Potpuno sam se slagao sa Suadom Agićem u periodu unutarstranačkih sukoba u SDA, a prije uvođenja Povjereništva u dijelu njegovih stavova u kojima je isticao da se politika SDA ne može i ne treba voditi preko puta zvanične adrese ove stranke. Tu praksu prepisivali su i ostali pojedinci iz drugih političkih partija koji nisu imali hotele i restorane, ali su pribjegavali vođenju stranaka i stranačkih politika po kafanama, džamijama, benzinskim pumpama, vikendicama, kancelarijama javnih preduzeća… Najnoviji trend aktuelnih političara u Visokom, i onih koji to po vlastitom ubjeđenju misle da jesu, novinara (po)četnika i svakojake druge visočke društvene bezveznarije rukovođene primjerom “Proklete avlije” aktuelnog predsjednika OO SDA jeste odlazak u “S” Centar, gdje okupljaju slične sebi i pokušavaju biti dio visočke društveno-političke zbilje. Naravno, nema ova konstatacija nikakve veze sa tim objektom u koji uzgred ne idem iz svojih razloga iz kojih ne idem niti u Bingo, a vezani su za ekonomski lokalpatriotizam, ali ima veze sa tom političkom idiotarijom u kojoj se svaki nadobudni poluprivrednik i šatro političar učini važnim da bi on nekome pametovao i dijelio savjete. Dakle, ne podržava niti jednu niti drugu varijantu, kao ni onu prije njih kada se iz istih razloga odlazilo subotom u Verdi uz sve pobrojane benzinske pumpe, džamije, vikendice i slično… Ovdje se radi o zdravom razumu, zar nismo jadni i zbog toga tu gdje jesmo da nam politički diletanti o životima odlučuju po shopping centrima!? Većinom na ovim skupovima i u “halkama” se okuplja opozicija i pretendenti na pozicije u javnim preduzećima kao i pretendenti na poticaje, bili oni sa općinskog, kanntonalnog, federalnog, državnog ili bilo kojeg drugog nivoa, potpomognuti političkim diletantima dvije partije na vlasti, a koji su nezadovoljni trenutnim statusima u svojim strankama sa ambicijama da napreduju ili u najboljem slučaju stvore svoj neki minder na koji bi im se dolazilo na noge da mogu pametovati i dijeliti političke lekcije. Ova pojava datira još od mnogo ranije iz vremena Mule Hodžića kome se dolazilo na noge, pa preko dvojice najpoznatijih postratnih predvodnika takozvane građanske i seoske struje SDA, a koji su zauzeli prijestolje nekadašnjih društvenih firmi. U međuvremenu jedan je propao, a drugi i dan danas voli da mu se dođe na pokoju lekciju pametovanja iako je instalirao svoje klonove tamo gdje treba.
Šta zapravo želim da kažem i na šta želim da ukažem. Visokom ne trebaju takvi likovi i takvi bezveznjaci čije životno opredjeljenje jeste biti idiot i politički kreten. Visoko treba istinske lidere koji će politiku voditi tamo gdje joj je mjesto i koji se neće kurvati zarad pozicija u javnim preduzećima, odnosno neće prodavati Visoko i visočke interese za nekakav poticaj nakon kojeg postajemo politički robovi i ovisnici pametnijih od nas.
Da nije sve tako crno kako se možda čini nakon ovog uvoda pokazuju nedavni primjeri i dešavanja u opozicionim strankama SDP-u i SBB-u. Pa su tako od političkog taoca i lažne socijaldemokratije Enis Šahinović, Dejan Šćepanović, Dalibor Tomičić i Muhamed Husić napravili jedan novi SDP u Visokom. Odvažno i jasno ukazali starim kadrovima da im je vrijeme da okače političke kopačke o klin. Jasno su dijagnosticirali problem urušavanja SDP-a koji je bio zadnjih nekoliko godina u službi SDA čuvajući stečene pozicije u javnom sektoru. Otvoreno i jasno su svojim drugovima i drugaricama rekli da je teško zagovarati socijaldemokratiju dok im sinovi i kćeri rade po Tuzli i Visokom u poslovnicama VGT-a, odnosno dok im potomci predvode druge stranke i primaju poticaje od istih, a možda čak i glasaju za 100KM. Novi OO SDP-a se ozbiljno usprotivio tome. Prepoznao je to kanton, pa su odmah drugačije počeli da gledaju na Visoko i bivši premijer Plevljak i sadašnji Husejnagić, a posebno predsjednik KO SDP ZDK Mirsad Mešić. Muhamed Husić sa saradnicima je vratio SDP na početak, postao ministar, nametnuo se kao novi lider koji neće u “Prokletoj avliji” ili “S” Centru prodati SDP-ove birače za neku od pozicija u javnom sektoru – bar tako djeluje i izgleda trenutno.
