U jeku predizborne kampanje kada politički igrači grabe glasove građana na sve moguće načine, većina običnih ljudi živi iste probleme. Kako zaraditi koju marku za dostojanstven i siguran život, imati pitku vodu, koji metar asfalta ili pokoju lampu kroz svoju ulicu. Dok s jedne strane ima onih koji u izobilju, ali s distance posmatraju tu izbornu bitku, s druge strane ima i onih koji već s buđenjem razmišljaju kako namiriti svoje skromno domaćinstvo, poslati dijete u školu, osigurati ogrijev i zimnicu.
Selo Holići u kralupskom kraju, na kilometre udaljeno od Visokog, svjedoči jednoj takvoj priči. Tročlana porodica Ahmić slika je i prilika bh. i visočke zbilje. Nijaz (42) sa suprugom Almom (36) i sinom Minelom (13), učenikom 7. razreda OŠ Alija Nametak na Bucima, preživljava od jedne krave i koze, te obrađujući nekoliko kvadrata zemlje. Žive na gornjem spratu porodične kuće u jednoj sobi, gdje imaju na raspolaganju i kupatilo ali bez vode, te verandu čiji strop prijeti svakog trena da se obruši.
– Nije lahko živjeti, a mi se borimo kako umijemo, bar da ovom dijetetu obezbijedimo malo dječačke radosti. Išli smo ti mi po tim institucijama po Visokom, ali nema rezultata. Dobili smo ovu kravu od „Prevent“-a i to je to. Ja sam bolestan, žena je imala tri operacije lijeve noge, a i mali ima problema s plućima i srcem, pa ne može bez pumpice. Mi ti više hodamo po doktorima od Doma zdravlja u Visokom do bolnice u Zenici nego što deveramo kući, priča nam Nijaz, koji je kao 17-godišnjak stao na branik domovine.
Prije proteklog rata izgubio je oca, 1992. godine mu je poginuo brat Zijo. U prizemlju kuće mu živi nepokretna majka s drugim bratom. Oskudna kuća od elemenata i bez fasade nema ni pitke vode. Još prije godinu dana, sada već bivši direktor JKP „Visoko“ je rekao da je sve pripremljeno za dovođenje vode u selo koje je dalo devet šehida. Česma u avliji je više suha nego što njome protekne koja kap vode. Ahmići svakodnevno prelaze 300 metara do izvorišta pitke vode.
– I ta voda nam je veliki problem. Evo u banji, vidjet će te bure i kanistere. Sve perem na ruke. Nadali smo se da će nam uvesti vodu, obećali su, al’ još ništa od toga. Išli smo i u Opštinu i u komunalno, al’ naši problemi su izgleda samo naši. Znalo je biti dana da nemamo šta jesti, al insan nekako skupi snage za dalje, makar zbog ovog djeteta. Naš Minel samo pita za svoju sobu. U takvim je godinama da ga razumijemo, ali nemamo odakle da mu to i omogućimo, priča Alma dodajući da su započeli graditi manju kuću u Muhašinovićima, na zemlji koju je naslijedila, ali tu smo i stali jer nemaju sredstava.
(Porodici Ahmić bi dobro došla svaka pomoć dobrih ljudi koji mogu kontaktirati Almu Ahmić na broj 061 701 304.)