Oznaka: Dario Džamonja

Bili su zajedno od ranog jutra. Prvo su otrčali do ciglane gdje su, iza leđa čuvara, maznuli dvije svježe, još nepečene cigle. Zamijesivši ih s vodom dobili su gustu, ljepljivu masu. Baš onakvu, kakva je dobra za gađanje. Teškim kuglicama gline su zasuli ploču sa imenom ulice sve dok se više ni slovo nije moglo …

Upoznao sam je – tačnije rečeno, sreo sam je prvi put 1973. godine u Skenderiji. Pamtim tu godinu, jer se održavalo Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu, a redakcija Spektra, u kojoj sam tad radio, nalazila se odmah do Kolegijum artistikuma. Bila je tada mnogo starija i ružnija i ne znam kojim je poslom navratila u …

Prošle nedjelje je u ruševinama stare Vojne bolnice pronađen leš muškarca. Policija je zagradila prostor žutim plastičnim trakama, a mi smo kroz izlog Kerimove kafane poluzainteresovano pratili šta se dešava. A, vala, nije se imalo šta pratiti. Poslali smo Doktora da se raspita, a on se vratio s pričom da je riječ o čovjeku od …

Predstavništvo Brodokomerca u mom komšiluku je zjapilo prazno, izlog je bio razbijen i sve je bilo izneseno: pisaće mašine, kompjuteri, stolovi, stolice, telefoni, lusteri, pa čak i itison s poda. Na zidu je ostala samo velika fotografija predsjednika Tita. Ušao sam kroz razbijeni izlog, skinuo je sa zida i ponio kući. Zaustavio me stražar ispred …

Kad sam prošli put išao u bolnicu, ušao sam sa rukama u džepovima pantalona i kutijom cigareta i upaljačem u džepu od košulje: mislio sam kako ću se natezati da mokraćom napunim epruvetu, kako će me kucnuti po koljenu gumenim čekićem, poleći me na ležaj u ambulanti i tražiti da pogledom pratim kažiprst koji mi …

Navikao sam da me pitaju koliko je u onome što pišem o sebi (i drugima) autobiografsko ili biografsko. Nikad se nisam ni potrudio dati neki određen, precizan odgovor na pitanje toliko glupo i nevažno da ga i ne zaslužuje, pitanje koje u sebi nosi taman toliko “težine” i bitno je za “esenciju” mog života kao …

Bomba je, naginjući Sarajevsko iz flaše, imao običaj, onako iznebuha, reći: “Da žena valja, i Bog bi je imao.” Inače, bio je pun “mudrosti” o ženama: “Jebi slugu da mu budeš rob”, ili: “Da žene valjaju, ne bi ih ljudi jebavali nego popili.” Kao što to obično biva u svim “muškim” kafanama ovog svijeta, priča …

Sjedili smo u bašti FK “Sarajevo”. Sjedili smo, dakle, tamo ispod jedne granatom skršene topole, pod staklenom nadstrešnicom zakrpanom polivinilskim kesama, u polumraku i hladnoći. Ja sam pio nekakav otrov od “loze”, a on kam. On je, nakon svih pizdarija, koje neumjereno konzumiranje alkohola nosi sa sobom, odlučio “ohladiti” ove godine. Imao sam u džepu …

“Zovem se Dario Džamonja. Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja.” Tako je o svom rodnom gradu pisao veliki bosanskohercegovački pripovjedač, jedinstveni pisac kratke priče Dario Džamonja. …

Otišli smo u kafanu koju je sad držao “u zakup”, kako reče, a kome li je plaćao taj zakup, to samo bog zna… Četrdeset je stepeni u hladu ali u mojoj kući hlada ni za lijeka: kako sunce izroni, pa sve do potonuća, kroz prozore bez roletni i zavjesa nemilosrdno me progoni – jedino mjesto …

Popijemo po pivo, Matt i ja, a njemu je jako žao što sam se rastavio od žene, a onda me poziva svojoj kući – sa prekrasnim vrtom, gdje osim cvijeća, gaji i paradajz, začinsko bilje, sa velikim trijemom… Pedera je oduvijek i biće ih. (Kao što, u ova kokuzna vremena, reče Mujo Sulji: “Znaš li …

Davno je prestao živjeti s Belmom. “Bila je loša investicija.”, pokušao je biti duhovit kad sam ga jednom upitao za nju. “Izvukao sam od nje – bolje rečeno uvukao sam u nju – sve što se moglo” (Umiranje je užasno. Samoća je užasna, takođe. Najužasnije je umiranje u samoći.) “De, bolan, uspori malo. Nismo na …

Poslije prvog šoka, nevjerovanja, ostalima nije trebalo dugo da se priključe gazanju Tomosa, koji se uvijao po podu i pljuvao krv. Kurve su naročito uživale gazeći mu jaja štiklama… Kafana Saraj bi se, kao i svakog dana, počela puniti gostima iza tri sata, kada su se prigradski seljaci vraćali s posla. Seljaci kojima je država …

Mladi policajac, s kojim sam često pio kafu kod Tičara, preko puta Policijske stanice, pokušao je svom zdravom, rumenom, seljačkom licu dati izgled prekaljenog veterana, a kad sam ga oslovio imenom, lice mu je još više buknulo, pa je, sasvim nepotrebno, popravio remen s pištoljem, lisicama i baterijskom lampom… Popio sam još jedan čaj. Pa, …

Hodao sam sa tristo i nešto maraka u džepu, veče je bilo prekrasno, a ja sam se opet osjećao kao i obično – bijedno. Na pamet su mi padale samo stvari koje mi je ljekar strogo zabranio… Zaboravio sam kako život može biti lijep. Grčevi u stomaku su utihnuli, a kao da mi je i …