Poznajem g. Hajnla kratko vrijeme, ali dovoljno dugo da bih spoznao da je pošten i pravedan čovjek, da poštuje drugo i drugačije, da je slobodouman intelektualac, da ne da barkati u svoje – naše – bosansko i bošnjačko. I – znam kako je u toj obrani vrlo hrabar.
Lanjskog ljeta, u Sarajevu, g. Hajnal mi je rekao:
“Ne bih se želio petljati u pitanja islama uopće, a baška u Bosni. Tu je Bedrudin Gušić, tu su i drugi muslimani intelektualci, pa neka se oni time bave, neka svako čisti u svojoj avliji.”
Pitanje nedopustivog ataka na stećke – koje niko ne dira stoljećima – je također pitanje iz Hajnalove avlije i s te strane mu treba biti zahvalan što avliju pokušava pomesti. Jer, to je i visočka, a naša – bosanska avlija!
Marjan Hajnal čisti u svojoj avliji od kako postoji.
Njegov je život ugrožen u Izraelu baš od onih koji bacaju fosforne bombe na Palestince.
Ne jednom, javno je ustao u obranu baš tih i tako ugroženih Palestinaca. To ne može svako ko živi u Izraelu. On javno diže svoj glas protiv nasilja nad Palestincima, ali i nad Bošnjacima muslimanima, koje smatra braćom po patnji i po rodu. Hajnal se bori protiv nepravdi, a najveću nepravdu čine sebi muslimani Bosne jer oni pokušavaju pobjeći ne samo od dušmana, nego i od Bosne i od islama – riječju od sebe.
I ovaj vandalistički ispad u Visokom je potvrda toga ataka na nas same muslimane – ako mu se odlučno ne suprostavimo. Nije dovoljno reći “Ma pusti budalu!” nego budalu u ludnicu strpati.
Hajnal odlazi u Srebrenicu, da bi se poklonio onim koji leže na velikom mazaru – onim koji su na bigajri hak pobijeni kao državljani RBiH. Hajnal iskreno žali.
Dok političari i ulema liju krokodilske suze za jeftine političke poene i dobre pare (gdje je mnogo suza, tu je najviše para!!!) – Hajnal se javno bori za povratak u život Ustava RBiH, što je najveća satisfakcija za žrtve – muslimane. RBiH je amanet koji su nam ostavili nevino pobijeni.
Dok političari gledaju kako Cerić umotava te nevine žrtve u vjerske zastave, umjesto državnih, Hajnal razvija u četničkoj RS zastavu s ljiljanima koju Cerić i co. zabranjuju u Potočarima. Svaka može, e ona s ljiljanima ne mere! Jer, to je zastava dražave RBiH koju Cerić ne prizna. On prizna RS i uzda se u Bošnjakistan gdje bi bio slavljen kao Otac nacije, a ustvari njen grobar.
Ko prati makar i površno Hajnalov rad, to mora znati da je on iskreni borac za RBiH, koja je jedini spas za muslimane Bosne.
Hajnal (za razliku od naše uleme koja bi makar nekada mogla napisati koje pismo svojim pulenima u vrhu vlasti) piše oštra pisma predsjedniku Izraela Peresu što se druži sa onim primitivnim seljačinom, Dodikom, kabadahijom i postakom koji najveći oslonac ima baš u Sarajevu, među onim din-dušmanima koji se guraju u prve safove i uče El-fatihu na TV-džennazama za manje od pet sekundi, a odmah su uz Reisa kojemu takve prilivode i licemjeri ne smetaju…
Nisam pročitao da se iko drugi iz Sarajeva tako žestoko usprotivio Dodikovim paralelnim vezama sa Izraelom, a ministar vanjskih poslova, njegov pajdaš Lagumdžija nije, sigurno; mora da je Hajnal i njima trn u oku, jer on se jeste usprotivio i Dodiku i njegovim pajdašima, a i Peresu, kojeg je ujagmio prostak Dodik, umjesto po patnji koju su muslimani preživjeli – neko od njihove uleme i političara. Tako, umjesto krokodilskih suza za Palestincima (koncerata koje organizira Cerić) mogli su svojim vezama sa Peresom utjecati makar zehru na Izrael da primijeni svoju politiku prema Palesticima. Bog bi im upisao to kao hairli djelo i da su pokušali! Ne može se brinuti o Palesticima neko ko se ne brine o svim narodu, a Boga mi koji unosi razdor među muslimanima Bosne – uvozom vehabizma.
Cerićevi puleni idu ruku pod ruku i ruše nam i ovo malo Bosne što je ostalo, a IZ šuti. Uzdaju se u Cerićev fildžan i u kojoj bi laž da nam je Turska mati – postala istina, dogma. Ma, ni Turcima nisu smetali stećci, a ni crkve, a oni nam donijeli islam!!!
Lagumdžija nam postavlja kriminalca za šefa policije, a muslimani šute, mislim na one iz vrha IZ. Šutnja je odobravanje. Ali, čim Hajnal zucne, argumentirano, eeee, ne mere to tako. Ti si Jevrej, Ti ne živiš u Bosni, nego među onima koji ubijaju Palestince, poruke su koje se mogu pročitati kao reakcija na njegovo protivljenje uklanjanju stećaka u Visokom.
