Što se sredstvima Elektroprenosa ne jačaju institucije BiH? Svi znaju za slučaj prijetnje direktora SIPA glavnom tužiocu i svi šute, kao da tako treba, kaže u intervjuu za Oslobođenje Šemsudin Mehmedović, državni parlamentarac.
S obzirom na to da je sjednica Predstavničkog doma PS- BiH odgođena, kakve su šanse da u sljedeću godinu uđemo sa privremenim finansiranjem bh. institucija?
Vrlo je vjerovatno da ćemo u 2014. ući sa privremenim finansiranjem, bez obzira na uslove MMF-a, kako to kažu ovi iz vladajuće strukture. Očigledno je došlo do nesuglasica u provođenju sporazuma SNSD-a i SDP-a, odnosno Lagumdžije i Dodika, jer je prvi sve dao što se dati moglo za račun svog ostanka u vlasti i fotelji ministra vanjskih poslova, a Dodik hoće još. Kad pogledate zadnju godinu, vidjet ćete da je sve dosadašnje ustupke koje je Dodik tražio, Lagumdžija ispoštovao.
Koji su to?
Evo: Vijeće Regulatome agencije za komunikacije, Ured za žalbe, fiskalni okvir koji državu osiromašuje za račun entiteta, jer državni budžet nije rastao ni marku, dok su entitetski rasli i po 30 posto, Elektroprenos… Ima još. Ono što zabrinjava jeste da nema kraja ustupcima. Kraj je godine, budžeta nema ni na vidiku. Čim su klubovi dostavili masu amandmana, shvatio sam da nema političkog dogovora u vezi s budžetom. Amandmani SNSD- a zapravo umanjuju snagu institucijama koje žele rasturiti, u prvom redu to su Ministarstvo odbrane, potom Sud, Tužilaštvo, one agencije za koje SNSD smatra da ne trebaju djelovati na nivou BiH. S druge strane, Lagumdžijin krug je uložio amandmane kojima želi na jedan politikantski način pokazati da se oni zalažu za odbranu, institucije pravosuđa, što zapravo ne pokazuje njihove iskrene namjere da jačaju te institucije, već se žele javnosti prikazati kao borci, a već imaju dogovor da se ne smije premašiti fiskalni okvir od 750 miliona izvorno sa jedinstvenog računa BiH.
Diktat iz Srbije
To dovoljno govori o toj političkoj opciji, koja je, smijem slobodno reći, Bosnu i Hercegovinu u zadnje četiri godine vratila unazad i zaustavila evropski put na jednoj kritičnoj tačci. Svima nam je bilo jasno već ranije da BiH neće dobiti datum za pregovore sa EU prije Srbije. Evo, Srbija ga je dobila, šta se sad čeka?
Zašto je to bilo jasno?
Zato što politički faktori iz RS-a zapravo provode politiku koja im se diktira iz Srbije i na neki način od ruske Federacije. Očigledno je da se širenje NATO-a i EU želi zaustaviti i slučaj Ukrajine je to jasno pokazao. Suviše je blizu NATO-ov raketni štit ruskoj Federaciji, što ukazuje na to da se politički ciljevi velikih sila, nažalost, prelamaju preko naših leđa. Naš NATO-put je veoma upitan po izjavama predstavnika političkih stranaka iz RS-a, koji su zapravo samo glasnogovornici politike Srbije i ruske Federacije.
Da li zbog toga imamo i četiri prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH, u isto vrijeme, u parlamentarnoj proceduri?
To pokazuje daje nešto dogovoreno između Lagumdžije i Dodika i oko izbora. Da li je to urađeno na način haj’mo napraviti konfuzno stanje u kome nema izlaza, pa ćemo reći da je jeftinije spajanje općih izbora sa lokalnim, što znači odgađanje izbora i katastrofu za ovu zemlju, jer očigledno je da im obojici trebaju bar još dvije godine za obračun sa političkim neistomišljenicima koji mogu ugroziti njihove izborne rezultate. SDP-u je stalo da uništi SDA, a SNSD-u da uništi SDS.
A HDZ-u BiH?
HDZ ima jednu posebnu ulogu i njegov odnos spram države je zapravo sličan onom iz vremena Boban – Karadžić, jer Čović vrlo vješto koristi političku snagu Dodika, odnosno mehanizme koje on ima – blokade na nivou BiH. On je privolio na neki način Dodika da ih koristi i u pridobijanju političkih ciljeva za račun HDZ-a. Svaki istup Čovića ide u prilog Dodiku i obrnuto. HDZ-u BiH bi godili izbori da uđe u vlast, ali zarad političkog interesa Mostara, dobijanja trećeg entiteta na mala vrata, hrvatskog kanala, Travnika… vjerovatno smatra kako mu je bolje da to riješi i da na sljedećim izborima zakuca pobjedu, pa je očekivati da i on to podržava.
