Dešava se neko čudno zatišje u gradu. Politički akteri su u fazi hibernacije pa ni basumsagosum da kažu jedni drugim preko nekih od medija ili selfija. Neki će se pitati zašto baš basumsagosum od svih mogućih pozdrava i izjava. Pa izjava saučešća se ne mora kazati samo povodom kraja života, jer i kraj političke karijere zaslužuje neku izjavu, a basumsagosum je najprikladnija opcija.
Izborna je godina, a pobjednika izbora odmah po ustoličenju čeka nova izborna kampanja, jer će mandat trajati samo dvije godine. Ovo je vrijeme zatišja u kojem se pripremaju meci za paljbu jer svi hoće dio kolača, a sve što je loše urađeno treba svaliti na nekog drugog. Ono što se može sa sigurnošću predvidjeti je politički nestanak kompletnog ženskog ansambla sa političke scene, i to bez mogućnosti ostanka ili povratka na vlast u narednih stotinjak godina. Tu je i izborni debakl crvenih sa prošlih izbora.
I dok je vlast ubjeđena u vlastitu popularnost zbog poltrona koji daju lažnu sliku o popularnosti, stvarna slika je sasvim drugačija, suprotna, ali se objektivno mišljenje ne uvažava. Na drugoj strani opozicija je u čudnoj opoziciji. Dok pojedinci iz opozicionih stranaka pokušavaju da ostave utisak neslaganja sa pozicijom, u dubinama mračnih rupa i podruma sklapaju zajedničke dogovore o učešću u komisijama, zapošljavanju supruga i nevjesta, dobivanju građevinske dozvole u vodozaštitnoj zoni za kuću ili šupu, dobivanje poticaja uslovljenog izlaskom sa sjednice itd.
Kad se sve sabere i oduzme, u Visokom žive politički leševi jer i poziciju i opoziciju u ovakvim sastavima treba poslati na političko groblje. Visokom su potrebni novi, svježi ljudi a ne zombiji. Građani bi na izborima svim akterima pozicije i opozicije trebali izjaviti saučešće ili reći basumsagosum, kako ko hoće, jer su zajednički, kokošarski ugasili grad. Vrijeme je da se Visoko vrati na kolosjek života.