Raspravno vijeće Haškog suda danas je izreklo prvostepenu presudu bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću za genocid te za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene progonom Bošnjaka i Hrvata, njihovim istrebljenjem, ubojstvima, deportacijama tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. Radovan Karadžić ovim je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina.
Karadžić je kriv za tačke 2, odnosno genocid u Srebrenici, 3 – progoni, 4 – istrebljivanje, 5 i 6 – ubojstvo, 7 – deportacija, točka 8 – nehumana djela prisilno premještanje, teroriziranje – točka 9, protupravni napadi na civile – točka 10 i uzimanje talaca – točka 11.
izricanje presude Radovanu Karadžiću
15:35 Vijeće smatra da je jedini razuman zaključak da je optuženi sa Mladićem Bearom i Popovićem dijelio namjeru da svi vojni sposobni muškarci iz Srebrenici budu pobijeni što je jednako namjeri da budu istrijebljeni. Međutim optuženi se saglasio sa ciljem u vrijeme svog razgovra sa Deronjićem, te se ne smatra odgovornim za ubistva prije tog vremena. Optuženi je znao da su počinjeni zločini i propustio je da kao vrhovni komandant obavi svoju dužnost da kazni počinjenje genocida, ubistva i istrebljenja. On je krivično odgovoran za takve propuste. Karadžić je samim tim proglašen krivim za genocid u Srerbenici.
15:32 Vijeće je bez sumnje uvjereno da je optuženi znao za hiljade zatvorenih bosanskih Muslimana. Optuženi se čak saglasio koji se odnosio na eliminaciju tih zatvorenika.
15:30 Optuženi je bio jedini koji je mogao taj cilj spriječiti, a optuženi ne samo da nije intervenisao već je i naredio da se zatvoreni prebace kako bi bili ubijeni. Oni su nakon toga zaista odvijeni u Zvornik i ubijeni, kazao je Kwon.
15:28 Vijeće podsjeća da su odmah poslije razgovora Deronjića i optuženog, Beara i Deronjić su razgovarali gdje zatvorenike treba pobiti, a ne da li to učiniti. Tu je pokazana saglasnost da se cilj proširi na ubijanje.
15:26 Vijeće je utvrdilo da su najkasnije u vrijeme izdavanja direktive sedam optuženi i Mladić osmislili dugoročni plan da se bosanski muslimani prisilno uklone iz Srebrenice. Postavljanje srpskih struktura u Srebrenici dokazuje tu namjeru. Tokom trajanja operacije, optuženi je dobijao informacije sa terena, od strane visokih oficira VRS-a.
15:24 Jasna je namjera da se svi vojno sposobni muškarci ubiju. Jedini razuman zaključak jeste da su pripadnici snaga bosanskih Srba imali namjeru unište muslimansko stanovništvo. Imajući u vidu stalno prisustvo Beare i Popovića na mjestu ubijanja, ta namjera je bila da se srbrenički muslimani unište kao takvi.
15:22 Vijeće konstatuje da ta složena operacija ne bi bila moguća bez ovlaštenja komandanta VRS-a Mladića.
15:20 Vijeće je uvjereno da je plan već bio utvrđen prije trećeg sastanka u Fontani. Optuženi je tvrdio da plan nije postojao barem do ubijanja u Kravici, međutim vijeće smatra da taj incident označava početak plana da se izvrši masovno ubijanje.
15:17 Optuženi je Deronjiću nakon saznanja koliko ih je tu rekao: Sva roba mora biti smještena u magacine negdje drugo prije 12 sutra.” Počev od te večeri više hiljada muškaraca prebačeno je iz Bratunca u Zvornik gdje su kratko vrijeme zadržavani. Nakon toga su ti ljudi strijeljani. Ubojstva su se nakon toga samo nastavila. Najmanje 5.115 muškaraca je ubijeno. Međutim, vijeće nije moglo da utvrdi da se ovaj incident, kako se navodi u optužnici, odigrao, kazao je Kwon.
15:10 Vijeće je prihvatilo razgovor koji je sudu predočio Momir Nikolić, a tiče se razgovora u restoranu Fontana u kojem je rečeno da “balije treba pobiti”.
15:08 “Da li želite da ostanete, opstanete ili nestanete, u vašim rukama je sudbina vašeg opstanka ne samo na ovim prostorima”, citirao je sudija Kwon iznoseći detalje optužbe vezane za Srebrenicu.
