Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Is Chmar” novinarska nagrada Visokog za najboljeg “Rektalnog alpinistu”

ulizica“Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici, dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom – A ja vam kažem da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nađe na konopcu ili na krvničkom panju.” (Krleža)


Gledam maloprije vijesti u slajdu i vidim svih pet vezanih za politiku, dešava se svašta, a u suštini ništa važno po Visoko. Pada vlada u ZDK, SDP mijenja svog premijera i ministra, SBB izbacuje svoje ministre, u Visokom trajno isključuju članove SBB-a … Rekao bi čovjek svega i svačega, a stvarna istina je da u Visokom nema ozbiljne politike u ovim trenucima. Jer da je ima ne bi ispali ni RK, a ni NK Bosna, jer je i sport dio politike. Da ima politike ne bi Prevent i dalje odvratno smrdio sa tendencijom otpuštanja radnika, budžet bi se punio malo drugačije i bio bi malo transparentniji, politika se ne bi svodila na to ko s kim pije kafe i ko koga šmeka predsjedniku stranke kako najjače trenutno, tako i svih ostalih. Sadašnji budžet Općine Visoko se tretira kao izborni plijen i služi primarno za finansiranje birokratije i prividnog socijalnog mira. Nadali smo se ako ništa da političkim putem NK Bosna može ostati u Prvoj ligi Federacije iz razloga što su načelnici Kaknja i Visokog iz SDA, dok su načelnici Tuzle i Banovića iz SDP-a i SDA. Slaba nam je nada bila, takvi smo da na poluvremenu u Kaknju ni za pare “komšije” nisu željele da nam daju bodove.

Bit će ovo interesantno političko visočko ljeto, jer je sve svedeno na bruto i neto. Kao što konstatovah i ranije, nema stranaka u Visokom, svi su jedna stranka i sve je na prodaju. Nisam vjerovao donedavno da se neko može naljutiti na tebe samo zato jer nisi htio da uzmeš novac od njega u zamjenu za uslugu, nakon čega isti taj uzme sebi za pravo da te svrstava u nekakve političke torove po vlastitom nahođenju i svojoj sujetno precjenjenoj intuiciji koja u konačnici nije ni približno istinita. U Visokom je trenutno sve bruto i neto, a para nigdje, sve je prevara i sve je na fol, dok folovi prolaze, ali kad nada utihne onda kao na derneku će da ostane samo prava raja. Na vlastitom primjeru u prisustvu nekoliko svjedoka, uvjerio sam se da ne možeš nekome ni prijateljstvo ponuditi ako prethodno ne iskažeš cijenu tog prijateljstva izraženu u materijalnom obliku. To je današnje Visoko, toksična sredina koju su bolesnom učinile stranke okupljene oko izbornog plijena zvanog budžet uz demonstraciju sajma taštine i sujete pojedinaca unutar tih stranaka.

Trenutni samodopadni i samoprozvani političari na općini Visoko iz svih stranaka postoje samo da bi nama bilo gore. U nedostatku realizacije obećanog iz predizbornih kampanja oni pokušavaju preko podobnih medija, odnosno metodom prenošenja lažnog nadanja putem tzv. halki uljepšavati trenutnu visočku stvarnost, a sve neistomišljenike tretirati kao autora “Satanskih Stihova”. Pa se tako putem nižerazrednih i familijarnih SDA, po ničemu ozbiljnih, medija moglo pročitati da “Strijela odapeta sa luka ne obazire se, gledajući na svom putu šta može pogoditi, već stremi pravo svojoj meti.” Ovako nešto je izjavio Ali Hamnei u Beogradu krajem osamdesetih kada je ucjenjena glava Salmana Ruždija zbog pomenutog (ne)djela, nevješto i retardirano parafrazirano od strane bijednika koji se potpisao pod iste te redove. Ne bira novinarski šljam i sramota aktuelnog Visokog sredstva i način kako se što više i dublje zavući u guzicu onoga ko ih povremenu nahrani i ohrabruje da pišu gluposti za još većeg glupana koji im to dozvoljava i koji su svrha sami sebi.

