Neka se ne desi ni jedna napisana riječ, neka se Visoko probudi iz sna koji ga pretvori u tamni vilajet, neka opet Jalija oživi, a privreda postane onakva kakva je vaktom bila, neka se počne graditi Istočno…., ma ko ga gradio .Možda nikad nije ni bilo ovako, nebilo, da Bog da pa makar i „metlu“ počeli koristiti. Ako je čestitka u želji neka se desi da Visoko ostane visoko i to još visočko, prije svega . Godina je poteška, stoga zagrizimo.
Samo po imenu, inače, Visoko predstavlja prošlost koja nikad nije bila blistava, a završila se skoro, vrlo jadno, sa tendencijom da može biti i jadnije. Dvije značajne stvari u Visokom su bile karakteristične i predstavljale su oblik samoodržanja koji je silom uništen pri promjeni karaktera „mišljenja“. Nepovjerenje prema svakom ko bi mogao iole ugroziti Visočki integritet i druga, Visočani nikad nisu bili krivi ni u kom pogledu, kriv je uvijek bio neko drugi, došao odnekud da napakosti. Danas se vrijeme promijenilo, nestalo je prepoznatljive visočke škole i one „magistarske“ Kalupske. Visoko je ostalo bez obraza, ugleda, imiđa, perspektive, krivicom pojedinaca iz same čaršije pa onda nekoga kome je Visoko smetalo kao istorija bez koje Bosna i Hercegovina ne može. Malo se rabila uzrečica da po završetku visočke škole moraš magistrirati na Kralupskoj.Zašto pitače mnogi?.Jednostavno jer ih je život naučio da ratujući nastradaju najviše, a onda im svi okrenu leđa. Kralupi su bili samo za ratovanje pa je narod bio veoma obazriv skim i šta dogovara. Otud proizađe „magistratura“ koja samo uči al, nikad ne nauči.
Onda kapital izmigolji iz Visokog i nestade zajedno sa svojim veličinama. Nekad se govorilo “Jebeš grad u kojem su najbogatiji ljudi oni što prirodno to ne mogu biti”. A, zašto to oni ne bi bili ?
Ljudi rade, a ona naša, nestala aristokracija koja se samo može čuti onda kad tuguje za prohujalim vremenom, a ovi ni razmišljati ne umiju kad shvate da više nisu ono što su im pradede bile naslijedivši porodične atavizme – da se ne radi, ne ući, ne moli, ženi samo od sorte i udaje za sortu, nego vlada parama stečenim tuđim leđima. Lakomislena politika koja koštala do bola.
Krivicu za stanje u Visokom snose gotovo svi oni koji, pišu i pišaju po zidu, svom ili tuđem obrazu, oni koji i danas govore da su bili zamoljeni da budu na nekoj i nečijoj listi. Čuj, mnogi će šaptati o teoriji zavjere, a neće postaviti sebi pitanje, da nisu oni ti koji prodaše Visoko. Može biti da su oni koji skidanje petokrake s Visočice plativši dva puta po 2.000 DM, a da to nisu znali međusobno, plus gvožđe i napojni kabal. Neka, trebalo je tako jer zvijezda nije imala kome više osvjetljavati pute i davati svijetlo budućoj mladosti.
Ko kaže da nije sramota što se dešava u Visokom pa se sad vidi kakva kritična „masa“ krasi Visoko. Ispada da je to jedini način kojim se želi pokazati stvarno stanje, nedžaset i ništa drugo kao karakterna osobina onih koji imaju običaj sebe smatrati avangardom, a do jučer su mnogi prali noge u lokvi kišnice pred kućnim vratima da ne pesine avlije govoreći: „ma ovo neće dugo trajati“ i ne potraja, priznajmo to sebi „pare nadrastoše pamet“, dobro to kaza neko, desi se ono što nismo htjeli. Promjeni se situacija i Visoko postade Kajmansko Otočje, bankarski kraj kao Kipar. Koliko to mi banaka imamo i trebaju li nekom? Nama sigurno ne – „nekaku“ kaznu plaćamo, a da ni ne znamo zašto?
Samo mrak i muk u čaršiji u kojoj je nekad vrilo.
Para u Visokom ima nešto i biće ih. Jedina korist biće u onom nešto zaposlenih i ništa više. Ostalo je kazna sadržana u kamati i smradu EU. Imamo banke, što će nam zaposleni jer imamo i kredite koji se podižu za avangardu za koju mnogi danas plaćaju kamate i plačemo nad svojom sudbinom jer nam nije palo na pamet da na vrijeme stavimo kamenčić u cipelu. Inače kredit se može dobiti samo pošteno, jer od skora opet nebom plove samo oblaci.
Pazi, šaht!
Malo zafali da se ne uvali u uzburkanu masu koja prolazi samo kroz cijevi i nadaj Bože te sramotne mase čiji je karakter sredina ista ona u kojoj žive i kroz koju prolaze i to samo zato što se pogleda brdo što je vječito dominiralo Visočkim vidicima koje pretvoriše zlurade misli posrnulog ponosa u nešto što ima karakter uspavanke za malu djecu koju slušaju odrasla djeca kao melem na svoje izvarane duše. Onda nam svima lahnu, eto nađoše se pare za slijedeću godinu „istraživanja“. Četeres hiljada posjetilaca po 5 marki je 200.000 što „uđe zamalo“ u općinski buđet.
Eto, samofinasiranja i biće istraživanja, iako je 26. 11 2010.g dostavljeno rješenje o zabrani nastavka istraživanja za 2011.godinu. E moji ministri, otkud vam „hrabrost“ zabrane?
Zaludu naš vapaj kad je demagogija i prizivanje ponosa starije od poštovanja prema herojima kojih se sjete samo kad zatrebaju i mrtvi, a ne danom pogibije, da drugom asfaltiraju pute, isto onako kako se deminiraju livade daleko od lepezastih geoloških tvorevina.
Selo i grad nisu imali potrebe za podjelom, ali jesu pojedinci koji mahom stanuju u Visokom po onoj narodnoj, „ Selo štiti, po gradu se kiti“
Sad isti plaču nad svojom sudbinom jer su im djeca ostala tamo gdje ih je rat mimoišao i natjerao da se „odluče“ od materine sise , pa sačuvaše živote, ali „izgubiše“ porodicu.Čekaju da im „odapnu“ roditelji pa da spičkaju sve ono što su im uspjeli prikupiti roditelji „za ostaviti djeci u periodu od „davne“ 1990.g. Plaču danas što nemaju porodice iako poslovica drugačije govori;„Život počinje onda kad u kući crkne cuko i djeca se raziđu i postanu samostalna.“
I onda odlučih priznati Miljenku Smoje da je bi u pravu kad napisa antologijske riječi:“ Uvik smo imali herojsku prošlost i jebenu sadašnjost“.
Na žalost, mi samo vidimo stečeni mal u kratkom vremenu od dvadesetak godina koje nisu bile dovoljne saznanju o bijelim čarapama i sportskim patikama kao paru.
Odoh kupit plina, možda ga nestane.
