Iza nas je prva godina nove vlasti u Visokom. Al’ ono baš prva, poput mačića. Ono što je veoma važno istaći, a što je nekako zanemareno od ono malo političkih analitičara u gradu i općini, je da ovu vlast mnogi ne razumiju, odnosno, nisu još u stanju da dosegnu vizije, koje nova vlast ima razvijene i spremne za realizaciju. Samo je potrebno razumijevanje, strpljenje, dobra volja i htijenje, entuzijazam, elan i još je potrebnije ostaviti na stranu bahiluk, zajedljivost, pesimizam, ljubomoru. Jednostavno rečeno, gledaj pozitivno i samo pozitivno, nadrealno pozitivno. Udari se pozitivizmom direkt u venu, glavnu.
Dobro je pa se već nakon prve godine vladanja nove vlasti, već sada može izvući jedan dobar rezime i već sada se vidi dalekosežno vizionarstvo, smjelost da se uhvati sa višegodišnjim problemima koji se vuku u vitalnom organizmu općine i grada. Naše građanstvo jednostavno nije naviklo na ovako spremnu vlast, koja se još nije dogodila Visokom u njenoj dugoj historiji. Ne razumiju ljudi, na žalost, da su problemi nagomilani, da treba vremena da se izradi adekvatna i efektivna strategija rješavanja krucijalnih problema i da za to treba vremena, jer nisu samo problemi u sistemu, već je problem i u ljudima, a ljude je najteže promijeniti.
Svi zaboravljamo da su ovi naši reformisti izašli iz najbolje garniture SDA, a svi znamo koliko je SDA nadrealna stranka, ovo što nam se dešava, nije to tako, to mi samo tako vidimo svojim primitivnim očima, ali ova situacija je super, kako nam je moglo biti da nema SDA. Zamislite, ako ikako možete, da nema SDA, kako bi sve ovo izgledalo. Zamislite, teško je, jer je nemoguće živjeti bez SDA, to je srce bošnjačkog naroda, a svi ostali su nečiji igrači. Zato je SDA nadrealna, jer je ni njen narod ne razumije, nestrpljiv je taj narod, nije realan, za nadrealnu SDA.
Najbolji primjer je prva poteškoća sa kojom se nova vlast susrela (koju ću u daljem tekstu zvati nadrealisti, ne po onim komičnim nadrealistima, već zbog činjenice da je ova vlast iznad realnog viđenja stanja stvari koje narod može dokučiti), je situacija sa participacijom za prijevoz učenika. Učenici i ostatak javnosti nisu uopšte bili svjesni tada svih činjenica koje su vezane za tu problematiku, pa su svi krenuli u oštre napade i osude nadrealista. Nadrealisti su tada iznijeli sve činjenice, koje su bazirane na finansijskim propustima bivše vlasti, ali to nije bilo dovoljno da javnost smiri, pa su potom pokušali privremenim finansijskim rješenjem da ublaže nezadovoljstvo učenika i javnosti i to nije bilo prihvaćeno, da bi se evo nakon godinu dana participacija ponovo vratila na staro i sada su evo svi opet zadovoljni. Ali slabo ko zna šta su sve nadrealisti morali uraditi, koje su to finansijske akrobacije morale biti izvedene, poput onih kineskih akrobata u poznatim cirkusima, da bi se ta participacija materijalno mogla vratiti na staro, jer trebalo je izmiriti dugove, napraviti novu finansijsku formulu koja će proizvesti prijeko potrebni novac za učenike. Rijetki mogu dokučiti tu sposobnot nadrealista u finansijskom aspektu, ali ako uzmemo činjenicu da je načelnica magistrica ekonomskih nauka, onda bi svi trebali da se zapitamo kako je došlo do ovog uspjeha nadrealista u ovom posebnom slučaju. Najviše bih volio kada bi nam nadrealisti iznijeli tu uspješnu finansijsku formulu, koja je dala pozitivan rezultat za učenike, ali sumnjam u to, koliko je javnost napadala vlast, bez da je makar malo sačekala da nadrealisti sprovedu svoju formulu u stvarnost. Mi nismo zaslužili da nam nadrealisti objašnjavaju kako su došli do uspjeha, jer na sve gledamo pesimistično, a oni gledaju nadrealno optimistično i već imaju rezultate.