15:03 Kada su u pitanju taoci UN-a, optuženi snosi individualnu odgovornost kršenja običaja ratovanja.
14:59 Uzimanje UN-a kao talaca bio je cilj, pokušavajući na taj način zaustaviti vazdušne napade NATO-a 1995. godine. “Pokretač je čina uzimanja talaca i direktni učesnik operacije”, rekao je sudac Kwon.
14:56 Vijeće zaključuje da je doprinos optuženog udruženo zločinačkom poduhvata da se bez njegove pomoći napadi sarajevsko romanijskog korpusa nikada ne bi desili. “U odnosu na Sarajevo, optuženi snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstvo, protupravne napade na civile, teror, kršenje zakona i običaja ratova i za ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti”, kazao je sudac Kwon.
14:51 Na osnovu dokaza za snajperske incidente nesporno je da je plan uključivao ubojstvo, terore nad građanima. Optužen Mladić, Galić, Milošević, Krajišniki, Koljveić i Plavšić grupa je koja je djelovala u skladu sa ovim planom Optuženi je značajno doprinjeo ovom planu budući da je bio na čelu struktura. “Postojao je zajednički plan koji je počeo krajem svibnja 1992. godine i koji je trajao do listopada 1995. godine, a cilj tog plana bio je teroriziranje stanovnika Sarajeva”, zaključuje sudac.
14:47 Neprekidnost snajperskog djelovanja i veliki broj civilnih žrtava ne mogu se objasniti činjenicom da je u Sarajevu bio rat.
14:43 Vijeće nije prihvatilo odbranu optuženog, da su u Sarajevu gađani vojni ciljevi, niti se može prihvatiti činjenica da je u Sarajevu rat vođen sa dvije strane. Radi se o neselektivnoj vatri i gađanju civila, kaže sudija Kwon. “Vijeće se u svojim zaključcima oslanjalo i na opće dokaze stanja u gradu, kao i na dokaze o konkretnim incidentima. Vijeće je zaključilo da je vojska RS kriva za sve incidente, osim tri”, kazao je sudac.
14:40 Sud izlaže mišljenje o napadima u Sarajevu. “Gađana su djeca na putu do škole, snage RS-a su pucale na civile, s mjesta gdje su imale snajperska gnijezda. Od kraja svibnja 1992. snage vojske RS su namjeno pucale u civilno stanovništva. Koristili su teško naoružanje, uključujući i minobacače te su to činili s lokacija koje su bile trajno postavljene oko grada”, izlaže sudac optužbe Tužiteljstva.
14:37 Vijeće oslobodilo Karadžića krivice za genocid po točki 1, odnosno kada su u pitanju općine. Međutim, vijeće je navelo u zaključku da je optuženi imao individualnu krivicu odgovornosti za progon, ubojstva, deportaciju nesrpskog stanovništva u općinama.
14:35 Optuženi je mogao predvidjeti ubojstvo, istrebljenje i progon, tvrdi Vijeće.
14:30 Zločini deportacije, prisilna premještanja bili su dio udruženog zločinačkog pothvata.
14:28 Optuženi je naknadno pokušao kontrolirati paravojne formacije i izvšioce UZP-a, no to je došlo nakon brojnih zločina protv nesrba. Vijeće je zaključilo da se zločini pripisuju izvršiocima UZP-a, odnosno optuženom. Svjestan stvarnosti, optuženi je dopustio i srpske snage su i dalje mogle činiti zločine ideologije UZP-a, rekao je sudac Kwon.
14:25 Vijeće utvrđuje da je od 1991. godine do 1995. godine postojao stalan plan da se istjeraju Hrvati i Muslimani s područja na kojima su živjeli bosanski Srbi. “Vijeće zaključuje da je optuženik značajno doprinijeo zločinačkom pothvatu. Bio je u prvom redu promoviranja ideologije i stvaranja paravojnih struktura te promoviranja cilja udruženog zločinačkog poduhvata. Bio je ključna osoba koja je poticala provođenje ciljeva stvaranja velike etnički homogene države bosanskih Srba”, kazao je sudac O-Gon Kwon.
14:24 Optuženi je imao vitalan značaj za promoviranje i realiziranje ideologije SDS-a.
14:17 Vijeće konstatira da je u sedam općina kampanja progona eskalirala toliko da je obuhvatila i elemente genocida. Međutim, vijeće zaključuje da nema valjanih dolaza da je u sedam općina počinjen genocid.
