Nije zdravo masno jesti, znam ali kada sa roštilja skineš onu kremenadlu, pa onaj dio sa kosti prema mesu što ga masnoća čuva, pa kad osjetiš slast one masnoće sa mesom koje se topi u ustima, pa onda samunom malo umočiš u salatu sa paradajzom, naravno preslanu (jer niko nije ženu zadovoljio i paradajz posolio), i onda ta mješavina u ustima, mislim, znam da je možda nezdravo, ali je dobro što jest, jest.
Nije dobro jesti puno slatka! Znam, ali kada ti neko iznese tufahiju, a ona onako sva natopljena agdom, umočena u agdu, pa onaj šlag na vrhu, pa višnja na šlagu, pa oni mljeveni orasi unutra, pa kad ti kašikicom onaj jedan komad lagano zahvatiš, pa se ono sve pomiješa, pa onda staviš u usta, a sva čula prolupaju i osjećaš se kao da si se lupio nekom kvalitetnom robom iz Kolumbije, a nije kafa. Pa ti onda donesu baklavu, a ona puca od oraha i agde, pa ti donesu hurmadžik, a on lafčina jedva čeka da se spusti u genitalije i tu napravi lom. Mislim, nije zdravo slatko, znam ali je vala dobro što jest jest.
Kažu da nije dobro prejesti se, recimo graha, on napuše čovjeka i tako to. Znam ali kada se najedeš, ili što bi se reklo kod nas „napucaš“ grahonje, pa uz njega neke salate, ili od kupusa, ili neke kisele, pa se dobro napucaš, pa se onda napiješ kisele vode, da to sve malo prokuha u stomaku, pa onda malo prilegneš, i lagano čekaš da se svi ti procesi u trbuhu odrade, i da val zgusnutog vazduha krene kroz crijeva, a ona se lagano sužavaju kako idu ka izlazu, i onda pod pritiskom svi ti izduvni gasovi od vrenja u stomaku, svi oni kroz crijeva se nabiju, kompresija se stvori, i onda čovjek (ne)kontrolirano odvali, ili prne kvalitetno, tako da mu se nogavice zatalasaju, ako je pokriven nekom dekicom, dekica levitira neki period dok svi ti gasovi dominiraju, i onda se otpuhne lagano, i zadovoljnim smiješkom se ustanovi da je grah pravo dobar, jer se dobro odvalilo. Znam da nije dobro prejesti se, i nije kulturno odvaljivati, ali kad se čovjek dobro najede, pa odvali kvalitetno, vrhunski je ćeif sto jest, jest.
Nije dobro napiti se, ono zalitati se, te alkohol šteti organizmu, te veća je mogućnost da se zijan ili belaj napravi, znam ali kada se čovjek kvalitetno napije, i opusti sa rajom, pa se zapjeva, skine se do pasa da se pokažu trbušni mišići ili trbuhni mišonja, razbije se koja čaša, od pod ili nekom od glavu, nije bitno, samo nek se lomi, pa se malo čovjek oslobodi, svašta progovori, pa se čovjek ne boji ničega, šta će on ili ona meni pričati, daj konobar svega, halo mali, donesi turu i nemoj sklanjat ambalažu sa stola, pa ti svaka treba odjednom dobra, pa imaš osjećaj da svaku možeš klepiti, pa ti nije problem ljubiti se sa muškinjem, jer to su tvoja braća, burazeri, lijep brat moj, nedam nikom, pa onda čovjek obramre, i zaspi k'o letva, probudi se mahmuran, i onda ode na neku čorbu da se malo dozove. Nije dobro piti, znam ali kad se čovjek opusti i provede, pa ode na čorbu, i ona te razgali i pripremi za sijelo opet, i to je vala poseban ćeif, što jest, jest.