Mi u RS, koji se usudimo vratiti, živimo u apartheidu.
Baš o tom i takvom životu nedostojnom životinje, pisao je lani u “Avazu” Marjan Hajnal. Ne sjećam se da se IZ iskreno pozhametila da to ne bude tako.
Cerić javno prizna zvanične vlasti u Banjoj Luci, kako on tako i ulema – što je priznanje genocidne RS, čime se negira genocid, i izjavama i praktično. Muftija bBanjalučki ide brže I od Dodika. Na oficijelnoj stranici Rijaseta stoji adresa muftijstava, a banjalučkoj je na poštanskom broju 51.000, baš onako kako je Dodik zamislio. I mi šutimo! IZ šuti. Kad neko progovori, popljuju ga novokomponirani muslimani.
Nisam čuo Tihića da se usprotivio Dodikovim vezama sa Izraelom, šuti i onaj mufljuz Izetbegović, a zube ne objeljuje Dodikov ministar vanjskih poslova Lagumdžija. Po Bosni se viju crnio letnički barjaci, a Ministar četničke sigurnosti ne da to reći.
E ti u Sarajevu su naši najveći neprijatelji, a i Mustafa Cerić im je ceribaša. Oni su njegovi izabranici! On nas ubjeđuje kako je Bosna postala onda kada je Fatih pokorio Bosnu i “donio” nam Islam, pa mi – tako, ćiri bu ćiri ba, postadosmo Turci, a Turska nam mati.
Tu Cerićevu opaku i lažnu misao čitamo i na onom ospkurnom visočkom plakatu o uklanjanju stećaka!
Jer, stećci se ne uklapaju se u islamska pravila!
Vehabizam je Cerićev import.
Ljudi po džamijama ne mogu serbes klanjati od njih. Mogli smo bez vehabija tolika stoljeća, što će nam sada!
Cerić je bio i ostao gladan para, za pare nam je uvezao i vehabije; od IZ napravio društvo jednog lica, uveo IZ u tešku krizu svojim marifetlucima, osiromašio muslimane – jer je obnovu džamija ispostavio njima, a ne rušiteljima, i naveo jažvu na Dodikov mlin jer Cerić se bori za Bošnjakistan. Dok je RS, i Bošnjakistan ima šanse! Cerić se potrudio da Bošnjaci ostanu zatucani džamijski, a ne svjestan državotvoran narod. Njegov Bošnjakistan je smrt za Bošnjake, a nagrada Dodiku i onima koji su htjeli zatrti din u Bosni i muslimane same. Ali, eto, Dodik nije neki problem, Cerić zamalo marifetlucima doživotni Reis – a problem je taj Hajnal, koji se usudi progovoriti kako stećke ne treba barkati – a ja dodajem – jer su oni stariji od Islama, kojeg u Bosnu nisu donijeli Turci kako nas Cerić obmanjuje, nego neko drugi, prije Turaka!
Bosna je imala povijest i prije Islama, kakva god da ta povijest bila, naša je! Dio starinskih običaja nije suprotan islamu. Uostalom, Bošnjaci su listom prelazili na Islam jer je bio blizak i po simbolima koje su i sami „kovali“ na stećcima.
Nisam čuo da se iko iz IZ usprotivio Cerićevoj darežljivosti prema barbarima. Evo primjera: u Diviču kod Zvornika četnici srušili džamiju, pa na njenim ruševinama podigli crkvu. Muslimani hoće da podignu novu džamiju, a Kačavenda traži 370 hiljada KM da crkvu ukloni i – Cerić mu daje – NAŠE PARE, bez pitanja. Niko od muslimana se ne buni toj amnestiji zločina pljačkom muslimanskih para; na otvaranju džamije, tamošnji imam kaže kako se muslimanima strpljenje isplatilo. Ma muslimani su opljačkani, ali ne smiju pisnuti hodžama koje svugdje oko sebe imaju halku odanih, nečasnih, poslušnih koji će insana prava zdrava ocrniti i proglasiti din-dušamaninom. Čast finim hodžama, ali malo ih je.
Hajnal i svako ozbiljan i trezven čovjek ovaj incident sa plakatima u Visokom – uzima ozbiljno.
U Njemačkoj je krenulo sa knjigama, spaljivane su na lomačama. Pa, zar se nije ljudski pobuniti protiv protjerivanja stećaka iz Visokog jer to može biti početak protjerivanja svega i svakoga ko se ne uklapa u Cerićevu sliku Bošnjaka i Bosne! To je nedozvoljivi pokušaj retuširanja istorije.
Koliko znam, Ceriću nisu smetale piramide u Visokom, ali eto, njegovim pristašama smetaju stećci, a onima tamo u Egiptu smetaju njihove piramide, jer su one protivne islamu. Ceriću nije smetao ni Mubarak, ni Ghadafi. On voli miris novca. Lahko se odrekao i Mubaraka i Ghadafija, pa zar se neće odreći i visočke piramide i stećaka – za svoj džep, a za našu nesreću! Što je najgore, to je politika koja negira i Islam i nas bosanske muslimane. Osim po geografiji, Cerić ih ne spominje u svojoj Deklaraciji europskih muslimana koju je neovlašteno u ime njih napisao da bi uzeo koju paru od Zapada. I – niko da se pobuni protiv te podvale, protiv pacizizacije muslimana, pogotovo bosanskih!
