U RBiH je opće stanje svijesti i duha izravna empirijska afirmacija mediokritetske anarhije i “demokratije bez naroda” o kakvoj je pisao francuski sociolog Jean Delumeau u svom istoimenom djelu. Javna je tajna da Bosnu već dvije decenije zastupaju i vode ozloglašeni kriminalci bolesnog uma zatrovanog još i ekstremnim kleronacizmom što nadmašuje čak i njemački rasistički nacizam ispoljen u toku Drugog svjetskog rata. Odgajani pod lupom europske i svjetske dušobrižničke totalitarne idolatrije, iznjedreni ispod fašistoidne antikomunističke šizoidne šizme, ti kriminogeni psihopati su istog političkog analfabetskog kova kao oni koji su Bosance/Bošnjake odveli u rat što će prerasti u agresorski rat finaliziran genocidom nad Bosnom i prevashodno nad bosanskim muslimanima/Bošnjacima. Također, jasno je da predstavnici bh Vlasti ne djeluju sami. Osim što predstavljaju džokere veliko-nacionalnih interesa Srbije i Hrvatske, iza sebe imaju perfidni sedmolični OHR. I još nekoliko sličnih mračnih sila. Narod sam po sebi je amorfna masa, ni dobar, ni zao. Dobar je i ugledan ima li uglednog vođu. Loš ako ga predvode megalomanski manipulatori. Prvi Lenjinov šef ČEKA-e Felix Edmuntovič Đeržinski poredio je narod sa stokom. Nažalost, uglavnom je bio u pravu. U lažnoj demokratiji narod entropijski razara sam sebe preko skupina koje ga truju iznutra. Da narod prati epitet “loš narod” zaslužne su ulančane kancerogene jedinke. Takav narod u današnjoj Bosni čine gomile individua vrlo niske svijesti i samosvijesti, nemoralnih i bez imalo savjesti, torovi pristrasnih rođaka, buljuci lažnih ili neosviještenih vjernika, tabori prodanih “patriota” čak i sa “Zlatnim ljiljanom”, loše prikriveni žbiri, pritajeni ili otvoreno djelujući četničko-ustaško-handžarovski legionari, prekovani u savjetnike i moraliste bivši (nikad Titu istinski lojalni) kosovci, gangovi malih i velikih kriminalaca zaštićenih od njihovih lidera za koje svi ovi pobrojani glasaju na izborima. I tako se zatvara začarani zlokobni krug svekolike bosanske tragedije. Uništena privreda, posljedice rata i poplava, raseljeno stanovništvo, povratak protjeranih i izdanih pod geslom “humanog preseljenja”, stepen nezaposlenosti, infiltriranost špijuna svih boja u sve pore društvenog života i njihova koruptivna kontrola medija i izvršne vlasti, nefunkcionalnost pravne države, budućnost i jedinstvo, ustavni poredak i cjelovitost zemlje, njih brine i interesuje koliko i lanjski snijeg. “Hljeba i igara” sva je pamet konzumenata vlastite propasti dok puneći rezervoare svojih jeftino uvezenih već propalih automobila na privatnim benzinskim pumpama ratnih profitera, provodeći se u njihovim privatnim hotelima, koristeći njihove turističke agencije, radeći danonoćno za njih, delirično uvozeći otpad-hranu, uništavajući plodno zemljište najopasnijim otrovima u tajnim deponijama radioaktivnog smeća, prodajući strancima u bescjenje nacionalno blago i energiju, kao sitne šalterske “loše sluge goreg gospodara” pljačkajući studente i penzionere, i, za finale domaćeg cinizma, obmanuta poluslijepa svjetina nonšalantno-neužurbana, samonarkotično-opuštena, ispunjava kafiće svojih dušmana, dodatno uvećavajući njihov kapital. I opet, suicidalno favorizujući “svoje”, iznova ih proglašavaju guruima. Balkanska primitivna kratkovida hajdučija i prljavo jataštvo na djelu, ništa drugo. Milošević i Tuđman i svi njihovi prateći kumiri mogu biti veoma, veoma zadovoljni “u miru počivajući”. A ne bi uspjeli da nisu imali toliko moćnu petu kolonu u samoj Bosni. Ko je ta “peta kolona”? Treba poći od sebe, svog brata, svog najboljeg prijatelja. Postoje li humanistički orijentirana uvjerenja koja nas povezuju, osim što nas sva ostala dijele? Do kada ćemo obitavati u laži i samoobmani? Da li je druga obala “modre rijeke” uopće za nas? Ili nam pripada samo močvarna kaljuga bez razuma, svijesti i savjesti u kojoj smo zaglibili da u njoj i ostanemo? Šta misle o ovome moj brat, moj najbolji prijatelj iz djetinjstva, gdje sam u svemu ovome ja?