Ne znam je li dobro imati pozitivan odnos s komšilukom ili okretat od svakog glavu. Koliko je dobro uopće s nekim ostvariti kontakt, biti brižan i pažljiv? U pogan jezik sam se uvjerila jučer i ne mogu vjerovati kako pogan narod živi u Lukama. To svako o svakome sve zna. Nijedna djevojka ne valja, svaka je izvikana od ženturača koje nikad nisu mogle da kihnu ispred svog nosa jer su zatucano odgojene, živjele u ćošku i čitav život im se svodi na izmišljanje. O svakom se kopa prljav veš (izmišlja se po komšijskim pragovima i kroji moć življenja). Razumijem da dosta ljudi nema spostveni život i zaista s moje strane gledišta meni je logično da čačkaju po tuđem, po onom koji je „životan“.
U Lukama ko nema žalozine na prozoru, izolovane zidove, nadrljao je, oplest će prvi komšija po njegovom životu čim vidi da je prošao pored prozora. Skrojit mu biografiju dok tipka broj slušaoca novog trača. Ma to ide k'o mlijeko kad krene rečenica. Najveća tragedija je u tome što ljudi koji imaju ponos, koji su sve sebi u životu svojim radom i poštenjem zaradili, nakači mu se komšijski dugi jezičina na vrat. Kad se neko napravi pametan, što bi se reklo u narodu ‘opali ga huja’ i krene od vrata do vrata da raskopa, da vuče za vratove, ko je tačno za njega šta rekao, tada niko ne zna ništa, uopšte nisu ništa čuli, drhte, strepe. Znaći KUKAVICE, JADNICI, BJEDNICI, PAĆENICI.
Mene za vas baš zaboli „K“urije oko, šta mislite, šta ćete novo da smislite, ali mi je žao onih ljudi kojima je ponos i moral sve na svijetu, kojima je poštenje prezime, a ime istina. Žao mi je njihove sekiracije, njhove brige. Šta, želite da im poremetite život dan-dva? I šta onda nakon toga oni žive SVOJ život, a vi i dalje vaš jadni na prozoru. Imam tehničku zamjerku na komšiluk u Lukama, vi uopšte niste moderni, vaše informacije nemaju pokrića. Imate grešku, ciljam na grešku kao na primjer, kada mislite da je krompir dobar, a kad ga ogulite u njemu crv veći od vašeg mozga. Očni vid vam se mnogo pogoršao, uši vam ne čuju kao prije, a niste nešto ni s fizičkom spremnošću. Nemate nikakva MODERNA pomagala pri izučavanju komšijinog života.
Moj apel ide na adresu odlučujuće ustanove, da formira dodatni budžet za komšiluk ili da se napravi humanitarna akcija prikupljanja novčanih sredstava za opremanje prozora i balkona, kakav? Sad ću vam sve fino ispričati. Ovako, ipak je 21. vijek, morate biti moderni, jednostavno morate, samo nas brukate. Naime, molim sve zainteresovane da pozorno čitaju naredne rečenice. Da bi svaki komšija prenio informaciju, njemu su potrebne određene naprave kao što su dvogled, povečalo, TELESKOP, mikroskop, četkica za otiske, prah za uzimanje otisaka, hemijska sredstva za izučavanja podudarnosti DNK. Kamere, antene, pa toki-voki (isključivo Motorolin)…
Molim čak i policiju da komšijama koji se bave ovom aktivnošću dopuste uvid u „privatne podatke“ MUĆENOG (Mućenik- komšijski objekat izučavanja). Kada se ako Bog da ispuni ova moja želja, kada se pokrene ova fascinantna akcija, ima da budemo napredni, ma šta napredni, prvi u svijetu ćemo biti po komšijskom traču, ali kakvom, pa PROVJERENOM, DOKUMENTOVANOM, tako će i policiji lakše biti u rješavanju prekršajnih slučajeva.
Zašto je ova moja ideja vrhunska?
Pa zato što će se znati je li komšija sa 3 sprata ima 2 para različitih šoljica i da li je slućajno razbijen koji tabačić pa „krnjava“ šolja iznešena. Znat će se ko sve ima „civare“ pa mazija drva od penzinera. Dvogledom će se moći otkriti izgled vozača „civara“, otkrit će se i njegov saućesnik, ta famozna debela žena. Znat će se ko pljačka stanove, pardon znat će se ko je „dojavljivač“ PRAZNIH STANOVA. Znat će se također čija žena kod kojeg komšije provodi vrijeme kad joj je muž na poslu, a njegova žena na poslovnom putu.
Znat će se ko nema ništa u frižideru sedmicama, al puši marlboro.
Ma svašta će se saznat.
Sad zamislite balkone opremljene teleskopima, ovim ostalim pomagalima, zamislite jedan istraživački studio na balkonu. To svjetle tipke u mraku za lakše tipkanje, to neke boje, lampe, prigušena svjetla… U pozadini matrix kodovi i jedna babetina za laptopom koja sve to tipka…
Sad će Nova godina, pa ću napisati pismo Djeda Mrazu, pa mi možda on ispuni ovu želju, ako se već ne izglasa budžet za komšiluk, skupi donacija i slično. A MUĆENIKE molim da promjene svoj lični opis i kupe žalozine i oblože stan čelikom za nepropuštanje zvuka, šta ćete, tehnologija napreduje, ljudi moraju biti moderni.