Vijeće je utvrdilo da je postojao oružani sukob u BiH i da su udovoljeni svi uvjeti po članku tri statuta. Kada je riječ o zločinima protiv čovječnosti, vijeće je utvrdilo da su počinitelji znali da je bilo takvih napada.
14:14 “Ljudi su mučeni, premlaćivani, sustavno maltretirani, a mnogi su i silovani od strane srpskih vojnika”, kazao je sudac. Vijeće je utvrdilo da su srpske snage preuzele općine u kojima Srbi polažu pravo u BiH i počinjen je sustavan i organiziran način zločina protiv bosanskih muslimana. Žrtve su bile prisiljene otići nakon napada i zauzimanja gradova. Tisuće muslimana i Hrvata su protupravno zatočeni u 15 objekata u općinama. Nesrbi su često masovno uhićeni i vođeni u mjesta gdje su zatočeni nakon napada na njihove gradove. Vijeće nije utvrdilo da su protpuravno zatočeni oni koji su bili naoružani i sudjelovali u borbama.
“Optuženi je optužen po 11 točaka optužnice – genocid, ubojstvo, širenje terora među stanovništvom, protpupravni napadi na civila… Tužiteljstvo tvrdi da je sudjelovao u četiri zajednička udružena zločinačka pothvata”, kazao je sudac O-Gon Kwon.
Sud je, na osnovu pravila 98bis, odbio osloboditi svih optužbi Karadžića nakon polovine suđenja. Tada je Karadžić oslobođen odgovornosti za genocid u drugim općinama osim Srebrenice, ali Žalbeno vijeće je poništilo ovu odluku pa se Karadžiću i u nastavku suđenja sudilo za zločine u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku.
Tužiteljstvo je Karadžića sumnjičilo da je, najkasnije od listopada 1991. do 30. studenoga 1995., optuženi sudjelovao u “sveobuhvatnom” udruženom zločinačkom pothvatu koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo putem činjenja genocida, progona, istrebljivanja, ubojstava, deportacije i prisilnog premještanja.
Dalje se navodilo da je od travnja 1992. do studenoga 1995. optuženi sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu pokretanja i provedbe kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je primarni cilj bilo širenje terora među njim.
Karadžić se također teretio da je od dana koji su neposredno prethodili 11. srpnja 1995. pa sve do 1. studenoga 1995. godine sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu koji je imao za cilj eliminiranje bosanskih Muslimana u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dječaka te prisilnim odvođenjem žena, djece i starijih muškaraca iz Srebrenice. Tužiteljstvo navodi da je ova namjera predstavljala ili uključivala počinjenje djela genocida, progona, istrebljivanja, ubojstava, deportacije i prisilnog premještanja.
Naposljetku, optužnica je navodila da je optuženi tijekom svibnja i lipnja 1995. godine sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu uzimanja pripadnika Ujedinjenih nacija kao talaca kako bi se NATO prisilio da se suzdrži od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.
– Dvije točke za genocid (točka 1 i 2)
– Pet točaka za zločine protiv čovječnosti
– Progoni (točka 3)
– Istrebljivanje (točka 4)
– Ubojstvo (točka 5)
– Deportacija (točka 7)
– Nehumana djela (prisilno premještanje) (točka 8)
– Četiri točke za kršenja zakona ili običaja ratovanja
– Ubojstvo (točka 6)
– Teroriziranje (točka 9)
– Protupravni napadi na civile (točka 10)
– Uzimanje talaca (točka 11)
Zločini koji se navode u optužnici uključuju, između ostalih:
– Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući ubojstvo najmanje 144 osobe u Biljanima (općina Ključ), više od 200 zatočenika u KP domu Foča, oko 150 ljudi u logoru Keraterm (pokraj Prijedora) i najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica (pokraj Vlasenice).
– Zatočenje tisuća bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uvjetima smišljenima tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Navedeni zatočenički objekti uključuju logor Manjača (pokraj Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pokraj Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković (pokraj Bijeljine).
– Ubijanje više od 7000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organiziranih i situacijskih pogubljenja, uključujući ubojstvo više od 1000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice te pogubljenje još 1000 muškaraca bosanskih Muslimana pokraj škole u Orahovcu.
– Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom Bosne i Hercegovine.
– Djela ubojstva koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja u razdoblju od 12. svibnja 1992. do studenoga 1995. Takva djela uključuju granatiranje tržnice Markale 5. veljače 1994. kada je poginulo 66 osoba, a više od 140 ljudi ih je ranjeno.
federalna.ba