Droga je opasna, loša, znam ali kad se čovjek dobro sredi, pa ode na neku partiju dobru, pa ide lagani uvod neki lagani house, pa te diže postepeno, pa onda te ispali DJ u neku visinu na kojoj lebdiš dok te basovi i oni zvukovi što umantavaju dodatno lelujaju sa jednog oblaka na drugi, rukice u zraku podržavaju ritam, podržavaju vožnju muzikom koja te odvodi izvan problema svakodnevnice, imaš osjećaj da si u nekom klubu na Ibizi, na plaži, mjesec i zvjezdano nebo kao svjetlosni efekti svjetlucaju uz ritam muzike, svi su oko tebe nasmijani u dobrom raspoloženju, svi su prepoznali špicu, sve je super, sve je OK, idemooooo, hopaaaaa, bravo majstoreeee, pijucka se neko pićence, neka lagana mješavina alkohola i sokova na voćnoj bazi, kad te krene spuštat, odeš pa se popraviš sa haverom svojim, okice svjetle, samopouzdanje raste, dobro raspoloženje raste, i ode se kući lagano sa kezom zadovoljstva, ujutro se ustane, ode se na kaficu, i kulira se nakon dobro odrađene noći, jer ne zna svako na kvalitetnim drogama da se kvalitetno provede. Znam da nije dobro drogirati se, ali ako znaš putovati tim stazama, budeš lafčina pravi, i to je ono cijenjeno sada pravo, ne zna i ne može to svako ba.
Politika je kurva, ona kvari ljude, znam ali kada čovjek ode u politiku, pa se onda ono naući u njoj plivati, pa upozna ljude pomalo, od onih manjih ka većim, pa upozna velike ljude, pa ga oni pomiluju po glavi, i kažu mu da ga stranka prati, i da ima velike planove za njega, pa se čovjek tako okuražen trudi, daje sve od sebe, ide samo naprijed, nepokolobljivo, ka svome zacrtanom cilju, pa prođe jedne izbore, pa druge, pa jedan nivo vlasti, pa drugi, pa treći, pa te svi pozdravljaju, kako je komšija, selam gigante kako si mi, najjači si, nemože ti niko ništa, samo tako nastavi uz tebe smo, šta će oni papci ba, ti si za njih sve izmislio, nek’ je vala baš neko naš uspio u politici, nije mogao bolji čovjek od tebe napredovati, pravi izbor si buraz, kako ste šefe, niste ništa dužni to je od nas. Mislim politika promijeni čovjeka i njegovu okolinu, neko kaže na gore, neko na bolje, ma znam ali kad čovjek ima veliku platu i veliku poziciju, i svi ga vole, oni koji ga psuju bi potajno volili da ih on zavoli i da ih negdje uvali, dobar je to osjećaj ba, ono baš dobar pravo.
Opasno je ložiti vatru u šumi, može neki plamen zapaliti šumu i tako nanijeti nesagledivu štetu u prirodi i životinjskom svijetu koji tu obitava. Znam ali kad čovjek ode u šumicu, pa se fino parkira ispod nekog stabla, uz potok ako ima ikako, pa izvadi roštilj, pa ga fino pripremi, i raspuše kako ga samo mi znamo raspuhati, niko na svijetu ne zna bolje, pa se lojem dobro namaže rešetka, pa se sačeka da se ugalj fino razgori, ona žera samo, nema bolje žere na svijetu kao kad mi raspušemo roštilj, pa se onda na njega stave kobasice, roštiljske naravno, pa pljeskavice, pa ćevapi, pa bubrezi, pa krezla, pa kremenadle, pa ražnjići, pa se hljeb na to sve stavi da se fino ugrije, upije koju aromu od mesa raznih, pa se to sve iznese na sofru, pa se naspe piva da klokoće, ih, nema ništa ljepše, nek sva šuma izgori poslije ovakvog teferića. Znam da treba čuvati šumu, ali kad se roštilj dobro raspuše, nek sve izgori vala.
Nije dobro previše se sunčati, znam ali kad se fino izgori, pa se boja dobije, pa se obuće neka odjeća svijetle boje, pa se kontrast tamne kože fino vidi, pa te neko gleda ono kao blago njemu ili njoj, bilo se na moru, pocrnilo se, nema veze što će se to sve oljuštiti za par tuširanja, nije bitno, važno je biti latino neki period vremena. Može biti opasno pocrniti, može se fasovat rak kože, neka alergija, ali kad smo na nekoliko dana poput nekog Enriquea, dobro se osjećamo.
Ne valja brzo voziti, znam ali kad se stisne malo gas, pa adrenalin skoči, pa se špura ostavi, škripa kočnica, miris zapaljenih guma, pogledi koji te prate kako frajerski proliječeš bez straha od brzine, pa ga ubaciš u manju da ono mašina rukne kao neka zvijer koju zauzdaš bez straha. Brzina je opasna, može se nastradati, može neko drugi nastradati, ali kad se čovjek navikne na tu brzinu, na taj adrenalin, koji čini da srce lupa a strah nestaje, to je pravi muški osjećaj, džaba je.
