Još jedna velika rukometna predstava viđena je na parketu KSC”Mladost” u subotu. Svaka čast Slogi iz Doboja koja je druga na tabeli, ali u subotu smo gledali duel dvije najbolje ekipe u BiH u ovom trenutku.
Druga bolja od prve na papiru, igrački, finansijski, medijski, a prva bolja od druge u svemu ostalom. Nije teško pogoditi ko je prvi, a ko drugi jer poredak na tabeli u ovom slučaju ne znači ništa. Visočka Bosna je još jednom pokazala, dokazala, objasnila, gostima iz Sarajeva, naučila ih, da je rukomet igra koja se igra srcem i da nije sve u novcu. Da postoji jedan veoma važan momenat, a to je ljubav prema gradu i klubu za koji igraš. Da je tradicija nešto što se ne ostvaruje preko noći.
Da se navijači ne moraju moliti da dođu na utakmicu, nego da oni sami osjete kad njihovim ljubimcima treba pomoć i na kraju da Visočani nisu “divljaci” i “seljaci” kako to skupina igrača iz manjih sredina od Visokog u dresu kluba iz Sarajeva, voli reći, nego grad i klub koji omogući Tahiroviću i ostalima da njihove familije na BHT vide kako im se u rukometnom Visokom ne može i neće desiti ništa osim poraza koji su potpuno zaslužili! Možda su oni više voljeli batine nego poraz, ali neka po batine idu u neke druge gradove, u Visokom su dobili lekciju iz rukometa i dobiće je opet, jer pobjedili smo ih i opet ćemo, prvom prilikom!
Dario Božić, Radio Q / Visoko.co.ba