Najnoviji primjer desio se u OO SBB-a Visoko. Politika ove stranke od samog početka svodila se na Šarene Hanove i tamošnju džamiju. Bilo bi to možda i opravdano da je na tom izbornom mjestu ova stranka imala makar 100 glasova, naprotiv bilo ih je ispod 50. Posljednji na listi želja za novog predsjednika ove stranke od strane starog rukovodstva bio je Kemal Mušinbegović. Na njihovu žalost upravo je on “dekretom” iz Sarajeva postavljen za novog predsjednika. Karakterno i ljudski posjeduje osobine lidera, mogao bi biti ozbiljan lider Fahrine stranke u Visokom koji se neće prodavati za palačinke u shopping centru, odnosno čorbu sa uštipcima u “Zmajevom gnijezdu”. Da ima ozbiljne namjere pokazao je odmah dislociranjem prostorija stranke, najavljenom reformom, promjenom izvršnog odbora, općinskog odbora i jasnog odnosa prema aktuelna tri vijećnika SBB-a kojima je dao doznanja da ukoliko misle trgovati sa vladajućom strukturom i ganjati privatne interese da neće računati na njih. Starim “džamijskim miševima” je odaslao jasnu poruku da mu kao takvi ne trebaju. Treba podsjetiti da je Kemal Mušinbegović kao kandidat za načelnika na lokalnim izborima 2012.godine završio kao drugi od sedam kandidata, a u politiku je ušao kao potpuni anonimus i pobijedio Vahida Heću, Ramiza Brkića, Jasmina Dlakića i Muniba Alibegovića. Sa vojnim referencama i gardom koji sagovorniku ukazuje da razgovara sa čovjekom kojeg ne mogu uplašiti lokalni mešetari i lešinari u borbi za budžetske pare i poticaje uz kvalitetno odabrane najbliže saradnike mogao bi biti lider poštovalaca ideje Fahrudina Radončića koji je poslije Željka Komšića 2010.godine bio najomiljeniji političar u Visokom što jasno pokazuju rezultati izbora za člana predsjedništva.
Bez obzira što sam vjerovatno najpoznatija osoba koja se otvoreno i javno ne slaže sa politikom SDA u Visokom i koja iskreno, za razliku od onih koji odlaze u “Prokletu aliju” da dodirnu “Velikog vođu” i njuše ko miševi očekujući neke mrvice od njega, moram priznati da me posljednji potez predsjednika te stranke i mog nekadašnjeg i bivšeg prijatelja pozitivno iznenadio. Na Izvršnom odboru, a ne u svojim odajama, “Veliki vođa” je naružio svoje stranačke saputnike, održao im političku lekciju, ponudio usmenu ostavku i zatražio od Općine dok je još u ostavci ono što svi želimo znati zadnjih 20 godina, a to je tačan broj uposlenih i njihove plate, počev od načelnice, pa do portira. Naš povremeni kolumnista koji piše pod pseudonimom Gavran Luka nakon što sam objavio tu informaciju o kojoj su svi u SDA iz straha šutili kao kad je Tito umro, kratko je prokomentarisao novonastali ambijent. “Mislim da je Halim ponudio ostavku samo da vidi ko će ga odmah zaustavljati da ne ide, a ko će pustiti da prenoći. Oni koji su pustili da prenoći su otpisani. Mislim da od njegovog odlaska nema ništa”. Vrlo mudra postavka, a još mudrija, ako se zna da su pojedini članovi Izvršnog odbora bili u šoku i tražili da predsjednik povuće izrečeno, dok je ipak bilo i onih koji su otrčali da se vide u shopping centru kako bi razmotrili situaciju već se vidjevši na mjestu novog predsjednika. Posebno je interesantno da se u cijeloj priči nigdje ne pojavljuje načelnica, ona nije član Izvršnog odbora, a za vrijeme trajanja ove mučne situacije i najveće krize od uvođenja Povjereništva zvanično na njenu adresu stigla su dva “neugodna” upita od strane predsjednika OO SDA. Prema našim informacijama, načelnica je navodno bolesna i ima upalu pluća. Uskoro ćemo saznati kako će se stvari rasplesti u OO SDA Visoko, ali i prije ovih dešavanja aktuelni predsjednik se nametnuo kao lider, s tim da je njega u prvi mah prenijelo, pa je htio biti lider svih partija, na što je objektivno prije pojave Husića i Mušinbegovića i mogao računati. Izvršni odbor nije prihvatio ostavku Halima Zukića, a šta to za daljnje političko djelovanje SDA u Visokom znači saznat ćemo vrlo brzo. Jedno je izvjesno, bio to spin ili nešto drugo, sam tok i razvoj događaja od ponedjeljka do danas potvrđuje da je Zukić suvereni vladar koji kontroliše i određuje tokove i djelovanje ove stranke.