Ne valja ogovarati, to je grijeh, i to pravi, znam ali kad se sjedne pa se uzme neko na zub, pa ovako, pa onako, pa on misli da ga djevojka ne vara, pa nju muž vara, pa ima on dugova, pa ima ona problema sa svekrvom, pa onaj pije, žena mu se sve pita kod kuće, onaj kocka, ona ide na botoks, onaj voli muškarce, pa se fino sve oguba, baš ono sa ćeifom. Ne valja, znamo mi to, ali vala nekad kad se nađe dobra raja, sa puno informacija, vala ima dobro da se o nekom drugom ispričamo, jer ili je bilo ili će biti, gdje ima dima ima i vatre, a gdje nema dima, zadimićemo.
Gubljenje vremena nije dobro nikako, besposlićaranje, šupljiranje, znam ali kad čovjek ima vremena napretek, šta drugo da radi, već da ustane kad ustane, bez obaveze i budilnika, lagano popije kaficu, pregleda internet vijesti, ako nema to, onda ima Avaz, pa onda doručak, pa onda lagano napolje na kaficu u nekom kafiću, šta ima, nema ništa, jesil’ čuo ovo, ono, kažu da će biti ovo kada se završi ono, kako je igrao ovaj, onaj, dobiće u finalu oni, šta će ovi, ih, da je meni te pare kako bih ja znao to potrošiti kvalitetno, vidi ovih budala odoše na posao, lako je onim što rade na budžetu, šupci su to ali ne bih se bunio da i ja tu dobijem neki posao od recimo 10 do 2 sata da radim dnevno, pa onda na drugu kaficu, pa priča o svemu i svačemu, listanje novina opet, ali od kraja sada, i tako cijeli dan, i svaki dan, šta ćeš, ima se vremena za šuplje. Nije to dobro, bolje je korisno iskorištavati vrijeme, ali kad se organizuje nerad, to je nešto super, laganica cijeli dan, fino ga o'ćeifiš, bez sekirancije i briga, kud ćeš bolje.
Cigare su otrov, nikotin, katran, Bog zna šta sve stavljaju u nju da te navuku, nema na šta loše ne utiču, piše na njima sve, znam ali kad ti nju krehneš, pa onaj prvi dim, ta umiljata mješavina svih tih štetnih dobrih sastojaka, pa onaj dim uvučeš duboko, pa ga onda izdahneš sa užitkom, oko sebe, gledaš u onaj dim kako lagano odlazi, isto kao i tvoji problemi, odoše kao dim, nestaju lagano, osjećaj zadovoljstva se širi tijelom, opušta se čovjek, nema ništa jednostavnije na svijetu, i jefitinije a da čovjeka moža tako fino nezdravo opustiti, a i ako čovjek zna pušiti ono frajerski, to je još bolje, poslije ručka, poslije parenja, na plaži pa kad ispušiš baciš opušak fino u more da ne bi ko stao u njega i opržio se, pošto svijet hoda i bos po moru. Šta ćeš, nije zdravo, ružna navika, smrdi, ali nema toga ko bi mogao čovjeka odgovoriti od šiljka i kafe, to je taj ćeif ba, to smo mi, samo mi znamo sa šiljkom i kafom, uz luksuz čaše vode, i Avaza, sjediti pola dana i ćeifiti, nema dalje kakav je to nezamjenjivi osjećaj zadovoljstva i rahatluka.
Nije dobro negativno, nezdravo, nije dobro brzo i vatreno, nije dobro nesvjesno i neradno, znam ali kako drugačije, navika je to, takva nam nafaka, valja izdurati sve, mora se čovjek malo i nekako odmoriti od svega, ima toga svugdje, nije samo kod nas ovako, ima toga svugdje, nigdje nije idealno, to je nama došlo od tamo.
Budi pametan, išao si u školu, dijete si sa asfalta, imaš uličnu školu, nemoj biti budala i mahnit, mani ba, ne zaliječi se, proći će i ovo, vidjećeš, samo polako, sve dođe na svoje, ne uzimaj srcu, pusti to ba, hajmo mi sjest’ malo, opustit’ se, ma znam ali ne može tako zauvijek, ne može jedno te isto zauvijek, pa i cafetin na kraju ne pomaže, mora se uzeti nešto jače, lexaurin, apaurin, morfij, nešto uzeti pa se oduzeti.
Eto, tako je to kad se miješa dobro i loše, tako je kako je, i šta se tu može, svemogući Bože, razgali nam duše, popravi nam stanje, jer mi kako radimo, možemo napraviti samo veće …..
(Autor teksta: E.H)