Imajući u vidu takvu situaciju, sama po sebi se nameće ideja za realziaciju ranije pomenute novinarske discipline koju sam nazvao “Rektalni alpinizam” u kojoj se samoprozvani novinari trude da bez obzira na sav razum koji imaju i sve prepreke i tvrdoću stolice stranačkih prvaka pokušaju doći do cilja, prije nego mentora protjera i iz stanja analne retencije zajedno sa ostalim govnima završe u kanalizacijskoj prošlosti neke WC šolje gdje im i jeste mjesto. Za najboljeg “novinara” dodjeljivala bi se i nagrada čiji je jednostavan i lakozapamtljiv naziv istorijski vezan za područje od Kaknja do Visokog i zvala bi se “Isčmar”, a kasnije bi se moglo razvijati i patentirati kao internacionalna uz varijaciju na temu u engleskom i svima razumljivom jeziku “Is Chmar”. Zbog širine ovog pojma i njegove sveopšte pojave u društvu, nagradu za najboljeg “Rektalnog alpinistu” ne bi trebalo svesti samo na polusvijet “novinarstva”, jer “Isčmara” imate u svim ostalim dijelovima društvenog života u Visokom, pa ga je lako primjeniti ukoliko ste državni službenik, privatnik, sportski radnik, srednjoškolac, radnik na birou, prosvjetni radnik itd…itd…. 

Kako prepoznati “Isčmare” među nama, nije teško, svi su isti baš kao na slici.

ischmar1

U normalnim društvima ne samo da ne bi mogli piskarati i balavit po javnim RTV preduzećima koja se finansiraju 100% sa Općinskog budžeta, ili bilo kojim medijima, takvi kreteni sa genetski šizofrenim DNK ne bi mogli ni ljekarsko izvaditi, bili bi zbrinuti u nekim ustanovama za mentalno zaostale gdje im i jeste mjesto. Ovim povodom mogla bi se utemeljiti i jedna vrsta himne generacije pogrešno upućenih i usmjerenih “novinara” koji su postali zadnji šljam i sluge aktuelnog režima ma kakav on bio i u bilo kojem vremenu pod bilo kakvom zastavom, pa bi ta himna mogla zvučati i ovako:

Na svoju i tuđu nesreću
Jeo sam govna i opet ću
Dajte mi kašiku najveću
Jeo sam govna i opet ću 

Sve je u stvari ponuda
Ko plati više dobiva
Gazdina guza je najslađa
Svejedno koja partija
Ni ideali ni naracija
Ni trenutna inspiracija
Moja dobitna kombinacija
Koprofagija i opstipacija

Isčmar koprofag
Novinarstva vječni mag
Oštro pero pogled blag
Isčmar koprofag!
 

(Koprofagija – medicinski termin za konzumiranje vlastitih fekalija. Razlog bolesti nepoznat. Pretpostavlja se da konzument neobičnim ponašanjem želi skrenuti pažnju okoline na sebe . Opstipacija – otežano ili nepotpuno pražnjenje crijeva.)

Naravno, kada prođe ovo sadašnje visočko političko vrijeme u kojem glavnu riječ na ključnim funkcijama u Općini Visoko vode isključivo žene, uz prisustvo neke vrste bošnjačkog Gadafija u pokušaju i iz sjene, takvi “novinarski” smradovi vrlo brzo se okreću novim vrijednostima, kao recimo prelazak na Islam ili sa Islama na bilo šta drugo, promjena političke partije, promjena svih mogućih uvjerenja, zaboravljanje svega što je bilo ranije …

I za ovu vrstu licemjerstva u Visokom postoje ključne dvije teorije:

1. Samo se glup čovjek ne mijenja

2. Jebo karakter ako nije labilan

Od svega obećavanog do danas, gotovo devet mjeseci nakon lokalnih izbora, Visoko nije ni blizu onoga što mu se obećavalo i to je fakt. Jedini način da se demantuju oni koji imaju drugačiji stav od političkih i stranačkih “Isčmara” jesu rezultati i realizacija obećanog. To danas u ovom Visokom na čijem čelu su žene ne vidimo. Suprotno stavovima feminiziranih muškaraca i feminističkih pokreta za ravnopravnost žena u društvu, vazda se u ovom kraju govorilo “Jebo kuću u kojoj je žena glava porodice”, čak je i veliki Johan Wolfgang Goethe, 1749 godine  izrekao mudru misao: “Za stado, dakako, nije dobro ako mu je pastir ovca.” A i Islam, religija kojoj pripada preko 90% visočkog stanovništva potpuno je jasan po tom pitanju:

„Kada je do Poslanika, s.a.v.s., došla vijest da su Perzijanci postavili na mjesto perzijskog cara njegovu kćerku, rekao je: „Neće uspjeti narod koji ženu za vođu postavi!“ (El-Buhari, 4425)

Proudly powered by WordPress