Mnoge vijesti postanu interesantne kad se izvuku iz sahare zbivanja, kao pričam ti priču, ako ih nema negdje na čagetu kao dokaz istinitosti. Da bi bilo istinito mora biti i davno opisano. Neko ko ne razumije vijesti može ostati uskraćen za vjerodostojnost podataka. Upravo zato je lijepo naći stare tekstove kao svjedoke zbivanja. Da li će zapisi odgovarati nekome, zavisi od njegovog interesa za istinom, ali isto tako i ne odgovarati u smislu navođenja istine kao želje za neistinom. Dobro je imati čage kao i naraciju kako bi mogli jednostavno doći do uporednih podataka sa dva popisa stanovništva. Onda, nekad davno, napisalo se da ima toliko i toliko živućih insana i ništa više, a danas na našu žalost, postoje i dopune koje nas ne čine radosnim.
Nekad smo kao Srez bili toliki koliki smo bili, pa nam se nameće misao, što više rastemo kao zajednica sve više gubimo ugled i propadano u opšte stanje beznađa, živeći od sadake koja treba da nas uvjeri u naš identitet i integritet kojeg smo bili svjesni davnih dana što potvrđuje pisanje učitelja Franje Murgića.
NAPISAO FRANJO MURGIĆ 1899. godine
“Ova je građa iz Visokoga u Bosni, okružje sarajevsko, kotar visočki, a gradska općina u Visokom. Visoko se pruža do srhiriskog potoka pri na sjeveru, sa zapada do balibegovićkog potoka, pram jugu do na Ulakovac (Ulukovac), na sjeverozapadu do na Grad, a na istoku do poriječke džamije.”
Definisanje položaja Visokog nije baš dobra strana učitelja Murgića ili mu je kazivao neko ko nije poznavao strane svijeta. Međutim, podaci su interesantni jer se navodi da je položaj Visokog određen prema podacima kako je navedeno otomanskim izvorima. Bitan podatak za današnje vrijeme. Tako se je računalo za otomanske vlade po tzv. tefcimi (granica). Domaći Judi, podale (dalje) komšije, a i službeno zovu mjesto Visoko. Mjesto je razdijeljeno na pet džemata, a džemati imaju sela.
Džemati jesu: Hadži Ibrahim mahala, Serefudin, Hadži Muruvet, Hadži Hasan i Alaudin.
Hadži Ibrahim ima dva sela Zbije i Grad. Serefudin ima Čekrčiće, Balibegoviće, Banjer, Kulu Banjer i Ozrakoviće. Hadži Hasan ima Taukčiće. Alaudin ima Arnautoviće, Muliće, Gornje Moštre. Hadži Muruvet ima Topuzovo Poje, Muhašinoviće, Biskupiće i Srhine. H. Ibrahim vuče se s Grada do na Krstac više Zbija, do Bariera i Čekrčića i unutra do Serefudina, naime od sjeverozapada pram zapadu, pa se okreće pram jugu. Serefudin vuče se od ispod Grada od sjeverozapada, pa ide pram zapadu i pram jugu i đenesa (graniči) s Hadži Hasanom i H. Muruvetom. Hadži Hasan đenesa s Alaudinom, H. Muruvetom i Serefudinom. Alaudin počinje od zapada i ide na sjever.
Po statistici od 22.4. 1895. broji samo mjesto Visoko 3.897 duša, doćim gradska općina sa tim džematima i selima 5.130 duša broji. Zbije broji 138 stanovnika, Banjer 218, Taukčići 48, Arnautovići 136, Mulići 158, Gornje Moštre 122, Topuzovo Poje 122, Muhašinovići 81, Biskupići 67, Srhinje 205.
Po kazivaniu Ahmet-čauša Hudinovića (vjerovatno Kudinovića) i prosjaka Halila (prezime neću navoditi jer nije fer).