Šetnja 29. 12 2013.g, spojio sam ugodno s korisnim, pomislih, pa svatih na kraju da je razočarenje uz malo zadovoljstva, potpuno. Radi se o rekonstrukciji vodovoda i nekako me obuze dobrina kad shvatih da će ljudi dobiti onoliko vode koliko im treba, a odmah zatim napade me nekakva tuga jer vidjeh da nema onih koji bi trebali da budu tamo, pogledaju ima li tamo išta da se nađe, a zna se da ipod svakog busjena nalazi prosto mame, jer je prostor poznat u cijeloj Evropi sem u Visokom. Kažu sve košta, a ja kažem i jeste tako, ali isto tako znam, ako nešto neko drugi radi onda se može uvjek naći kolateralna korist, jer drugi kopaju, a nama ostane samo da usput pokupimo ono što se nađe. A nađe se previše toga.
Helem, možda ljudi nemaju pojma o tome, niko nije izašao na teren da uradi bilo šta korisno, a da to bude dosta jeftino i krajnje korisno. Možda je trebalo napraviti elaborat, pa tražiti pare, pa angažovati stručnjake i kad se sve to uradi lokalitet je zatrpan. Eto tako to bude kod nas kada je ustanova polahko predade drugom, a da se nije svjesno kako značajne ustanove postaju u ime nečega, malte ne, svojina drugih što će se desiti vrlo skoro. Desi nam se ove godine da demo prostor za nekakvu izložbu bez artefakata i to dva puta na našu žalost, a naši artefakti stoje po nekakvim balkonima da bi se ustupio prostor nečemu što nema apsolutne nikakve istine. Prošetah malo i pokupih nekoliko značajnih nalaza i mještanima zaželjeh sreću s novim vodovodom, posebno izvođačima radova sa željom da ih vrijeme posluži kako bi što prije okončali radove.
Možda će odgovorni shvatiti da su odgovorni i za još mnogo čega, nego što oni misle. Red je da neko vodi računa o nalazištima koja su obrađivali drugi jer su bili kadrovski sposobni.
Želja mi je da se aktivnosti nastave u ime društvene koristi jer će u protivnom sve zaglaviti negdje što do juče nije imalo ni imena ni značenja kao regionalni centar, a ovo naše će ostati za lokalne potrebe. Nikako ne smijemo zaboraviti da su osnivači ustanove bili ljudi kojim je trebalo staviti mramornu ploču kako bi se znalo šta i koliko je jučer dato u interesu zajednice kako bi se jučerašnji, današnji i budući interes i obraz ustanove sačuvao u ime naših potomaka. Ako koga interesuje neka bar pogleda ono što ne gledaju oni koje bi to trebalo da rade.