U Njemačkoj je počelo sa knjigama, a završilo sa 6 miljuna pobijenih Židova. I za Hitlera govore da je bio lud, govore i za Busha, isto tako i za Karadžića; normalno je da je luđak i taj koji je polijepio taj proglas o uklanjanju stećaka, ali je i normalno da na tu budalaštinu reagira svako PAMETAN i odvažan čovjek i ne da budali da se razmaše, jer što jedan budala pokvari, stotinu pametnih ne popravi…
Ovo u Visokom je probni balon.
Sjećam se probnih balona u Mrkonjiću, Šipovu, kada su četnici izašli na javnu scenu i kada sam to objavio na TVSA. Umjesto da mi zahvale što im otvaram oči, moji susjedi muslimani su me okrivljivali kako im remetim fin život sa – četnicima. Mene su četnici otjerali prvog (ne stigoše me ubiti, na žalost muslimana!), ali su upravo ti i takvi četnici koje sam pokazao na TVSA, otjerali i ostale, pa sad nema ni jedan promil muslimana u Mrkonjiću (Varcar Vakufu). Što nisu uspjeli protjerati četnici i ustaše, učinila je SDA! /SDA = IZ/ poslije Daytona.
Islamska zajednica koju je vodio Cerić nije prstom mrdrnula da bi spriječila naum SDA da isele muslimane iz Mrkonjića i to na kraju rata, u decembru 1995. nakon što su preživjeli i četnički i ustaški teror. Evo sada IZ i obnavlja džamiju u Mrkonjiću, poziva muslimane da se vrate, ali poziv je zakasnio makar petnaest godina jer muslimani su prodali doslovno i didove mezareve u Mrkonjiću, a vakuf su sveli na fildžan veličine.
Kada javno zahtijevam da džamije obnove one vlasti koje su je i srušile, hodže ne daju pisnuti. A kada dobiju od RS 150.000 maraka za obnovu te džamije u Varcar Vakufu, onda ne daju progovoriti da su dobili, kako bi izmuzali pare od muslimana.
Tamošnji hodža me tjera sa gradilišta iako imam muftijinu dozvolu za snimanje, iako zna da sam novinar, iako zna da je vakufsko opće dobro, a kada ga ne poslušam, hodža me javno “nabije na onu stvar”. Ne pročitah da je na taj vulgarni ispad, na to nedopustivo primitivno ponašanje na temeljima srušene Božje kuće ozbiljno reagirao iko od uleme, osim muftije Banjalučkog koji ga je munafički zaštitio – izmislivši priču kojom pokušava pravdati hodžu – priču koju ne bi ni mazlum prihvatio.
Zato, poštovani g. Hajnal, pišite i samo pišite, ne obraćajte pažnju na one koji Vam spominju mjesto boravka kao glavnu činjenicu u pokušaju dikriminacije. Neka Vam je Istina draža od najdražeg prijatelja! Ona nas samo može spasiti. Neka vaši vajni kritičari dematiraju činjenicama ono što pišete, ako mogu. I, nemojte kočiti samog sebe anutocenzurom. Nema tabu tema!
I – još jedan kratki dodatak: prošle godine g. Hajnal mi je došao nakratko u posjet.
Prvo što je predložio bilo je da posjetimo mjesto gdje je bila Mustafa-agina džamija. Potom smo otišli do Spomen-muzeja ZAVNOBiH-a gdje smo razvili zastavu s ljiljanima. Bili smo izloženi prijetnjama hapšenjem, a meni su četnici napravili štetu na imovini, kažnjen sam sudski, a svaki dan me poprijeko gledaju, krvi bi mi se napili. Lajali su kao bijesni psi i na g. Hajnala.
Takav patriotizam nije, nažalost, svakodnevna pojava kod nas Bošnjaka – muslimana kojima se prsa plave od busanja koliki su muslimani i koliko im je draga Bosna.
Nema Bosne bez stećeka, a teško da će biti i islama; džamije nikad punije, a nikad više pljačke, nemorala, lopovluka, hinle, nepravde, primitivizma – baliluka!
Na kraju jedno pitanje za političare i ulemu: Nije li ono klanjanje u Parlametu RBiH, pokraj hale, bio poziv Karadžiću da nas pokolje uz odobrenje ostalog svijeta koji se pobojao mudžahedina u sred Europe. Da su makar još jednom klanjali u Paralmentu, ne bih pomislio da su davanjem Karadžiću nagrade za ganeocid u vidu države – RS – ustvari krčili puta ka svojoj fildžan državi, Bošnjakistan po sistemu jedan vođa, jedna vjera – partija, što bi značilo kraj i smak za Bošnjake muslimane.
Plakat u Visokom je dokaz te i takve politike.