Igrati za reprezentaciju svoje zemlje trebao bi biti san svakog istinskog sportiste. Nagrada je to za uloženi trud i sva odricanja koja treba podnijeti, ali taj trud i ta odricanja na kraju donesu višestruku korist: pojedincu, klubu, reprezentaciji i zemlji u cjelini.
Često čujemo da je do vrha jako teško doći, ali oni koji su do vrha došli kažu da je ostati na njemu još teže. Zašto? Zato što popularnost vrhunskih sportista obavezuje… zato što su ti sportisti, zapravo, uzori mlađim generacijama… zato što njihove postupke oponašaju oni koji maštaju o slavi i uspjehu. Ukratko, biti vrhunski sportista podrazumijeva određeni standard ponašanja – ne samo u sportskim arenama nego i u privatnom životu. Izazov je veliki, i mnogo je onih koji mu nisu uspjeli odgovoriti.
Sinoć smo bili svjedoci kako se konstrukcija jednog vrhunskog sportiste ruši pred očima bh. javnosti. Sinoć je jedan mladi čovjek pokazao da nije u stanju nositi teret vrhunskog sportiste. Narcisoidno uvrijeđen zato što ga nema među najboljim, odbija poziv selektora da uđe u igru i pomogne svojim kolegama da, nakon očajnog nastupa u Linzu, poprave utisak i pokažu da ako ne mogu osigurati pobjedu, makar navijačima mogu priuštiti borbenost i pokazati ljubav prema dresu sa državnim grbom.
Mladi sportista je ostao zapanjujuće hladan na ono što se dešavalo na parketu Skenderije, neosjetljiv na teškoće kroz koje ostatak ekipe prolazi… gluh na bodrenje navijača koji su žarko željeli pobjedu. Mladi sportista je sinoć postupio onako kako to nikad neće učiniti u klubu u kome zaradjuje novac, jer zna koja je cijena takvog ponašanja.
I tu, vjerovatno, dolazimo do ključnog pitanja: šta motivira sportiste da igraju za dres sa državnim grbom? O tome možemo nekom drugom prilikom, ali mladog sportistu će ovaj postupak pratiti, vjerovatno, do kraja karijere i nema sumnje da će jednog dana sigurno shvatiti kako je silno pogriješio. Zapravo, sljedeći važan ispit koji ovaj mladi momak prolazi jeste odnos prema onome što je sinoć uradio. Što se prije sjeti da je njegovoj uspješnoj karijeri doprinos dala i državna reprezentacija – to bolje za njega.
Ovakvih i sličnih postupaka bilo je i ranije u nekim drugim nacionalnim selekcijama naše zemlje. Problemu se skoro uvijek pristupalo na način da se govorilo o manjku patriotizma. No, nakon sinoćnje epizode, možda bi bilo dobro zapitati se nije li za primjereno ponašanje dovoljno da jedan sportista bude ništa drugo do pravi profesionalac s vrijednostima koje poštuje u svom matičnom klubu.
Međutim, odnos prema klubu uslovljen je odredbama ugovora, a nepoštivanje ugovora za konzekvencu ima raskid istog. To sportisti nastoje da izbjegnu, jer time stiču imidž problematičnih pojedinaca, što u krajnjem slučaju ugrožava karijeru. Šta se, međutim, dešava kad sportista pokaže manjak poštovanja prema reprezentaciji? Teško je reći. Jedno je sigurno: mnogi su ostali razočarani sinoćnjim postupkom mladog sportiste. Međutim, da li se to uopšte računa?
(federalna.ba)