Sad više ne vrijedi fraza “legitimni predstavnici hrvatskog naroda”. Ostao je samo Čović…
Šta znači legitimni predstavnik hrvatskog naroda? Onda nama izbori ne trebaju, neka Hrvati biraju svog predstavnika, Bošnjaci svog, Srbi svog i da ih sastavimo kao što to rade po određenim kafanama i banketima. Ono što je zabrinjavajuće jeste što mi nemamo u BiH parlamentarnu demokratiju. Davno su centri moći izmješteni iz institucija, parlamenata, pa i iz Vijeća ministara BiH. Šta može danas predsjedavajući Vijeća ministara učiniti bez da pita Čovića, indirektno i Dodika i Lagumdžiju? On ne smije niti jednu odluku donijeti i potpisati bez konsultacija s njima. Dobro se konsultovati, ali nema odgovornosti u smislu zakona ni Dodikove ni Čovićeve.
Ima li Lagumdžijine?
Naravno da ima. On je zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i on će sigurno odgovarati zbog svih ovih blokada koje država ima otkako je on na funkciji. Naveo sam nekoliko zakonskih rješenja kojima je zapravo BiH izgubila kredibilitet i snagu u međunarodnim odnosima, upravo zbog politike koju vodi Zlatko Lagumdžija.
Zbog čega vodi takvu politiku?
Nema racionalnog odgovora, osim da mu je cilj da ostane u toj ministarskoj fotelji i da bude on prvi u Bošnjaka da se nešto pita.
Ima li finansijskog interesa?
Naravno. Tu su ekonomski interesi prevashodno, jer ukoliko on ne bude donosio odluke i ne bude se pitao, nema para. Hidroelektrana na Drini, Elektroprenos, telekom-operatori o kojima vrlo rijetko i novinari govore, a svi znamo ko je tu i na koji način dobio dozvolu preko dosadašnjeg direktora Regulatorne agencije za komunikacije itd. Uglavnom su ti akteri povezani i na ključnim su funkcijama u BiH.
Šta je bio motiv SDP-a i Lagumdžije u predstavi usvajanja čitavog seta antikorupcionih zakona?
Svjesni su oni da takva vrsta zakona ne može proći, ne može je prihvatiti demokratska javnost, ne samo u Bosni i Hercegovini već ni Evropi. Vidjeli ste stav Evropske unije o tim zakonima.
Jesu li to zaista antikorupcioni zakoni?
Pogledajte nadležnosti Agencije: njome bi zapravo diktirao neko u komitetu, ko bi nazvao telefonom i rekao oduzmite imovinu tom i tom i onda neka on dokaže da li ju je legalno stekao?! To je komitetski način odlučivanja i to je partijska agencija. Možete zamisliti šta bi radili nekom ko im se ne sviđa? Borba protiv korupcije mora biti borba svih nas, ali tako da svi budemo jednaki pred zakonom, a ne da oni iz SDP-a budu jednakiji.
Imala je Delegacija EU u BiH mišljenje i o Elektroprenosu, pa ništa?!
Jasno je da trojac Dodik – Lagumdžija – Čović puno ne zazire od bilo kakvih stavova Evropske komisije, ali ni Evropska komisija nije iskrena prema ovoj zemlji.
I EU je rekla da su antikorupcioni zakoni loši, a Komisija ih je pohvalila.
Dobri su zato što ih predlažu socijaldemokrati. Ako su socijaldemokrati Dodik, Čović i Lagumdžija, onda sam ja socijaldemokrata na kvadrat. Veći sam socijaldemokrata od njih jer oni pod plaštom socijaldemokratije žele ostvariti vlastite interese. To nije socijaldemokratija. Oni prave elitističko društvo koje nama ne treba. Nama treba koliko-toliko izjednačena socijalna slika, a ne enormne socijalne razlike. Mi nemamo srednjeg sloja uopće.
VSTV ne poduzima nikakve mjere u okviru svojih nadležnosti, a trebali bi ako zaista žele očuvati dignitet sudija i tužilaca. Svima nam je poznat slučaj Diane Kajmaković, koja svjedoku išareti gdje će ostaviti torbu sa parama, o aferama Čavka da i ne govorim. Treba li BiH takve tužioce i šta je onda argument protiv Dodikovih napada na Sud i Tužilaštvo?
