aktiviranje penzionera je skoro normalna pojava. U mašine i tehnologiju se ne ulaže godinama. Zadnjih 10 godina prodato je jako mnogo objekata u vlasništvu KTK. Na žalost, uprave su sredstva uglavnom trošile na kupovinu socijalnog mira i podjeli plaća onima koji mjesecima ne dolaze na posao. Dopustilo se dijelu rukovodilaca i radnika da isti posao rade u firmi i privatno, što je direktno rušilo firmu i stvaralo nelojalnu konkurenciju. KTK se nikada od rata nije prilagodio na tržišni način poslovanja.
Radnici
Starosna i obrazovna struktura uposlenika je izuzetno nepovoljna. Oko dvadeset radnika je mlađe od 35 godina. Iz firme su otišli najstručniji kadrovi. Veliki broj onih koji su ostali, zbog trenutne situacije, pokrenuli su vlastiti posao, a drugi rade u konkuretskim firmama „nacrno“. Mnogi od njih, kao što smo već rekli, ne dolaze na posao mjesecima i godinama, a uredno im se vrši obraćun plaća i doprinosa. Uredno su skoro svi tužili i dobili presude na sudu da naplate potraživanja za period koji nisu radili. U nekom pogonima (krupna koža) i oni koji dolaze na posao rade maksimalno dva sata dnevno. Poslovni partneri i sada nude posao, ali su na žalost svi pokušaji pokretanja proizvodnje propali nakon nekoliko sedmica zbog pokretanja nelegalnih štrajkova. Radnici u Fabrici obuće Goruša i njihova aktivnost pokazuju da je i pored istih uslova poslovanja i iste uprave rad moguć. Teško je shvatiti ljude koji su pod okriljem nekadašnjeg giganta zasnovali svoju porodicu, napravili svoje domove izuzetno povoljnim kreditima dobijenim od firme, odškolovali djecu, a sada svojim tužbama i prodajom imovine u bescjenje uništavaju tu istu firmu. Važno je napomenuti da KTK nema mnogo obaveza prema trećim licima. Svi problemi nastaju zbog tužbi radnika. Interesantan je podatak da Porezna uprava Federacije BiH, kojoj se najviše duguje (doprinosi za plate) nije nikada blokirala račune KTK.
Sindikat KTK
Sindikat se u principu sveo na ostvarivanje vlastitih interesa i na ličnu promociju pojedinaca uz naravno časne izuzetke. Pojedinci iz sindikata koketiraju sa dijelom Uprave radi traženja što bolje vlastite pozicije. Kao dokaz prethodnim tvrdnjama je i podatak da je nedavno na zboru radnika u Goruši predsjednik Štrajkačkog odbora izjavio da su mu radnici na trećem mjestu. Predsjednik Štrajkačkog odbora je poznati jastreb SDA Bego Agić, koji je među prvima tužio KTK, nedavno zaplijenio ključne mašine u vlastitoj fabrici i sebi obezbijedio naplatu potraživanja. Situacija nije bolja ni sa ostalim sindikalnim funkcionerima. Predsjednik sindikata Fabrike konfekcije zaplijenio je cijeli pogon (preko 70 mašina). Njegov zamjenik bi to mogao uraditi u narednim danima s ostatkom mašina. Sindikat nije složan, jer su interesi uposlenika različiti. Oni koji su tužili i naplatili se putem tužbi gledaju kako da riješe staž još narednih nekoliko godina do penzije. Oni što nemaju drugih poslova van KTK žele da se proizvodnja pokrene, za razliku od onih koji rade van KTK. Radnici Fabrike obuće Goruša imaju dugoročno potpisan ugovor sa stranim partnerom. Podržavaju rješavanje problema, ali ne žele prekidati proizvodnju. Mali broj (oko 50) onih koji najviše iz ljubavi i poštovanja prema vlastitoj firmi nisu tužili, zabrinuti su za svoj status.
Objektivni problemi
Tržište BiH je u postratnim godinama bilo preplavljeno jeftinom robom iz Kine i Turske, koja je bila lošijeg kvaliteta. Obzirom da je cijena prioritetna na tenderima, a i kod građana, KTK je postepeno gubio tržište i glavne kupce. Prisutan je bio i gubitak istočnog tržišta. Ne treba zanemariti ni pojavu nelojalne konkurecije u Visokom i dalje. Ovdje se prije svega misli na otvaranje niza malih nelegalnih pogona za preradu kože i izradu predmeta od kože, koji ne ispunjavaju ni minimum zakonskih uslova. Nije mali broj firmi sa jednim zaposlenim u kojima rade ranici KTK „nacrno“. Te firme su konkurentnije na tržištu i obaraju cijene. To je uticalo, pored unutrašnjih problema, na pad proizvodnje i zatvaranje pojedinih fabrika. Tadašnja Uprava nije imala odgovor na ta globalna kretanja.
Kakva je budućnost KTK Visoko?
Situacija na globalnom tržištu se značajnije promjenila. Cijene radne snage i energije, a samim tim kineske robe, na tržištu su znano veće. Velike svjetske firme, posebno evropske postepeno se vraćaju u Evropu i traže poslovne partnere u ovom području. Interes za firme iz naše zemlje u ovoj oblasti sve je veći. Tom interesu doprinosi i ulazak Hrvatske u EU. Potvrda tih trendova je i interes bivših i novih partnera za usluge KTK. Na žalost bez potpunog sređivanja situacije u KTK Visoko nemoguće je prihvatiti se bilo kakvog posla. Ono što je sigurno je to da KTK neće dočekati kraj ove godine u ovom stanju i sistemu organizovanja, zbog najavljenih prodaja objekata i mašina u narednim mjesecima. Možda je stečaj jedino rješenje u ovom trenutku da bi se zaštitila imovina. Ova situacije još više boli jer bi se sigurno u ovoj firmi, pored onih koji rade moglo uposliti i nekoliko stotina novih radnika. Nekoliko ljudi iz rukovodstva KTK zadnju godinu dana molilo je ključne ljude općine Visoko (poslanike, ministre, općinske funkcionere, pojedine direktore, političke stranke) da se održi jedan zajednički sastanak o budućnosti KTK Visoko, jer je to opći interes. Nažalost, niko se nije odazvao tom pozivu. Od nove vlasti je traženo i službeno sastanak sa NO, upravom i sindikatom KTK. Kako smo dobili informacije sve se svelo na privatne kontakte i dostavljanje selektivnih informacija, koje odgovaraju ljudima koji ih prenose.
Tekst bi završio jednim interesantnim pogledom na kompletnu situaciju. KTK Visoko je nastao 1945. godine otimanjem nekoliko pogona od poznatih visočkih porodica, koji su te pogone stvarali stotinama godina. Vlasnici su uhapšeni, a sva njihova imovina oduzeta. Mnoga djeca su proplakala. Zato za ovu situaciju u KTK Visoko neki kažu: Kako došlo – tako otišlo.