Nekoliko koraka ostaje do završetka predaje, do onog što se zove teška smrt. Probudi se u čovjeku ono prokleto stanje, pa pade u jamu sa zidovima krvi i mulja. Jedva se diše, još jedva kreće, plače i Boga moli. Ulicama pliva leš, a oko leša sloboda, mirna duša za počinak se sprema.
Na brdu se plamen rađa, oko plamena šejtanski krug. Sve je toliko veliko, a čovjek sve manji. Kroz vene mu prolazi strah, a duša se puni mržnjom, mozak pumpa pogane misli i jednostavno šejtan vlada.
Tu su nekada živjeli ljudi, sretni ljudi. Tamo više nema ništa, osim zemlje i ruševina. Rijeka donosi mulj i kopni nova nada, možda se ponovo začuje plač djece, vriska i cika. Kamo sreće da se rodi nova nada, u zemlji poganog naroda. Sve nade su ovdje ostavljene ispod crne zemlje. Dvije kese u ruci i evo nas na humanitarnoj pomoći.
Obično tako biva u zemlji u kojoj šejtanski krug vlada. Već polako zaboravljamo, da se opće i desilo. Zaboravljamo i nije nam važno, što je neko dijete izgubilo sve svoje igračke. Što je otac ostao bez djedovine, a majka bez svoje djece. Više nam nije važno, zaboravili smo jer je nama dobro!
Kad smo postali epicentar loših zbivanja, onda zavlada muk i grcaš od bolova, od suza i teških uzdaha. Znoj ti kapa sa čela pravo na lopatu, kojom grčiš teško blato, koje ti oduzima život. Zaboravljaš i nije ti stalo do uzdaha i ponosa. Lažu te da ćeš se vratiti, lažu te da ćeš još bolje dobiti, lažu te i ti svaku laž pušiš!
Fanfare sviraju marš za počinak
Ulicama pliva leš, a oko leša sloboda
Mirna duša za počinak se sprema
Majko, vidiš li ti dobro u meni? Majko, vidiš li ti dobro u ljudima? Majko, što smo proklet narod? Majko, postoji li nova nada? Majko, čekali na mene neki bolji svijet? Slobodom hodim prema vječnom putu, tu gdje ljudi žive životom sluga, pokornih ovim uhljebima koji crpe sva dobra.
Pogledaj te divne rijeke kada se u njima probudi šejtanski duh. Pogledaj malo bolje koliko su one jake! Pogledaj kako nose živote ljudi i kako jednostavno bez imalo srama ruše tuđe domove. Pita li te iko tada dal si jači? Gledaš i svojim rukama ne možeš spriječiti tu silnu snagu, koja ti guta svu slobodu, sreću i život.
Slobode nemaš, kuće nemaš, nemaš više ništa. Ostao si sam da se boriš sa onim blatom u kojem prepoznaješ sve svoje uspomene. Dok ti niz čelo kapa znoj pravo na lopatu ti si slobodan, slobodan u blatu koje ti oduzima sve uspomene na lijepe dane.
Nauči već jednom jadni čovječe da si sam za sebe na ovoj planeti. Bog ti daje snagu i iznova u tebi budi čovjeka, okreče strane svijeta da ti sunce sija, a ti toneš u sopstvenim govnima. Čekaš ruku koju ti drugi neće pružiti, jer rekao sam ti da smo već zaboravili, da se opće i desilo.
Fanfare sviraju marš za počinak
Ulicama pliva leš, a oko leša sloboda
Mirna duša za počinak se sprema
U borbi sa silama, mi smo gubitnici. Ljudima ostaje da hode prema nadi. Nada nas vodi, ona se ne gubi. Sloboda nas čeka. Dok ti kapa znoj sa čela na lopatu kojom krčiš silno blato, sve uspomene vraćaš u glavi. Plačeš od tuge što tvoja duša mirno plovi u slobodi. Fanfare sviraju marš za počinak.
Zato, vi ste sloboda, narod kojem se divim. Voljeti rijeku koja ti odnese život, klanjati se zemlji koja se otvara. Ako se digneš ti, stajem ti uz rame, borim se za tebe. Borim se da dobiješ ono što ti ova država duguje, da dobiješ slobodu. Borimo se za tvoj novi dom i da u četiri zida krojiš sreću svojoj djeci. Niko ti nema pravo uzeti slobodu, ti si veliki čovjek kojem se divim.
Fanfare sviraju marš za počinak
Ulicama pliva leš, a oko leša sloboda
Mirna duša za počinak se sprema