Nakon nedavnog teksta o Kemalu Kulinu iz Visokog koji živi u nehumanim uslovima u centru Visokog, odlučili smo se ponovo posjetiti ovog čovjeka koji je u ratu izgubio sina jedinca, a nakon rata i ženu, te tako ostao sam bez igdje ikoga. Ovaj put smo Kemala zatekli na balkonu njegovo stana u naselju Luke u Visokom. Ovaj put je Kemal mogao i razgovarati s nama, ali razočarenje nije krio. – Zahvalan sam na svemu što ste učinili za mene, a posebno sam zahvalan dobrim, običnim ljudima, koji su dolazili i svako na svoj način pokušali da mi pomognu. Od zvaničnika, ali i od ljudi iz Centra za socijalni rad Visoko nije bilo ni traga ni glasa. Iz Centra za socijalni rad su došli da me obiđu, da pitaju kako sam, pozdravili se, pitali i otišli, bez ikakve pomoći – ističe Kemal. Nakon teksta koji smo objavili javile su se i žene iz Udruženja „Visočke sevdalije“ koje su ostale zatečene viđenim i na svoj način pomogle Kemalu. Očistile su stan i pokušale Kemalu barem malo olakšati život, tako da je stan u boljem stanu, a i žohari i miševi su prošlost. – Još jednom se moram zahvaliti običnim ljudima, oni dođu, donesu mi koliko su u mogućnosti, pomognu i ne žele to isticati. Najveća briga mi je zima koja dolazi, struje još uvijek nemam, kao ni vode, a zima je sve bliže, tako da se za ovu zimu bojim i mislim da ću je teško prebroditi u ovim uslovima – istakao je na kraju posjete Kemal Kulin. Kemal Kulin živi u Visokom, u naselju Luke, a svi oni koji pročitaju ovu priču Kemalu mogu jedino lično pomoći dolaskom na adresu naselje Luke 3/3, jer osim struje i vode, Kemal nema ni telefon na koji bi se javio.