Priču u famoznoj „Reformi javnog sektora“ kao jednog od prioriteta nove vlasti znamo. Znamo i koliko je (ne)uspješna i nerealna, a jedna od posljedica te „reforme“ jeste i stečaj JKP „Gradska Groblja“, odnosno otkaz dugogodišnjem direktoru tog javnog preduzeća Asmiru Hodžiću. Hajdemo stvari postaviti ovako, iako krivično nije odgovarao za bilo šta zbog čega je smijenjen i javnosti od strane vlasti predstavljen kao „lopov“, recimo da vrijeme Asmira Hodžića i općenito status JKP „Gradska Groblja“ iz tog perioda nije valjao. Govorit ćemo samo onda o dijelu istorije i sadašnjosti ovog preduzeća od momenta proglašavanja stečaja. Zapravo, nećemo govoriti sa novinarske strane mi, da možda ne bi to neko shvatio subjektivno, nego će nam priču ispričati jedna od uposlenica ovog javnog preduzeća koja je odlučila svoja iskustva podijeliti s nama, a zatim i sa svim posjetiocima našeg sajta zbog nepravde koju je doživjela i sa kojom se suočila u tom preduzeću i sve nakon Asmira Hodžića i u vremenu ovih, koji po ukusu vlasti danas kroje kapu i sudbine uposlenika ovog preduzeća.
U JKP „Gradska groblja“ d.o.o. Visoko sam bila zaposlena 6 godina (od 21.07.2008. godine) na radnom mjestu „pravnik“. U momentu otvaranja stečajnog postupka (12.05.2014. godine) imala sam zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme (01.01.-31.12.2014. godine). Tada sam bila na bolovanju, obzirom da sam se porodila 31.03.2014. godine. Putem pošte sam primila obavijest da mi je raskinut ugovor o radu, te da nema potrebe za mojim angažovanjem, odnosno da se ukida pravna služba, jer im ne treba pravnik.
Nakon toga, tačnije u mjesecu maju, sam pozvana od strane stečajnog upravnik u njegovu kancelariju na razgovor, te mi je ponuđeno angažovanje na osnovu ugovora o djelu. Prihvatila sam, te sam obavljala pravne poslove, ostavljajući pri tome bebu koju sam hranila. Nakon što mi je istekao ugovor o djelu, ponuđen mi je ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom (4 sata) jer je stečajni upravnik smatrao da im ne treba pravnik na 8 sati. Rečeno mi je da se „strpim“ i da ću poslije Nove godine biti angažovana na 8 sati. Tim povodom sam se sa Nedžadom Mulagićem dogovorila da počnem raditi u februaru, kada će dijete imati navršenih 10 mjeseci života.
Od strane Nedžadom Mulagićem mi je rečeno da je pripremio ugovor o radu na 4 sata, a da bih ja trebala od februara dolaziti i raditi 8 sati, jer bi to po njegovom mišljenju bilo moralno s moje strane, jer sam kako je rekao do sad „luftirala“ i bila na ekskurziji, te mi se kao izašlo u susret!? Rekla sam da želim razgovarati sa stečajnim upravnikom, obzirom da sam do tada od Mulagić Nedžada dobivala suprotne informacije od onih koje je davao stečajni upravnik, odnosno isti me dovodio u zabludu u ime upravnika.
Kada sam pitala stečajnog upravnika za svoj ugovor o radu, bio je saglasan uz konstataciju da je on tu još mjesec ili dva, odnosno najvjerovatnije do aprila, te da je što se njega tiče on završio sa Grobljima i da Mulagić Nedžad i Karavdić Kenan odluče umjesto njega.
Žalosno je to što su ostali da odlučuju ljudi koji su prije otvaranja stečajnog postupka imali sve privilegije i beneficije, kao i sad, pored ostalog naknadu za obavljanje poslova sekretara u Nadzornom odboru, te je zaista žalosno da su uopšte ostali da rade, a još je apsurdnije što odlučuju o radnicima.
Meni Preduzeće duguje 16 neisplaćenih plata, nisam od firme dobila apsolutno ništa, svaki cvijet sam platila sa PDV-om i po prodajnoj cijeni, dok je imenovani imao velika primanja i ostao je i dalje da radi i što je još jadnije da odlučuje o sudbinama radnika, uz napomenu da je imenovani naplatio svoje plate prije, ali i nakon otvaranja stečajnog postupka, te ima maksimalno dvije do tri neisplaćene plate.
Sve vrijeme sam ucjenjivana i naposljetku mi je rečeno kako mogu sjediti kod kuće i biti domaćica kao uostalom i žena jednog od uposlenika. Ovo nije jedini slučaj, još jedan zaposlenik (također VSS) je bio prijavljen na 4 sata, ali je radio 8 sati, po izjavi poslušnika dobrovoljno, dok sada također radi 8 sati, a prijavljen je na 6 sati.
Nakon obavljenog kolektivnog ukopa u Srebrenici (u vrijeme stečaja), imenovani su naplatili „nagradu“ u visini moje mjesečne plate, te još uvijek, kao i prije otvaranja stečajnog postupka, imaju najveća primanja u Preduzeću.
Sa svim gore navedenim upoznat je i stečajni upravnik. Smatram da, obzirom da se radi o javnom Preduzeću čije je osnivač i 100%-tni vlasnik kapitala Općina Visoko, da bi informacije o primanjima zaposlenika, analitičke kartice onih koji su ostali da rade (prvenstveno mislim na imenovane), trebale biti dostupne javnosti obzirom da su nauštrb ostalih radnika, sve uzeli od ovog Preduzeća.
Također se treba preispitati da li postoji potreba za njihovim angažmanom uz napomenu da i dalje ima više administracije nego proizvodnih radnika. Postavlja se pitanje ispravnosti vođenja stečajnog postupka, jer oni koji su djelimično krivi za stanje u kome se firma nalazi i dalje rade, odlučuju u ime stečajnog upravnika, ucjenjujući pri tome zaposlenike, vršeći mobing, kao u mom slučaju.
Ovo ne pišem s ciljem da bih se vratila na radno mjesto, već iz razloga što smatram da bi se neke stvari u JKP „Gradska groblja“ d.o.o. Visoko u stečaju trebale promijeniti, a za dobrobit ostalih radnika koji su ostali da rade.
(Ime uposlenice poznato Redakciji)