Već smo ranije objavili informaciju o tome kako bi Visoko, tačnije naselje Dobrinje uskoro trebalo dobiti jedan potpuno nov i moderan sportski centar, koji bi se sastojao od dvorane s tribinama i ostalim pratećim objektima uz motel i namjenske kancelarijske prostore. Sve bi to trebalo biti izgradjeno na 1,5 hektara već otkupljenog zemljišta na kojem su već bili nadležni organi iz Općine Visoko koji su utvrdili da nema nikakvih prepreka za početak izgradnje ovog objekta.
Ovim povodom u našoj redakciji boravio je Esad Čerkezović, Bosanac porijeklom iz Živinica koji od 1991. godine živi u Švedskoj, tačnije u Geteborgu, i prezentirao nam kompletan projekat i svoju ideju.
Otkud baš da dođete na ideju da u Visokom gradite jedan ovakav namjenski objekat, obzirom da ste iz Živinica?
– Ja sam već četiri godine na ovu temu u komunikaciji sa vašim sugrađaninom, a mojim dobrim prijateljem Đanelom Jusićem. Iz našeg poznanstva i razgovora desila se ova ideja. Stvari smo konkretizovali prošle godine u augustu kada smo počeli i kupovati zemljište na lokaciji u Dobrinju.
Zašto baš ova lokacija u Dobrinju, a ne negdje drugo?
– Prije svega Đanel živi u tom naselju, a zatim je bilo jednostavno i kupiti tu zemlju jer nije bilo više vlasnika koji se ne bi mogli dogovoriti. Đanel je pojednostavio taj put kupovine zemljišta i ostavio nam više prostora i vremena za konkretnije stvari. Drugi razlog je odlična lokacija, blizina autoputa, jednostavan put za prilaz kompleksu i općenito mir koji vlada oko cijele te lokacije koji je idealan za izgradnju namjenskog sportskog objekta. Na kraju krajeva, i u Švedskoj sam vidio da ljudi sve više grade ovakve tipove objekata malo izvan centra grada gdje ljudi žele da dođu i relaksiraju se malo dalje od gradske buke.
Ako nije poslovna tajna, kolika je vrijednost ove kompletne investicije?
– Nemam neku baš tačnu informaciju o tome, a teško je i imati jer uvijek u ovakvim poslovima ima dosta stvari i troškova koji se dešavaju usput, ali moja neka pretpostavka je da je to cca 1.500.000KM.
I kada mislite da biste mogli završiti započeto, odnosno kada bi Visoko napokon moglo dobiti još jednu dvoranu u kojoj bi se mogle igrati i prvenstvene utakmice klubova koji se takmiče u dvoranama?
– Neki naš plan je da bi do kraja naredne 2012. godine projekat mogao biti završen, to je naravno ukoliko se ne dese neke nepredviđene stvari za vrijeme trajanja radova.
Za ulazak u cijelu priču morali ste već imati i komunikaciju sa predstavnicima Općine Visoko, na kakav ste odnos naišli?
– Do sada je sve bilo korektno, nadležna Služba je već bila na terenu i po brzom postupku riješila mogući problem pretvorbe postojećeg zemljišta. Dobio sam uvjeravanje da nema nikakvih administrativnih prepreka za početak radova. To je posebno olakšanje meni kao investitoru jer su se gotovo na licu mjesta predstavnici te nadležne Službe usaglasili oko svega, a to je u konačnici da je na pomenutoj parceli gradnja jednog takvog sportskog centra moguća.
Evo Vi ste nama danas prezentirali neke slajdove kako bi to sve trebalo izgledati, za one koji čitaju ovaj intervju možete li samo ukratko reći šta bi to trebao sadržavati ovaj sportski centar?
– Prije svega sportski centar će se zvati “Sara”, da i to otkrijemo. U prvom planu je sportska dvorana s tribinama koje će zadovoljavati kriterije da se najnormalnije mogu u njoj odigravati i prvenstvene utakmice. Zatim tu će biti motel, ugostiteljski objekat, vanjski nogometni teren, tenisko igralište, a posebno će biti izgrađene i namjenske prostorije za borilačke sportove, jer koliko sam upoznat u Visokom ima dosta takvih sportskih klubova koji trenutno nemaju gdje da treniraju.
Vjerovatno mnoge koji sad čitaju ovaj intervju zanima ko je ustvari Esad Čerkezović koji dolazi iz Švedske preko Živinica sa vizijom sportskog centra od 1.500.000KM i to baš u Visokom?
– Esad Čerkezović je Bosanac koji je prije rata otišao u Švedsku i počeo se baviti trgovinom, oženio se, dobio djecu. Trenutno u fazi života kada se razmišlja o povratku u domovinu, investirati u Visoko 1.500.000KM vjerovatno znači i približiti se tom gradu i Geteborg zamjeniti životom ovdje. Vjerovatno se pitate zašto moja odluka nije vezana za Živinice jer sam porijeklom iz tog grada. Odgovor je čisto poslovne prirode, moja procjena je bila da sa objektom ove namjene i blizine Tuzli ne bi mogao ostvariti ciljeve koje planiram napraviti na ovoj putnoj komunikaciji Sarajevo-Zenica, to je jedini razlog. A zašto baš Visoko, a ne Kakanj ili možda Vogošća, taj odgovor je opet vezan za prijateljstvo sa vašim sugrađaninom Đanelom Jusićem.
{joomplucat:252 limit=5|columns=4}