Cijela Evropa, a Boga mi i svijet, su ljubomorni na Angelu Merkel, ultra uspješnu njemačku kancelarku. Jedna od najsposobnijih i najuticajnijih žena na svijetu. Koliko je ta žena zauzeta u raznim djelovanjima po svojoj zemlji i inostranstvu, toliko je i naša načelnica u ovom lokalnom regionalnom opsegu djelovanja. Naša načelnica je uspjela uraditi toliko stvari za jednu godinu, što neko drugi ne bi mogao za 4, ma kakve 4, za 8 godina. Uspjela je izraditi nacrt budžeta općine, izraditi plan i strategiju reforme javnih preduzeća, sve u cilju boljeg poslovanja istih, u finansijskom i uslužnom segmentu, uspjela je isposlovati od prijatelja iz Turske neke veoma važne pozitivne stvari. Dakle, dobili smo ambulantnu u Moštru, koje rapidno raste po broju stanovnika i potrebama raznim, dobili smo centar za osobe s posebnim potrebama, dobili smo multi kulturni centar koji je počeo sa izgradnjom i ne smijem ni zamisliti kako ćemo eksplodirati kulturno kada ovaj centar napokon dočeka sve naše kulturne manifestacije koje desetljećima čekaju da dobiju svoj oazu za kulturni izražaj. Dobit ćemo teren sa umjetnom travom, koja je već došla iz Turske i to na stadionu koji nije bio više dobar ni za sijanje krompira ili koridu, a kamoli za igranje fudbala. Možemo samo zamisliti kada se taj sportski centar izgradi i omogući svim sportistima u Visokom da treniraju, igraju utakmice, rekreativno se bave sportom, druže se, a za očekivati je da i reprezentacija nekad dođe i odradi pripremni trening i uveliča taj sportski centar svojom pojavom. Problem sa centrom za lica sa posebnim potrebama nije u rukama općine i nadrealista, jer je to širi problem, koji naš narod ne razumije, pa se stoga i ne treba baviti sa tim, nadrealisti će sigurno riješiti taj problem u dogledno vrijeme i pozitivno iznenaditi sve ishitrene kritičare. Još kada uzmemo u obzir da je načelnica stalno na nekim putovanjima, službenim, onda možete misliti kako su nadrealisti razvili sistem rada da bi načelnica sa daljine bila upućena u sva dešavanja, a šta bi tek bilo da je stalno ovdje i da stalno radi na rješavanju problema sa kojim živimo. Ali nema veze, ja vjerujem da je svaki njen put negdje, u stvari jedno veliko dobro za nas, jer ona je naša i ona će za nas napraviti ono što očekujemo i što nam je obećala. Ja kad god sa prozora stana ili na ulici vidim one kamione za odvoz smeća što nam je načelnica dobila od premijera Tayipa, ja osjetim neopisivu toplotu oko srca mog, neopisivi osjećaj sreće me obuzme, toliko budem sretan i ponosan, da poželim da dodirnem taj kamion i da pustim suzu sretnicu. I svaki put dok sletim niz stepenice, da ga dodirnem, on je već otišao da čisti ostali dio grada, ali uhvatit ću ga kad-tad, ne odustajem.
Medijski rat
Moramo shvatiti da ne može sve da se desi odmah, da za neke stvari koje su pod teretom problema, dugova, od pređašnjih vlasti, treba vremena, ali ako uzmemo u obzir sa kakvim planovima i projektima ova vlast, nadrealisti idu u budućnost i ako pokušamo nadljudskom, našom provincijalskom nadrealnom snagom uma i mašte, da zamislimo kako to nadrealisti žele da poprave i da izgrade čvrste temelje funkcionalnosti našeg društva, na općini Visoko i samom gradu Visoko. Treba vremena, za sve i za male stvari treba vremena, a kamoli za velike stvari i treba se malo strpiti, jer historijske se stvari dešavaju, a takve stvari trebaju vremena da se realiziraju.
Nerealno je očekivati da nešto nadrealno se može desiti u okvirima realnog vremena, jer kod nas više nema realnog vremena, mi smo u nekom vakuumu, u kojem je izgleda svako mogao da radi kako hoće i šta hoće, ali i tome dolazi kraj. Ako pogledamo kako su neki izabrani vijećnici prešli u redove nadrealista i to netom poslije izbora istih, čim su uvidjeli o kakvom se nadrealnom planu reformi radi, odmah su prešli u redove nadrealista, jer u realnom slučaju, oni bi sjedili 4 godine ne radeći ništa, ali ovako, u nadrealnom slučaju, oni će biti dio historijskih postignuća u Visokom.
