To je još uvijek nezavršen projekat, do pola realizovana predratna vizija proširenja kapaciteta MSŠ “Janko Balorda”, danas MSŠ “Hazim Šabanović”, gdje se navodno planirala još jedna sportska sala, učionice, pa čak i bazen.
Nekako je uvijek bilo nedovoljno osvjetljeno mjesto, pokušaj nekog amfiteatra sa fontanom koja gotovo nikad nije radila, a i kada jeste samo je dan bio potreban da je zaprljaju i začepe. Nedefinisani prostor između srednje škole i KSC “Mladost”. Ali je to bilo dobro mjesto u ono vrijeme kada si kokuz, pa fol s curom odes malo iza dvorane “da popričate” u mraku. Dobar je to i još uvijek neiskorišten prostor, koji danas ne služi ničemu osim da se možda u kasnim noćnim satima u miru s rajom ispuši joint.
Sve gore opisano Neven Krajišnik je uspio zabilježiti u jednom trenutku fotografijom koja sama priča priču, a koju mogu da razumiju samo oni koji su savremenici i onog prijeratnog, kao i ovog postratnog vremena.
Visoko je puno nedovršenih priča i vizija, sa stolicom koja čeka pravog lidera da ih realizuje.