BiH, nažalost, sada trpi posljedice reforme pravosudnog sistema, provedene za vrijeme Alijanse za promjena. Tada je jedan “kadrovski potencijal” Alijanse implementiran u pravosudne institucije i danas imamo takav potencijal kakav imamo. I svi mi u BiH to trpimo. I ja sam za reforme, ali ne iz pobuda o kakvima govori Dodik. Kada razgovarate sa sudijama i tužiocima, oni kažu da su nedovoljno plaćeni da bi toliko radili. Mi smo zemlja izašla iz rata, sa velikim brojem predmeta, zemlja koja je pravno neuređena i normalno je da oni imaju mnoštvo neriješenih predmeta i traže povećanje broja izvršilaca. To košta, ali ključni je problem nedisciplina i neodgovornost spram VSTVa koji im je naneki na čin šef, a nemaju ni odgovornosti prema narodu, prema ljudima koji trpe sve posljedice.
Izbora mora biti
Imate moj slučaj, eklatantan primjer zloupotrebe institucije – Agencije za provođenje zakona, o kojem Sud i Tužilaštvo šute. Svi to vide, ali nije problem zato što se to događa Mehmedoviću. A bit će kad oni dođu na red? Svi znaju za slučaj prijetnji direktora SIPA glavnom tužiocu i još nekima i svi šute, kao da to tako treba. Zašto šuti ministar sigurnosti? Očekujem da svako na svom mjestu preuzme određen stepen odgovornosti i pred zakonom i pred ljudima. Lagumdžija, možda, zbog svojih godina, neće stići odgovarati pred zakonom, ali će imati historijsku odgovornost za ovo što radi jer je ovaj katastrofalni period i stanje BiH u kome je vodio glavnu političku riječ.
Gdje je ekonomija BiH?
Prilikom rasprave o budžetu u prvom čitanju, slušao sam jednog profesora iz SDP-a, koji na vrlo smiješan način brani SDP-ovu podršku budžetu i izmjene Zakona o Elektroprenosu. Da se sredstva od amortizacije trebaju i mogu trošiti u provođenju ekonomskih politika! To je smiješno. Da to čujem od jednog profesora. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Ali, kad imaju podršku određenih medija, to se predstavi kao nešto dobro za državu, da je eto problem što 130 miliona stoji na računu, niko ih ne troši, to je deblokada, oni su godinama skupljali sredstva i haj'mo ih sada potrošiti i popuniti rupe u budžetima entiteta. Što nisu, ako već hoće, prebacili ta sredstva u budžet BiH? Neka jačaju institucije BiH. Ne, to treba entitetima, gdje dominantno vladaju SDP i SNSD.
Hoće li biti izbora 2014?
Izbora mora biti. Ukoliko ih ne bude, moglo bi se svašta desiti, bez obzira na to što i Lagumdžija i Dodik i Čović znaju da nema kapaciteta unutar BiH za izbijanje socijalnih nemira. Ljudi se boje rata i onda nerado protestiraju. Ako bi baš bili toliko politički drski da ne dozvole izbore, onda bi to izazvalo lanac socijalnih nemira. Vidite da je ovaj aranžman sa MMF-om vezao ruke ne samo BiH veći entitetima i ja vjerujem da oni nemaju rješenje za ovu ekonomsku krizu.
Ima li je SDA?
Neki ljudi koji o tome razmišljaju u SDA sigurno imaju, ali da SDA kao opoziciona politička stranka izlazi u javnost s njima, toga nema, što je sasvim razumljivo. Sigurno je da kapaciteti koje SDA ima mogu dati rješenja i znam da krugovi ljudi već o tome razmišljaju, ako stranka pobijedi na izborima.
SDA je rezultat kompromisa Tihića i Izetbegovića
Sulejman Tihić je neizravno priznao da je SDA već počela dijeliti postizbome pozicije…
SDA je zapravo rezultat tog kompromisa između Tihića i Izetbegovića. Bilo kakav pokušaj političkog iskoraka unutar SDA se tumači s jedne ili druge strane da jedan ruši drugog i to je bavljenje samim sobom. Troši se energija na unutarnja pitanja. Nadam se da će već formiranje listi to potpuno eliminisati. Visoko pozicionirani dužnosnici u SDA sada prvo razmišljaju gdje će ko biti na listi i kakva će kome pozicija biti dodijeljena, što svakako nije dobro, jer vodi u izostanak principa u kandidiranju. A ukoliko se ne bude vodio računa o mišljenju naših ljudi iz baze, naroda, ne treba očekivati dobar rezultat, bez obzira na katastrofalne greške SDP-a i drugih stranaka. I još nešto: ako SDA riješi pitanje Sarajeva, riješila je pitanje cijele BiH.
(Jelena Milanović, Oslobođenje, 24.13.2013.)