Nadrealisti ništa ne prepuštaju slučaju, odmah su medijski pokrili sve što je potrebno, da narod zna o čemu se radi, jer je kompleksna materija, što vidimo, jer ipak ljudi slabo razumiju ove ogromne pomake i planove i tako nadrealisti imaju svoju TV, radio, nekoliko internet stranica i to pokazuje njihovu nadrealnost, jer za svakog glasača treba da ima adekvatna zanimacija i u toj zanimaciji informacija, za djecu, žene, nane, dede, za sve vrste ljudi iz svih staleža koji egzistiraju kod nas. To je velika stvar, to su nadrealisti implementirali veoma brzo i efikasno i za to moraju biti pohvaljeni. Medijski rat je ono što kod nas ljudi počinju da shvataju, jer kako bi rekao poglavar nadrealista, dosta je bilo da svaka šuša može širiti laži i dezinformacije i dosta je bilo da svaka šuša može napustiti stranku i osnovati novu, i tako umanjivati broj glasača za nadrealiste. Zato su nadrealisti privolili ljude iz drugih stranaka i medijski pokrili sivo nebo iznad Visokog, ušli u svaku kuću i um, putem virtualnih komunikacija, nadrealisti su savremeni, nadrealni.
Nadrealni napori
Iako je možda malo neadekvatno, povući ću jednu malu paralelu sa Top listom nadrealista i našim nadrealistima. Radi se o nerazumijevanju šire populacije suštine TLN i sada naših nadrealista. TLN kada se pojavila, samo oni koji su imali širi smisao za humor, su mogli skontati folove i šale, a kasnije znamo šta je bilo i kako je TLN postala najpopularnija i nezamjenjiva i dan danas. TLN je sa svojim kreativnim šalama otišla toliko daleko, da su uspjeli predvidjeti određene scenarije budućih realnih dešavanja. Upravo tako i naši nadrealisti su sada neshvaćeni, ali sa vremenom, ne samo da će biti shvaćeni, već će biti omiljeni kod sviju nas, a njihove vizije su slične nekom pozitivnom predskazanju.
Sve ovo vrijedi shvatiti, razumjeti, posmatrati i donositi zaključke tek nakon malo dužeg vremenskog perioda. Ja razumijem da je teško više čekati, da su problemi nagomilani, da je nezaposlenost prevelika, da ima nepotizma, ali ko će pomoći kome, ako neće svoj svome, pa dajte malo realnosti, svako od nas bi zaposlio nekoga svoga negdje, da može. Treba dosta razumijevanja, treba se staviti u položaj nadrealista i razmišljati nadrealno, a ne realno, jer realno više ne postoji. Mislili smo da je ona Juga realno, da nam je lijepo realno, ali vidjeli smo da to nije bilo realno. Moramo pokazati razumijevanje, strpljenje, materijalizirat će se sve ove velike stvari što se kreću polako, nije lako, sve je zakržljalo, atrofirali su svi mišići javnog sektora, potrebna je duga rehabilitacija, kao kod sportaša, a mi smo svi jedan veliki sportski organizam i moramo zajedno rehabilitirati se, svi smo mi jedno nadrealno biće.
Malo sam razmišljao kao nadrealista i došao sam do jedne misli, a to je da je sada nadrealno misliti da će jednog dana sve biti pod jednim krovom, ali jednog dana će jedno biće, jednoumlje biti sasvim izgledna opcija. Samo dok se svi ovi historijski projekti i planovi ispune. I tada će se jednom zauvijek i kritičari koji nisu u strankama, civili i opozicione stranke, ako ih bude bilo i nadrealisti, svi zajedno udružiti u jednu kvalitetnu narodnu masu. Nije to ljudi nerealno za očekivati da se možda jednom desi, to je ljudi moji, nadrealno očekivati. Sve se može, kad se umovi slože. Pozitivno jednoumlje, nije to nerealno, to je nadrealno. To je jedino što je dobro za nas, koji ne razumijemo nadrealizam, jer je bolje prihvatiti ono što ne razumijemo, nego se boriti sa tim, jer nadrealizam će sigurno dati nenormalne rezultate vremenom. Vidjećete to, kad-tad.
Nemojte pitati šta ova vlast može uraditi za vas, to je nerealno sada, zapitajte se šta vi možete uraditi za vlast, to je nadrealno pitanje. Potrudite se, nadrealnim naporima. Samo pazite, nemojte da izgorite od prevelike želje, dozirajte se u nadrealnim naporima, jer ne može svako biti nadrealista.