Stanje SBiH je čudno i nedefinisano. Ustvari SBiH jasno zna šta želi i šta hoće, imaju samo dva vijećnika i zovu se vlast, bez njihove dvije ruke u OV Visoko SDA je nemoćna. Vahid Hećo je bio lider, više to nije, i sam je prije dvije godine najavio reformu stranke i odlazak obrazlažući to potrebom da se stranka podmladi i osvježi, a onda kada se to desilo iz inata je odlučio potegnuti svoje stare veze u Sarajevu i srušiti novo rukovodstvo na čelu sa Halimom Pihljakom. Narod u Visokom mu je i 2010. kada je bio kandidat na listi za državni parlament kao i 2012. kada je bio kandidat za načelnika, jasno rekao šta misli o njegovom političkom djelovanju. O nekom novom lideru i reformatoru ove stranke u Visokom teško je razmišljati, jer takav u ovom trenutku ne postoji.
A-SDA je posebna priča, raspali su se prije nego su se i sastali nakon odličnog rezultata na lokalnim izborima. Razlog čista pohlepa i političko samoljublje sa krajnjom ambicijom despotizma. Danas, umjesto četiri vijećnika imaju samo jednog. Onaj ko bi trebao biti lider ove stranke dr.Amir Ganić, nakon jedne emisije na RTV Visoko potpuno je nestao. Da li se sam povukao ili je shvatio da nema dovoljno podrške iz baze nakon upućenih prijetnji ili je u pitanju nešto treće, vjerovatno nikad nećemo saznati. Članovi njegove stranke možda i najviše vode politiku po shopping centru sa odmetnicima iz drugih stranaka. Trguje se, pregovara, dogovara, a onda u javnosti laže i petlja. Jedan poticaj i jedan tender izmire sve nesuglasice, koga briga za ideju, birače i opšti interes.
Naravno, uz pozicionirane kako one na vlasti tako i one u opoziciji veliki broj je kokošara i političkih diletanata koji su popušili fore u matičnim strankama i koji se sada ko raspuštenice nude svakom džuvegiji u nadi da će se “udati” i naći na nekoj listi ili nekom javnom preduzeću. Tu su i preletači koji nemaju obraza, ali imaju pune ormare dresova raznih boja spremnih za svaku priliku.
Suština ovog teksta bi trebala biti da se kanimo lažnih i umišljenih visočkih autoriteta i nekakvih djelitelja političke pameti bez pokrića. Visokom trebaju legitimni i priznati lideri, a ti lideri treba da razgovaraju i pregovaraju u interesu Visokog na mjestima predviđenim za takve ozbiljne stvari, a ne uz pomoć posrednika, mešetara, jeftinih, ljigavih i potkupljivih šizofrenih pseudonovinara (po)četnika. Bliže se Opći izbori, na prošlim smo dokazali da smo skromnije političke pameti, da ne kažem glupi. Iz naše izborne jedinice u vlast smo poslali sve ljude iz Kaknja bili oni SDA, SDP, SBiH ili SBB, za državni parlament smo se isprovaljivali, a u Skupštinu kantona jedino se direktno plasirala Meldina Ugarak od mogućih 35 mjesta. Dakle, to je naša politička realnost. Nadam se da ćete ovaj put shvatiti i na izborima primijeniti onaj slogan “Glasaj visočki”, a prije toga prepoznati i škartirati lažne dobročinitelje Visokog i političke samodopadne bezveznjake.