S obzirom da se u poratnim godinama jedna velika većina naših sugrađana odlučuje za ulazak u politiku, a da prethodno nema osnovnih saznanja o ovoj djelatnosti, niti istu poznaje dovoljo dobro, odlučio sam da putem ovog teksta dam svoj doprinos na edukaciji kako aktuelnih političkih sudionika na našoj političkoj sceni, posebno onih koji pripadaju vladajućem establišmentu, jer kod njih je političko neznanje svih ovih godina najizražanije, a dokaz tome je naše stanje u svim segmentima društva koje katastrofalno i koje je upravo produkt političkog neznanja. Također mislim i iskreno se nadam da će i opozicionari nešto korisno naučiti iz ovog teksta, kako u budućem radu i djelovanju ne bi ponavljali iste greške koje prave vladajući političari.
Naime, svaki politačar je uspješniji što su esencijalana znanja i vještine kod njega zastupljenije. Politika ima svoju teoriju i praksu, osnovna znanja i vještine. Suština ili srž znanja o političkom djelovanju ogledaju se u poznavanju načina zadobijanja političke moći, vlasti, uticaja, kao i političke propagande i strateškog planiranja. Uspješan političar treba poznavati osnove makroekonomije, jer političke odluke se direktno reflektiraju na ekonomiju, a ekonomija na političke odluke.
Uspješan političar treba poznavati i psihologiju masa. Ova grana nauke s analitičkim pristupom zaživjela je sa Gustavom Le Bonom, francuskim naučnikom s kraja 19. stoljeća, koji je svoju teoriju o posebnoj inteligenciji masa, a i ostalim pojedinostima, prezentirao u knjizi „Psihologija masa“. Na to ga je potakla sama francuska revolucija i njene konsekvnece s kraja 18. i tokom 19. stoljeća.
Psihologija masa podrazumijeva i poznavanje pravila odnosa sa javnošću, način dobijanja onoga što se želi od mase, te kako ih uvjeriti u ono što političar želi. Političar treba poznavati osnovne elemente ustavnog uređenja, organizacije i funkcioniranja države. Uz navedeno svaki političar mora imati znanje o kulturi svoga društva i naroda, te poznavati pokrete, pravce, vjere, ideologije i nacionalnosti u svojoj državi.
Nadalje, svaki političar neizostavno mora znati osnovne činjenice o revolucijama i društvenim promjenama, kao i osnove sociologije. Također, neophodno je da poznaje i prati globalna kretanja i pojave – informacije o periodu hladnog rata, teoriji sukoba civilizacija, svjetskim pokretima itd.
Sva spomenuta znanja i znanstvene discipline moraju se kod političara pretočiti u vještine, a one su:
– retorika i elokvencija – mnogi politolozi stavljaju paralelu između retorike i politike,
– umijeće vođenje dijaloga,
– umijeće strateškog planiranja,
– umijeće političkog analiziranja,
– umijeće ostvarivanja relacija,
– umijeće komunikativnosti.
Ovo su samo neke upute koje predstavljaju osnov za daljnju nadogradnju i političko učenje i sazrijevanje. Bez poznvanja navedenih stvari nema uspješnog političara. Svi moraju shvatiti da je politika djelatnost i posao u kojem se mora učiti ukoliko hoćemo da postignemo pravu svrhu bavljnja politikom, a koja bi makar po teoriji trebala biti stvaranje povoljnijeg i boljeg ambijenta življenja za sve građane.
Bojim se da ovi naši koji se nazivaju političarima i ovo što se danas naziva političkim djelovanjem, koristi isključivo radi zadovoljavanja i ostvarivanja ličnih ambicija i interesa pojedinaca koji su uzurpirali ili bolje reći kroz svoj tzv. politički angažman okupirali državne institucije tj., samu državu.
Na kraju mogu konstatovati da smo mi u BiH osuđeni da se uvijek borimo protiv različitih vrsta okupatara. Ali, najbitnije od svega je da u toj borbi ne pokleknemo i ne odustanemo, jer to nikako ne smijemo sebi dozvoliti mada bi oni to željeli.
(Foto: Almin Tabak)